Najavljeno je kao ‘Ultimativno zanimljiv razgovor s najdosadnijim tipom u Srbiji’. I bio je zanimljiv razgovor, ali s jednim od najzabavnijih ljudi u susjedstvu, možemo slobodno reći i šire. Svi koji su barem jednom pogledali neki od uradaka Zorana Kesića znali su otprilike što mogu očekivati na zatvaranju KOMferencije u Splitu.
Smijali su se i rugali autokratima i apsurdima svakodnevice, zajedno s čovjekom koji je godinama bio i ostao jedna od najčvršćih cigli u brani koja je odolijevala pritiscima na slobodno novinarstvo u Srbiji. Zemlji koja je, kako sam Kesić kaže, sve do 25. listopada bila zarobljena pod vlašću Aleksandra Vučića.
Ovaj komičar, TV voditelj, talk-show voditelj i politički komentator zbog satire kojom je godinama ismijavao vlast ostao je bez televizijskog posla. Mnogi su tada komentirali kako je čudo što je toliko dugo uopće uspio opstati. No ni to ga nije zaustavilo. Emisiju ‘24 minuta’ nastavio je objavljivati na YouTubeu, nije prestao prozivati vlast, a svojim je javnim istupima i pozivima građanima da izađu na izbore dao ogroman doprinos pokretu koji je, prema njegovim riječima, Srbiji napokon donio slobodu.
O tome kako je izgledalo živjeti i raditi pod pritiscima, što se promijenilo nakon 25. listopada i kakva budućnost čeka njegovu emisiju razgovarao je s Igorom Alborghettijem, novinarom tjednika Express.
'Zaslužio je tu dvosatnu agoniju'
Organizatori KOMferencije pripremili su Kesiću iznenađenje. Taman kada je govorio da će smanjiti ‘minutažu’ Vučića u emisiji, na pozorni se u nekom trenutku stvorio kartonski Aleksandar Vučić, izrađen prema fotografiji na kojoj je čekao u redu za glasanje. Ni kartonska verzija čovjeka kojim se godinama bavio u svojoj emisiji nije ga osobito oduševila. Kaže da ne voli da ga vidi ni u tom obliku.
Fotografija je nastala 25. listopada, na izborima koje Kesić smatra prekretnicom za Srbiju. Prisjetio se kilometarskih redova ispred biračkih mjesta, kakve, kaže, nije vidio otkako je s 18 godina prvi put iskoristio svoje pravo na izborima. Posebno ga je zabavljala pomisao na Vučića koji je morao provesti dva sata čekajući da dođe na red.
– Zamisli njega kako čeka u tom redu. Zamisli tu agoniju od sat i pol ili dva sata. Stojiš u redu, a znaš da su oni ispred i iza tebe, njih 90 posto, tu zato što jedva čekaju da ti vide leđa. Mislim da je zaslužio tu dvosatnu agoniju. I tek ga čeka agonija. Sve što mu se događa, zaslužio je – kazao je Kesić i ponovio da sada konačno njegova ekipa nakon toliko dugo godina pod vladavinom Vučića može smanjiti njegovu prisutnost u emisiji.
– Mi sada pokušavamo reducirati pojavljivanje dotičnog građanina u našoj emisiji. Evo, mogu se pohvaliti da se u epizodi koju sutra navečer objavljujemo na našem YouTube kanalu pojavljuje samo u jednoj temi. Moje kolege napisale su još jednu temu, ali ja sam je izbacio iz emisije i ostavili smo je za bonus – ispričao je.
Smatra da su se gledatelji zasitili čovjeka koji je, kako je slikovito opisao, godinama ‘doslovno iskakao iz frižidera’.
Od straha za studio do osjećaja slobode
Nakon tri desetljeća rada na televiziji zbog Vučića je ostao bez posla, bez prihoda i gubitka onoga što najviše voli raditi. Publici je priznao da je ono što ga je nekad budilo kao noćna mora na kraju se pretvorilo u stvarnost.
– Mi smo ostali bez posla. Ja od 19. godine radim na televiziji. Sad zamisli kolika je moja trauma odjednom ostati bez televizije. Imao sam noćnu moru da sam ostao bez posla i meni se desi ta noćna mora. Ostanem bez posla. A prethodno stam izgubio mogućnost da nastupam po Srbiji s priredbom Priče i pjesme. Kad se to događalo tješio sam se: 'Pa dobro, nije mi to primarno zanimanje jer sam na televiziji'. A onda ostaneš bez posla na televiziji. I da se onda plašim? Pa čega da se plašim ako pričam istinu – kazao je.
