Marin Šotiček u srpnju je tražio klub u kojem će redovito igrati. U studenome je dočekao prvi poziv u hrvatsku A reprezentaciju. Između toga stala su nešto više od tri mjeseca u Hajduku, dovoljno vremena da Šotiček od igrača na posudbi postane važan dio Garcijine momčadi, jedan od junaka Hajdukovog europskog puta te mladić koji kao zapeta puška čeka na svoj reprezentativni debi.
Prije dvije godine takav se rasplet teško mogao predvidjeti. Šotiček je bio blizu Dinama, odbio je Hajdukovu ponudu i otišao u Basel. Ovoga ljeta ponovno je birao sljedeću adresu, a Split se pokazao kao mjesto na kojem će njegova karijera dobiti novi zamah. Da bi se razumjelo koliko mu današnji status znači, vrijedi se vratiti na početak, kada ga je otac na treninge vozio sedamdeset kilometara u jednom smjeru. Ponekad i dvaput dnevno.
Preko Kajzerice do Basela, uz propuštene prilike Dinama
Šotiček je rođen 18. rujna 2004. u Novom Mestu, a odrastao je u Hrvatskoj, u Vrhovcu pokraj Ozlja. Slovensko mjesto rođenja otvara pitanje je li mogao izabrati drugu reprezentaciju, ali tu nije bilo nikakve dileme. Naime, Šotiček je slučajno rođen u Sloveniji. Njegovi roditelji bili su tog rujanskog dana u posjeti prijateljima, a Marin je malo požurio pa je tako rođen preko granice.
Nogometni počeci vezani su uz Zrinski iz Ozlja i Vinogradar, a 2016. stigao je u Lokomotivinu akademiju. Vrijedi spomenuti kako je u djetinjstvu jednu sezonu proveo i u Dinamu. Otac ga je vozio na treninge, obitelj je navijala za ‘modre’, ali u Maksimiru se nije zadržao. Put prema seniorskom nogometu nastavio je graditi na Kajzerici, gdje su u njemu, za razliku od Dinama, prepoznali veliki potencijal.
Prije stalnog mjesta u Lokomotivi trebalo je proći i Jarun. Na dvojnoj registraciji radio je sa Silvijom Čabrajom i Jerkom Lekom, usklađujući treninge dvaju klubova sa srednjoškolskim obvezama. Leko je jednom prilikom posebno izdvojio njegovu odvažnost. Protiv Croatije iz Zmijavaca u sudačkoj je nadoknadi krenuo s loptom duboko sa svoje polovice, prošao suparnike i zabio za pobjedu. Nije je prepustio starijem suigraču i čekao što će se dogoditi. Sam je odlučio riješiti utakmicu i pokazao da osim neupitnih kvaliteta ima i ‘glavu’.
U sezoni 2023./24. postao je standardan u Lokomotivi i zabio devet prvenstvenih golova. Imao je tek devetnaest godina, a već je pokazivao da svoje kvalitete može pretvoriti u konkretan učinak. Sljedeći transfer bio je očekivan, no njegov rasplet donio je puno više buke nego što se isprva činilo.
Dinamo i Lokomotiva postigli su dogovor, ali zapelo je na osobnim uvjetima igrača. Šotičekov otac tvrdio je da je početnu ponudu od 10.000 eura mjesečno i način njene prezentacije njegov sin doživio kao podcjenjivanje. Tako je Dinamo, prema informacijama koje je Šotičekov otac tada rekao za Jutarnji, po tko zna koji put izgubio priliku dovesti budućeg reprezentativca.
U priču se tog ljeta uključio i Hajduk, ali Šotiček u tom trenutku nije želio prema Splitu, već Švicarskoj. U srpnju 2024. potpisao je četverogodišnji ugovor s Baselom. Prva sezona donijela mu je prvenstvo i Kup, a u finalu protiv Biel-Biennea ostavio je i vlastiti potpis. U igru je ušao u 76. minuti i dvije minute poslije zabio za 3:1. Basel je slavio s 4:1 i osvojio dvostruku krunu.
Trofeji su bili tu, ali ne i status kakav je priželjkivao. U prvenstvu je prve sezone upisao 28 nastupa, od čega čak 23 ulaska s klupe. Ni sljedeće sezone nije postao stalni prvotimac. Broj utakmica zato je izgledao znatno bolje od stvarne minutaže. Nakon dvije godine trebao mu je klub u kojem će moći povezati utakmice i preuzeti veću odgovornost.
