Pacijenti kojima nedostaje kost, ljudi koji su godinama odgađali odlazak stomatologu zbog straha, potpuno bezubi pacijenti ili oni koji su već negdje čuli da za njih nema dobrog rješenja - upravo su takvi 'teški' slučajevi glavni stručni interesi dr. Alena Štrbca i dr. Ante Dundića iz A2 Dentala. S njima smo razgovarali o tome koliko se implantologija posljednjih godina promijenila, što zapravo stoji iza obećanja o 'zubima u jednom danu', što se može napraviti kada pacijentu nedostaje kosti, ali i o ljudima koji su zbog straha godinama odgađali odlazak stomatologu.
Većina novih dentalnih centara danas naglasak stavlja na estetiku. Vi ste se dosta jasno usmjerili prema implantologiji i kompleksnijim slučajevima. Zašto ste izabrali taj put?
Ante Dundić: Sve je jednostavno kada je situacija dobra i kada postoji standardno rješenje, ali što napraviti kada nije? Takve situacije bile su motivacija i povod da se dodatno razvijamo u implantologiji. Često kažemo da se ne bojimo problema u ustima, jer su upravo problemi ono što nas tjera da učimo i tražimo nekada i nekonvencionalna rješenja.
Alen Štrbac: Tehnologija i oprema danas su fantastične, ali same po sebi ne liječe pacijenta. Dobrog implantologa prvenstveno čine iskustvo, znanje i sposobnost donošenja odluke upravo onda kada uvjeti nisu idealni. Nije problem napraviti implantat kada je sve savršeno. Iskustvo najviše dolazi do izražaja kod pacijenta kojem nedostaje kosti, kod kompliciranih anatomskih uvjeta ili kod nekoga tko iza sebe već ima neuspješnu terapiju.
Dolaze li vam često pacijenti kojima je već rečeno da nemaju dovoljno kosti za implantate?
Alen: Da, takvih pacijenata ima dosta. Upravo zato mi je uvijek nezahvalno kada netko pacijentu kaže da za njega 'nema rješenja'. Prvo moramo razumjeti zašto je došlo do takvog stanja i što pacijent uopće želi postići. Nakon toga gledamo kompletnu dijagnostiku: količinu i kvalitetu kosti, anatomiju, postojeće zube, zagriz, opće zdravstveno stanje i ostale faktore koji mogu utjecati na terapiju. Tek nakon toga možemo razgovarati o mogućnostima.
Kod pacijenata kojima nedostaje kosti moguće je koristiti posebne tehnike ugradnje implantata, a kod ekstremnog nedostatka kosti postoje i individualno izrađena rješenja, prilagođena anatomiji konkretnog pacijenta.
Ante: Nedostatak kosti nekada je predstavljao puno veću prepreku nego danas. Razvojem koncepta potpune rehabilitacije, najprije All-on-6, a zatim i All-on-4, proizvođači i kliničari godinama su zapravo pokušavali riješiti jedan velik problem, a to je kako pomoći potpuno bezubim pacijentima.
Danas je situacija bitno drukčija i velikom dijelu tih pacijenata možemo ipak ponuditi rješenje.
Što onda zapravo znači izraz 'no bone' koji se posljednjih godina sve češće koristi?
Alen: 'No bone' više opisuje situaciju nego jednu konkretnu metodu. Gotovo svaki takav pacijent ima drugačije anatomske uvjete. Netko ima problem u gornjoj čeljusti, netko u donjoj, netko je izgubio kost zbog dugotrajnog nedostatka zuba, netko zbog upalnih procesa, zato je krucijalno razumjeti da ne postoji jedno rješenje koje odgovara svima.
Kod određenih pacijenata posebnim tehnikama možemo koristiti implantate standardnih dimenzija i kod značajno atrofičnih čeljusti. Kod ekstremnog nedostatka kosti postoje individualno izrađeni subperiostalni implantati koji se izrađuju prema anatomiji konkretnog pacijenta. Poanta je da terapiju prilagodimo pacijentu, a ne da pacijenta pokušavamo uklopiti u jednu unaprijed određenu metodu.
All-on-4 u javnosti se često svodi na poruku 'novi zubi u jednom danu'. Je li to zaista tako jednostavno?
