Manjak povjerenja u institucije jedna je od najvećih prepreka našeg društva, smatra ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. U razgovoru s Marijem Aunedijem Medekom, u sklopu KOMferencije, održanom u Hrvatskom domu u Splitu pod nazivom 'Tko vjeruje, zlo ne misli?', govorila je o tome zašto građani gube povjerenje u institucije i autoritete, kakvu odgovornost za to imaju politika i mediji te što u obnovi tog povjerenja mogu učiniti sami građani.
– Upravo je taj manjak povjerenja u institucije nešto što nas beskrajno koči, što ubija neki optimizam i volju za promjenom, što ubija, ja bih rekla, ili barem značajno ranjava one koji imaju vitalitet da u društvu rade bolje – kazala je.
Smatra da se taj problem često banalizira, premda njegove posljedice osjeća cijelo društvo.
Dio razloga za nepovjerenje prema institucijama pronalazi u nasljeđu prethodnog sustava i nedovršenoj tranziciji. Prema njezinu tumačenju, razvijene demokracije imale su razdoblje u kojem su izgradile institucije koje i danas, premda poljuljane, zadržavaju određenu razinu povjerenja.
Smatra da Hrvatska nije imala to vrijeme jer nije živjela u demokraciji, već je svoje demokratske institucije trebala graditi u okolnostima u kojima su društvene mreže već počele potkopavati povjerenje u njih.
Moderator je pritom upozorio da pad povjerenja nije isključivo hrvatski problem. Kao primjer naveo je skandinavske zemlje, u kojima je povjerenje znatno više nego u Hrvatskoj, te otvorio pitanje što se može učiniti kako bi se taj trend promijenio.
Obuljen Koržinek odgovorila je da bi svatko trebao početi od preispitivanja vlastite odgovornosti. Smatra da se u hrvatskom društvu prečesto procjenjuje tuđi posao, dok se vlastita uloga stavlja u drugi plan.
– Političari će lakonski reći: 'Sve su krivi mediji'. Mediji će lakonski reći: 'Svi političari kradu, lažu…' – navela je. Takvim se generalizacijama, ističe, odgovornost prebacuje na druge.
– Kada bi ljudi više i odgovornije promišljali o vlastitoj ulozi u društvu, mislim da bi bili spremniji prepoznati i afirmirati zajedničke vrijednosti nego nužno izvlačiti stvari koje su negativne – navela je ministrica i pritom naglasila da to ne znači zanemarivanje problema.
Pitanje povjerenja u institucije u nastavku se razgovora otvorilo i kroz ulogu Hrvatske radiotelevizije. Moderator je ministricu pitao kako ocjenjuje kvalitetu, istinitost i nepristranost informativnog programa javnog servisa te postoje li dovoljno učinkoviti mehanizmi za očuvanje profesionalnih standarda.
Obuljen Koržinek odgovorila je da HRT, prema njezinu mišljenju, dobro ispunjava svoju ulogu.
– Osobno smatram da je dobro za naše društvo da HRT još uvijek ima određenu razinu relevantnosti koju su mnogi javni servisi izgubili – rekla je.
Moderator je, međutim, primijetio da dio javnosti HRT ne doživljava kao neovisan i objektivan medij te da se javni servis povezuje s aktualnom vlašću, neovisno o tome tko je obnaša. Ministrica je kao argument u prilog povjerenju u HRT navela ponašanje publike u kriznim okolnostima.
– Kad je kriza, svi uključe HRT. To vam zapravo pokazuje koliko je povjerenje – kazala je, no iz publike se začuo žamor neslaganja. Primijetila ga je i sama ministrica, konstatirajući da se okupljeni očito ne slažu s njezinim mišljenjem.
Iz publike se otvorilo pitanje kadrovske situacije u Hini, za koju se u samom pitanju ustanovilo da je puno lošija, barem u tom smislu. Postavilo se i pitanje vlasništva nad medijima i djelovanja portala koji krše profesionalne standarde. Konkretno, zanimalo ih je što država može učiniti kada vlasnički i politički interesi ugrožavaju njihovu ulogu.
Kao dio odgovora izdvojila je ulaganja u medijsku pismenost, rad Agencije za elektroničke medije te nastojanje da medijska pismenost postane sastavni dio kurikuluma. Najavila je i centre medijske pismenosti, za koje su, kako je rekla, osigurana europska sredstva.
Govorila je i o mreži provjeravatelja informacija te javno dostupnoj platformi o vlasništvu i financiranju medija. Takvu platformu vidi kao alat koji građanima i svima koji djeluju u javnosti omogućuje provjeru tko stoji iza medija koji objavljuje određeni sadržaj.
Smatra da se povjerenje ne može obnoviti jednom odlukom niti se cijeli problem može prepustiti jednoj instituciji.
– Naravno da je naša odgovornost najveća. Ali ako svi ne sudjelujemo, ako svi sjedimo i čekamo, ništa se neće riješiti – poručila je. Na pitanje kako se suprotstaviti opskurnim portalima nije konkretno odgovorila, već je povukla paralelu s izborom političara koji zastupaju narod u Saboru.
– Nama u parlamente, ne samo u Hrvatskoj nego diljem svijeta, ljudi biraju opskurne populiste – rekla je, dodajući da takvi pojedinci, s ekstremne ljevice ili desnice, mogu imati stotine tisuća pratitelja, dok kvalitetan sadržaj teško dobiva usporedivu pozornost. Ponovno je pritom povezala povjerenje s odgovornošću za institucije.
– Gradimo ih svi, štitimo ih svi i svi smo odgovorni za to kakve su – istaknula je.
Govoreći o kontroli vlasništva nad medijima, istaknula je da je Europska unija u jednoj fazi svog razvoja u velikoj mjeri bila usmjerena na zaštitu medija od političkog utjecaja, uz liberalizaciju tržišta.
– Glavna je briga desetljećima bila da mediji ne budu pod utjecajem politike i od tog silnog straha do te su se mjere odmaknuli od zone utjecaja da danas mogu vrlo lako biti pod stopostotnim utjecajem onih koji imaju ne samo gospodarske interese već i političke interese iz trećih zemalja čiji je interes izravno rušenje demokracije – navela je i poručila da su već uvedeni određeni mehanizmi kada se govori o provjeri vlasništva koje dolazi iz 'trećih zemalja'.
Kao primjer postavila je hipotetsku situaciju u kojoj bi najgledaniji ili najčitaniji hrvatski medij kupio vlasnik iz države koja prema Hrvatskoj nema 'prijateljski odnos'. Pitala je bi li hrvatsko društvo bilo dovoljno snažno 'odbaciti takav medij'.
U završnici rasprave naglasila je da najveća odgovornost pripada vlasti, ali da demokracija ovisi i o angažmanu pojedinca.
– Zašto se demokracija uopće razlikuje od totalitarnih društava? Zato što počiva na snazi pojedinca da utječe na izbore, da mijenja svoju zajednicu i nemojmo to banalizirati – zaključila je.
