Kada se spomene Taekwondo klub Marjan, često se prvo govori o medaljama, o olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, reprezentativcima, o velikim pobjedama i sportašima koji su s Marjanovim grbom stigli do najvećih svjetskih pozornica. I ponosni smo na svaki od tih rezultata. Ali Marjan nije samo vrhunski sport.
Zapravo, najveći dio Marjana događa se daleko od televizijskih kamera, velikih tribina i olimpijskih medalja. Marjan je prije svega dom tisućama djece koja dolaze na trening željna igre, kretanja, druženja i novih prijateljstava. To su djeca koja možda nikada neće nastupiti na Olimpijskim igrama – niti to trebaju. Njihova medalja može biti sasvim drugačija.
Za nekoga je pobjeda prvi pravilno izvedeni udarac. Za nekoga prvi položeni pojas. Nekome će najveći događaj godine biti Marjanska liga, nekome natjecanje u specijalnim tehnikama, a nekome trenutak kada na dječjem olimpijskom festivalu vrtićana prvi put stane na postolje i oko vrata ponosno stavi svoju prvu medalju i digne svoj prvi pehar. I upravo u tim malim trenucima počinje ono zbog čega Marjan postoji.
Ovdje djeca odrastaju
U vremenu u kojem djeca sve više vremena provode pred ekranima, nama je važno ponuditi im drugačiji izbor, dvoranu umjesto ekrana, kretanje umjesto sjedenja, prijatelja pored sebe umjesto još jednog virtualnog prijatelja. Na treningu će trčati, skakati, padati i ponovno ustajati. Razvijat će koordinaciju, ravnotežu, brzinu, fleksibilnost, snagu i cjelokupnu motoriku.
Ali ono najvažnije što će ponijeti iz dvorane ne može se izmjeriti štopericom niti zapisati u rezultat utakmice. Naučit će da se na trening dolazi na vrijeme. Naučit će pripremiti svoju opremu i brinuti se o njoj. Naučit će da se treneru kaže 'dobar dan' kada se uđe u dvoranu i 'doviđenja' kada se iz nje izlazi. Naučit će saslušati uputu, poštovati pravila, biti odgovoran prema sebi i prema drugima. Naučit će da se rezultat ne dobiva odmah.
Za novi pojas treba trenirati. Za medalju treba se potruditi. Ako danas nešto ne znaš, vježbat ćeš ponovno sutra. Ako izgubiš, pružit ćeš ruku protivniku, vratiti se na trening i pokušati ponovno. To su lekcije sporta, ali još više – to su lekcije života.
Prve medalje koje se pamte cijeli život
Prije velikih prvenstava postoje ona mala natjecanja, prije crnog pojasa postoji prvi pojas, prije velikih pobjedničkih postolja postoji ona prva medalja koju dijete ne skida s vrata cijeli dan. Zato smo gradili sustav u kojem svako dijete može pronaći svoje mjesto - od naših najmlađih vrtićana preko početnika i rekreativaca, pa sve do natjecateljskih grupa i reprezentativaca.
Tu su dječji olimpijski festivali vrtićana, natjecanja u specijalnim tehnikama, polaganja za pojaseve, Marjanske lige, klupska natjecanja i brojni drugi događaji na kojima djeca mogu pokazati što su naučila, doživjeti uzbuđenje natjecanja i osvojiti svoje prve medalje i pehare. Za odrasle je to možda samo mala medalja, ali za dijete je često najveća medalja na svijetu. S njom dolazi kući, pokazuje je baki i djedu, nosi je sljedeći dan u vrtić ili školu i ponosno priča kako ju je osvojilo. Takve uspomene ostaju zauvijek.
Prijateljstva koja počinju na tatamiju
Marjan je i mjesto susreta. Djeca koja se možda nikada ne bi upoznala postaju partneri na treningu. Zajedno putuju na natjecanja, navijaju jedni za druge, dijele pobjede i poraze. Iz tih treninga nastaju prijateljstva koja često traju puno dulje od sportske karijere. Dijete uči biti dio ekipe. Uči da nije uvijek najvažnije biti prvi. Uči pomoći mlađem, čestitati boljem i podignuti prijatelja kada izgubi. Uči pripadati.
Sport kao izbor životnog puta
Ne možemo djecu zauvijek zaštititi od svega što ih čeka tijekom odrastanja, ali možemo im ponuditi okruženje u kojem će imati dobre uzore, zdrave navike, obveze i ljude kojima pripadaju. Želimo da, kada dođu godine u kojima se donose sve ozbiljnije životne odluke, naša djeca već imaju svoj svijet. Da imaju trening na koji žele doći, ekipu koja ih čeka, cilj koji žele ostvariti sutra. Želimo da nauče birati sport, zdravlje i zajedništvo, a ne alkohol, drogu i druge loše izbore koji ih mogu udaljiti od puta na kojem žele biti. Jer sport nije samo način da dijete potroši energiju nekoliko puta tjedno. Sport može postati njegov način života.
Ne mora svako dijete postati olimpijac
Možda će među djecom koja danas prvi put ulaze u jednu od naših dvorana biti buduća olimpijska pobjednica ili svjetski prvak. To danas nitko ne može znati, ali nije ni važno jer naš posao nije samo stvarati prvake. Naš je posao pomoći stvarati zdrave, samostalne, odgovorne i uporne mlade ljude. Ako iz tisuću djece dobijemo jednog olimpijskog pobjednika, bit ćemo neizmjerno ponosni, ali ako tisuću djece naučimo da poštuju druge, dolaze na vrijeme, izvršavaju svoje obveze, brinu o svome tijelu, podnesu poraz, raduju se tuđem uspjehu, postave sebi cilj i ne odustanu čim postane teško – napravili smo nešto još važnije. Zato iza svih velikih Marjanovih medalja postoji jedan puno veći Marjan.
Marjan dječjeg smijeha u dvorani, Marjan prvih kimona i prevelikih pojaseva, Marjan prvog 'dobar dan, treneru', Marjan prvog polaganja, prvog turnira, prvog putovanja bez roditelja, prve pobjede i prvog poraza, Marjan novih prijatelja, Marjan odrastanja. Olimpijske medalje jesu dio naše priče, ali djeca su razlog zbog kojeg ta priča postoji.