Hajduk tražio krilo, a Šotiček priliku
Ni povratak u Hrvatsku nije prošao bez preokreta. Za Šotičeka se zanimao poljski Widzew, u utrci je bila i Rijeka, a na kraju ga je doveo Hajduk. Posudba do kraja sezone s opcijom otkupa potvrđena je 29. srpnja ove godine. Klub koji je ranije odbio sada mu je ponudio priliku za važniju ulogu, ono što mu je najviše trebalo.
Robert Graf pri dolasku je istaknuo upravo karakteristike koje su Hajduku nedostajale na krilu: eksplozivnost, igru jedan na jedan i napadanje prostora iza obrane. Šotičeku se, s druge strane, sviđao Garcijin nogomet. Procijenio je da bi se u takvoj momčadi mogao dobro snaći, a prilagodbu su mu sigurno olakšali poznati suigrači iz mlađih reprezentacija.
Prvi signal da bi ova suradnja mogla krenuti u dobrom smjeru stigao je brzo. Nakon debija u prvenstvenom porazu kod Varaždina, već je u drugom nastupu, protiv Žalgirisa u Vilniusu, pokazao koliko može donijeti. Hajduk je pobijedio 5:2, Šotiček je asistirao Pajazitiju, ali njegov doprinos bio je vidljiv i prije tog dodavanja. Primao je loptu, napadao čuvara i tjerao obranu na povlačenje. Sudjelovao je u akciji iz koje je Šego izborio prvi jedanaesterac, a zatim je i sam iznudio drugi. U situacijama jedan na jedan stvarao je prednost koju su suigrači mogli koristiti. Vrijedi dodati kako je od te utakmice Hajduk upisao 15 pobjeda, tri remija i dva poraza. Taj podatak, ali i sama predstava protiv Pafosa netom prije nego je Šotiček stigao u Hajduk, dovoljno govore o tome koliko su Hajduku trebala takva krila.
Šotiček je igrač koji u potpunosti odgovara Garcijinim idejama. Može napasti dubinu bez lopte, ali i sam povući napad kada je dobije. Posebno je opasan kada suparnička obrana mora trčati prema vlastitom golu. Na lijevoj strani može surađivati s Hrgovićem, ostati uz aut-liniju ili krenuti prema sredini na jaču desnu nogu. Hajduk mu je otvorio nekoliko načina da dođe do završnice, umjesto da se njegova igra svede na čekanje lopte uz crtu.
Najbolje se to vidjelo 15. listopada protiv Ajaxa. U 37. minuti asistirao je Bambi za vodstvo. Kada su gosti početkom nastavka izjednačili, odgovor je stigao za samo dvije minute: Šego je asistirao, a Šotiček zabio za konačnih 2:1. Gol i asistencija protiv velikog Ajaxa bili su dovoljno jasni razlozi da tu večer proglasi utakmicom svoje karijere.
Iza tih dvaju poteza bilo je i mnogo rada. Pretrčao je gotovo 12,5 kilometara i dosegnuo brzinu od 35,9 kilometara na sat. Njegova utakmica nije se sastojala samo od čekanja prostora za sprint. Trebalo je pritiskati, vraćati se i ponavljati trku. Sam je nakon pobjede naglasio važnost visokog presinga i Garcijinu uputu da nakon osvojene lopte budu što izravniji.
Njegove predstave već su koncem ljeta rezultirale otvaranjem pitanja njegova ostanka nakon posudbe. Hajduk ima ugovorenu opciju otkupa, a Šotiček je jasno rekao da bi želio ostati. Dobro je prihvaćen u svlačionici, igra nogomet karijere, a trener ga izuzetno cijeni. Ruku na srce, ako ovako nastavi vrijedi puno više od 1,8 milijuna eura za koliko ga ‘bijeli’ mogu dovesti.
Bit će toga još
Poziv Slavena Bilića stigao je u trenutku kada je Šotiček u Hajduku pronašao kontinuitet, povjerenje i priliku da bude važan, sve ono zbog čega se vratio iz Švicarske. Zajedno s Hrgovićem dobio je mogućnost da klupsku suradnju prenese u reprezentaciju. Prvi poziv opisao je kao najveće dosadašnje postignuće, priznajući da nije očekivao da će nakon dolaska u Split stići tako brzo.
Od treninga na koje ga je otac vozio iz Vrhovca, preko Jaruna i Lokomotive, do trofeja u Baselu i velike večeri protiv Ajaxa, Šotiček je prošao dosta toga prije 23. rođendana. Sada uživa najbolje trenutke svoje nogometne karijere. U klubu koji je nekoć odbio pronašao je sredinu koja ga je dovela do ‘vatrenih’, a prema svemu što pokazuje na travnjaku pred njim je zasigurno još mnoštvo uspjeha.