Nije se plašio i nije odustao od emisije '24 minuta'. Nastavio ju je snimati za YouTube, ali ni pronalazak studija nije bio jednostavan. Snimaju emisiju u iznajmljenom prostoru čiji ih je vlasnik, kako je slikovito opisao, imao hrabrosti primiti. Toliko je bio svjestan mogućih posljedica da je pri svakom dolasku pokušavao ostati neprimijećen, ne zbog vlastitog straha, nego da ne bi ugrozio čovjeka koji im je omogućio rad.
– Uhvatio bi sebe da kada dolazim na snimanje naše YouTube emisije želim što prije ući u studio da nitko ne bi vidio da sam to ja. Da ne bih napravio problem tom čovjeku. Da netko ne kaže: ‘E, gdje su snimali? U tom studiju? Ajmo zapaliti studio!’ – prisjetio se.
A onda se, kaže, u svega desetak dana promijenilo nešto što se godinama činilo nezamislivim. Umjesto da skriva gdje snimaju, poželio je svima pokazati put do studija.
– Dolazim u studio i hoću snimati cijeli put do njega. Svima pokazati: ‘Ej, ovo je naša kuća, ovdje smo sada!’ To je put slobode – nasmijano opisuje.
'Jebote, 14 godina života!'
Jedan od upečatljivijih dijelova razgovora odnosio se na promjene na Radio-televiziji Srbije (RTS). Kesić je podsjetio na obilježavanje godišnjice tragedije na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, u kojoj je poginulo 16 ljudi.
Prošle godine, kazao je, RTS je tom događaju posvetio tek kratak prilog u Dnevniku. Ove godine iz Novog Sada emitirao je poseban program.
– Mi u nedjelju prvi put vidimo, čovječe, 16 minuta tišine u Novom Sadu. I ti to gledaš na RTS-u i ne možeš vjerovati da je moguće. I koliko ti je drago što to gledaš, istodobno si i tužan. Jebote, 14 godina života! Zašto je ovo sada moguće, a nije bilo moguće prije tri mjeseca, šest mjeseci, sedam mjeseci? Zašto nije bilo moguće prije sedam godina? – zapitao se.
Na pitanje zašto novinari javnog servisa nisu ranije pokazali otpor, odgovorio je kratko: 'Strah'. Potom je objasnio što smatra da su mogli i trebali učiniti.
– Zamisli, imaš redakciju Radio-televizije Srbije i imaš urednike koji kažu: 'Nećemo!' A valjda, kada postaješ novinar, imaš neke ideale. I sada svi kažu: 'Nećemo, bre, sami sebe cenzurirati! Možete raditi što hoćete, svima nam dajte otkaz!'. Pa ne mogu svima dati otkaz. A ako i daju, onda ćemo raditi negdje drugo – priča svoju zamisao redakcije RTS-a.
Smatra da bi građani tada stali u obranu novinara koji su bili spremni riskirati vlastiti posao kako bi govorili istinu.
– Ali to se nije dogodilo. Jer su oni bili samo poslušni čekači mirovine – ustvrdio je.
Što će biti s medijima koji su podržavali Vučića?
Kesić nije štedio ni medije koji su godinama podržavali Vučićevu vlast. Posebno se osvrnuo na Informer i Pink, koje optužuje za širenje propagande, manipuliranje građanima i diskreditiranje političkih protivnika.
– Ako nećeš da se uvlačiš u dupe ovoj vlasti, onda si ustaša – rekao je, opisujući način na koji su provladini mediji etiketirali kritičare režima. Objasnio je i da su takvi mediji novac dobivali iz državnog proračuna, a kazne zbog sudskih postupaka za njih su bile zanemariv trošak u odnosu na sredstva kojima su raspolagali.
Posebno se osvrnuo na vlasnika Pinka Željka Mitrovića, podsjetivši da je i nakon pada Slobodana Miloševića uspio zadržati svoju poziciju.
– Željko Mitrović ima dugu tradiciju okretanja. Ali ne trebamo pristajati na to. To što je on ludi znanstvenik, super. Ali ti si sudjelovao u zaglupljivanju jednog naroda, bio si suučesnik u zločinu i za to trebaš odgovarati – poručio je. Odgovornost, smatra, ne smije izostati nakon promjene vlasti.
– Ako nova vlast propusti to sankcionirati, nećemo kritizirati tebe, kritizirat ćemo novu vlast – poručio je.
'Ne trebaju nam novi ulizivači'
Govoreći o budućnosti srpskog novinarstva, Kesić je posebno naglasio ulogu koju bi RTS kao javni servis trebao imati u državi.
