Ponekad je za glazbu dovoljan cijeli orkestar. A ponekad – samo jedna žica.
Andrew Anthony Chin, svijetu poznat kao Brushy One String, jedan je od najoriginalnijih jamajčanskih glazbenika, čovjek koji je gitaru sa samo jednom žicom pretvorio u vlastiti instrument i izgradio zvuk po kojem ga danas prepoznaje publika diljem svijeta.
Odrastao je okružen glazbom, ali njegov put nije bio ni jednostavan ni uobičajen. Umjesto ograničenja, jedna je žica postala njegova prednost: na njoj stvara ritam, bas i melodiju, spajajući reggae s bluesom, R&B-om, rockom i drugim glazbenim utjecajima u ono što sam naziva – world music.
Širu međunarodnu publiku osvojio je pjesmom 'Chicken in the Corn', čija gotovo zarazno vedra forma skriva mnogo ozbiljniju priču o životu, nejednakosti i ljudima koji pokušavaju uspjeti s onim što imaju.
Uoči dolaska u Hrvatski dom Split razgovarali smo s Brushyjem o neobičnom početku njegova glazbenog puta, Jamajci, jednoj žici koja mu je promijenila život i porukama koje želi ostaviti publici.
Tko je Brushy One String? Kako biste se predstavili nekome tko će Vas u Splitu prvi put čuti?
- Ja sam Brushy One String. Rođen sam 1970. godine, a svoj sam dar otkrio kada sam imao 15 godina – dar da sviram gitaru s jednom žicom. Danas živim svoj san, svirajući gitaru s jednom žicom ljudima diljem svijeta.
Ispričajte nam taj neobičan san.
- Kada sam imao 15 godina, jedne sam noći imao viziju jednog od svojih predaka kako svira gitaru s jednom žicom. Probudio sam se i ispričao to svom ujaku. Rekao mi je da govorim gluposti i da sam imao noćnu moru.
Ali njegova djevojka rekla mi je: 'Uzmi gitaru i sviraj. Možda ti se san upravo ostvari.'
Otišao sam po gitaru, obrisao prašinu s nje i počeo svirati. Došlo je gotovo automatski. Te sam večeri počeo učiti svoju prvu pjesmu.
Već sljedećeg dana odnio sam gitaru na tržnicu i počeo zabavljati ljude među štandovima na kojima su prodavali hranu, meso i začine. Oko mene se okupila gomila i ljudi su mi počeli davati novac za pjevanje i sviranje.
Od tog dana doveo sam tu jednu žicu do mjesta na kojem sam danas.
Ali priča o jednoj žici seže još dalje u Vaše djetinjstvo. Posebno pamtite priču o kralju Davidu.
- Kada sam bio mali, čuo sam priču o kralju Davidu i njegovoj harfi. Imao je harfu s deset žica, a jednoga su dana sve žice popucale osim jedne. Kralj je i dalje želio da David svira.
David mu je sa smiješkom rekao: 'Sve su mi žice pukle. Ostala je samo jedna i od nje nemam mnogo koristi.'
Ali kralj mu je odgovorio: 'Što god odsviraš, uživat ću u tome jer ti uvijek sviraš dobru glazbu.'
I David je zasvirao na toj jednoj žici i napravio jedan od svojih najboljih nastupa.
Ta me priča uvijek podsjećala da nastavim svirati svoju gitaru s jednom žicom. Možda sam ja David u reinkarnaciji.
Jamajka je u Vašoj glazbi, ali Vaš zvuk daleko nadilazi reggae. Što je sve oblikovalo Brushyjev zvuk?
- Kao dijete odrastao sam uz blues sedamdesetih, R&B osamdesetih, reggae sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih. Istodobno sam cijelo vrijeme razvijao vlastiti zvuk.
Spajam reggae s R&B-om. Spajam ga s bluesom, rockom i sa svakim drugim žanrom koji sviram. Tako sam dobio svoj prepoznatljivi zvuk.
Zato bih rekao da stvaram world music, jer u mojoj glazbi ima pomalo od svake glazbe.
Za mene je to glazba koja treba umiriti srce i dušu, smiriti um i ojačati tijelo.
Rekli ste da je većina Vaših pjesama zapravo Vaša životna priča. Zašto je vlastito iskustvo toliko važno u Vašem stvaranju?
- Većina mojih pjesama zapravo je moja priča. Govore o mom životu, načinu na koji živim i stvarima koje mi se događaju.
Ali kada pjevam, svoju priču povezujem sa svijetom i drugim ljudima jer svi, na ovaj ili onaj način, prolazimo kroz slične stvari.
U ovom životu postoje privilegirani i neprivilegirani, a ljudi često iskorištavaju one koji imaju manje. I mene su ljudi mnogo puta iskorištavali.
Takve stvari neke od nas učine snažnijima, neke oslabe, neki nastave dalje, a neki zbog njih izgube sve.
'Chicken in the Corn' postala je Vaša najpoznatija pjesma. Kako je nastala i što ona zapravo znači?
- Chicken in the Corn prošla je jako dobro i zahvalan sam zbog toga. Ali ja osobno od nje nisam ostvario gotovo ništa jer su, prema mom iskustvu, ljudi koji su producirali pjesmu uzeli sve za sebe, a ja sam i dalje ostao 'na dnu kante'.
Sama pjesma nastala je iz stvarne situacije. Sadio sam kukuruz, a kokoši su ušle u polje, iskopale ga i pojele. Zalijevao sam zemlju, ali ništa nije raslo.
Ostalo je posljednje zrno koje je upravo provirilo iz zemlje i tada sam ugledao kokoš kako ga iskapa i jede. Potrčao sam za njom, pao na zemlju, a moja obitelj počela mi se smijati. Rekli su mi: 'Chicken in your corn, man!'
Otišao sam po gitaru i počeo pjevati. Onda sam počeo tražiti riječi koje se rimuju – San Francisco, Pancho, Mexico – i tako je nastala pjesma.
Bila je to zabavna pjesma, ali Chicken in the Corn istodobno govori o nečem mnogo ozbiljnijem. Za mene govori o potlačenosti, depresiji i iskorištavanju neprivilegiranih. To je ono što ona zaista znači.
Od dječaka s jednom žicom do glazbenika kojeg sluša publika diljem svijeta – što biste danas željeli poručiti ljudima koji možda misle da nemaju dovoljno da ostvare nešto veliko?
- Nije važno što imate niti koliko vam se malo činilo ono što imate. Možete to upotrijebiti da promijenite svoj život i napravite nešto dobro – za sebe i za druge ljude.
Iskoristite ono što imate i budite zadovoljni onime što imate.
Ono što imate – to je ono što imate.
Ako to upotrijebite za nešto dobro i budete zahvalni na tome, ono što imate može vam vratiti više nego što ste imali.
Brushy One String nastupit će 17. listopada u Hrvatskom domu Split, gdje će splitska publika imati priliku uživo doživjeti njegov jedinstveni zvuk – glazbu za koju je dovoljna jedna gitara, jedna žica i priča koja je obišla svijet.