– RTS je bio zarobljen. Bio je poslušna kučkica svake vlasti. Navikli su biti poslušne kučkice svake vlasti. Kada su bili žuti na vlasti, oni su bili žuti. Kada je došao Vučić, bili su Vučićevi. A sada su već spremni biti studentski – rekao je.
Prepričao je i situaciju u kojoj je predstavnik studentske liste navodno upozorio voditelja da se prema njemu ne mora odnositi kao prema predstavniku vlasti kojem treba ugađati.
– Ne morate vi sada biti naši ulizivači. Nema potrebe. Mi se nismo za to borili – prenio je njegove riječi. Kesić smatra da je upravo to najvažnija promjena koju javni servis mora proći.
– Mi hoćemo da javni servis bude javni servis. Da objektivno izvještava o svima, a ne da se podrazumijeva da bude uslužna radnica svake vlasti – ponovio je.
Hoće li '24 minuta' opstati bez Vučića?
Jedno od pitanja bilo je i kakva budućnost čeka emisiju koja je proteklih 13 godina velik dio svojeg identiteta gradila na satiričnom prikazivanju Vučićeve vlasti.
Kesić je priznao da je upravo borba protiv režima bila jedan od razloga zbog kojih je emisija postala prepoznatljiva, ali ne smatra da njezina budućnost ovisi o pronalaženju novog političkog protivnika.
– Ja sam i prije emisije '24 minuta' imao svoje autorske emisije na televiziji. Jedna se zvala ‘Fajront republika’, druga 'Dezinformator', a treća 'Viša sila', posvećena paranormalnim pojavama. Radio sam putopise. Ja svašta mogu i volim raditi – podsjetio je. Volio bi se, kaže, ponovno posvetiti neobičnim ljudskim pričama, dokumentarnim formatima i glazbi. Ujedno planira razvijati nove formate emisije na YouTube kanalu koji prati oko 700 tisuća ljudi.
Ipak, ne očekuje da će političke promjene odmah riješiti sve probleme Srbije.
– Sigurno neće odmah procvjetati ruže i poteći med i mlijeko. Bit će tu još mnogo posla, bit će i skretanja s nekog puta – kazao je i istaknuo da je studentski pokret okupio ljude različitih političkih uvjerenja, ali da će se tek sada otvoriti pitanja o budućem smjeru zemlje.
– Hoćemo Europu ili hoćemo Rusiju? Što hoćemo? Meni je jasno što hoćemo, ali ne pitam se samo ja – istaknuo je.
Upravo zato smatra da će i dalje biti dovoljno tema za satiru, ali i za podsjećanje na ono što se događalo tijekom proteklih godina.
– Mislim da će i to biti zadatak naše emisije. Da podsjećamo. Da ne zaboravimo – dodao je.
Od Vučića do Kukoča i Rađe
O teškoj godini koja je iza njega, gubitku televizijskog posla i svemu što je Srbija prošla pod Vučićevom vlašću Kesić je govorio uz svoj prepoznatljivi humor, doskočice i vedrinu koju je zadržao čak i kada su okolnosti bile daleko od razloga za smijeh. A nakon pobjede studentske liste na parlamentarnim izborima, toj se vedrini pridružilo i sasvim opipljivo zadovoljstvo zbog promjena koje je godinama priželjkivao.
U jednom trenutku u razgovor se videosnimkom uključio i Zoran Šprajc, koji je za Kesića imao pitanje: koja mu je najdraža splitska riječ?
– Moje najdraže riječi nisu riječi, nego imena. Moje najdraže splitske riječi su Toni, Kukoč, Dino i Rađa – odgovorio je Kesić.
Pričao je i o djetinjstvu, prvim snovima o zanimanjima kojima se želio baviti te ljubavi prema nogometu i košarci, koja ga prati od malih nogu. Posebno mjesto među njegovim sportskim idolima zauzimaju Splićani Toni Kukoč i Dino Rađa. Njegove najdraže splitske riječi.
– Moji sportski, košarkaški idoli bili su Kukoč i Rađa. Ja volim tu generaciju jugoslavenske košarke. Jednostavno sam se ložio na košarku. I cijela ta generacija poslije, Danilović, Đorđević, Divac... Kakve smo košarkaše imali, čovječe, Bože! Hoće li se to ikada ponoviti, da imamo takve genijalne košarkaše? – zapitao se Kesić, otkrivši da je Rađa veliki obožavatelj njegove emisije.
A na pitanje što će biti s njegovom emisijom ako jednog dana više ne bude političara kojima se može rugati, odgovor je već dao tijekom razgovora:
– Imam puno ideja i nisu sve vezane uz politiku i satiru. Ja sam sretan što smo se oslobodili. Pa makar naša emisija sutra prestala, baš me briga. Ja sam slobodan čovjek!