Alen: All-on-4 može biti izvrsno rješenje za velik broj pacijenata koji nemaju svoje zube ili su im preostali zubi u vrlo lošem stanju, ali treba preciznije objasniti što znači 'jedan dan'.
U istom danu možemo ugraditi implantate i nakon toga postaviti privremene fiksne zube. Oni pacijentu omogućuju funkciju tijekom cijeljenja, koje traje otprilike tri do četiri mjeseca, a tek nakon tog razdoblja pristupa se izradi trajnog rada.
Iza tog jednog dana zapravo stoji ozbiljno planiranje, kirurgija, cijeljenje i konačna protetska rehabilitacija, ali činjenica je da s privremenim rješenjem u procesu liječenja čovjek može potpuno normalno funkcionirati.
Ante: I All-on-4 i All-on-6 razvijali su se upravo zato da se što većem broju potpuno bezubih pacijenata može pomoći, ali nije poanta svakom pacijentu napraviti istu stvar. Terapiju treba odabrati prema konkretnom slučaju.
Znači li to da All-on-4 nije univerzalno rješenje?
Alen: Naravno da nije. Pacijent ima pravo reći što želi, ali liječnik ima odgovornost reći što smatra da je za njega najbolje. Postoje situacije u kojima je određenu terapiju tehnički moguće napraviti, ali je ja svejedno ne bih preporučio. Ako smatram da nešto dugoročno nije dobro rješenje, radije ću izgubiti pacijenta nego napraviti terapiju za koju znam da nije ispravna. Ipak smo prije svega liječnici i dobrobit pacijenta mora biti ispred svega ostalog.
Koliko vas pacijenti pitaju ono jednostavno: 'Hoće li mi se implantat primiti?'
Ante: To je jedno od najčešćih pitanja i strah koji se vuče još iz vremena kada su implantološki sustavi, proizvodnja implantata i kliničke tehnike bili bitno drukčiji nego danas. 'Hoće li se primiti' je mit prošlog vremena.
Napredovali su i sami implantati, ali i znanje liječnika, protokoli rada i način na koji se terapija planira. U našoj praksi, danas, neuspjeh oseointegracije vrlo je rijedak.
Kad govorimo o pacijentima koji godinama imaju loše zube ili su potpuno bezubi, često iza toga nije samo medicinski problem. Koliko je strah važan dio cijele priče?
Ante: Ogroman. Jedna od najvećih prepreka zbog kojih se pacijent uopće ne odlučuje na zahvat jest anksioznost, a upravo je taj strah kod nekih ljudi jedan od razloga zbog kojih su godinama izbjegavali stomatologa i na kraju došli do puno ozbiljnijeg stanja.
Ako pacijent smatra da mu je strah prepreka liječenju, postoje načini da mu se pomogne. Jedan od njih je svjesna sedacija. Anesteziolog prethodno pregledava medicinsku dokumentaciju i, ako nema kontraindikacija, pacijent se može uvesti u svjesnu sedaciju i na taj način puno lakše proći kroz zahtjevniji zahvat.
Alen: Kod takvih pacijenata prvi korak često nije zahvat, nego povjerenje. Ljudi znaju godinama skrivati zube, pokrivati usta dok razgovaraju, ne smiju se na fotografijama ili izbjegavaju društvene situacije. Pacijent mora osjetiti da ga nitko neće osuđivati zbog toga u kakvom je stanju došao. Mi smo tu da riješimo problem, a ne da mu stvaramo još jedan.
Postoji li onda trenutak kada je za zube jednostavno prekasno?
Ante: Nikad nije kasno, ali što prije to bolje. Danas možemo pomoći pacijentima kojima prije nije bilo jednostavno ponuditi fiksno rješenje, uključujući potpuno bezube pacijente ili one kod kojih su preostali zubi indicirani za vađenje, ali naravno da je svaki problem lakše rješavati prije nego što postane ekstreman.
Kod potpune rehabilitacije ne mijenjate samo zube. Pacijentu praktički stvarate novu funkciju zagriza. Što je u tome najteže?
Alen: Postići ravnotežu. Možete napraviti nešto što izgleda jako lijepo, ali ako ne funkcionira kako treba, dugoročno niste napravili dobar posao. Isto tako možete napraviti funkcionalno rješenje koje estetski nije ono što pacijent očekuje.
Zato kod velikih rehabilitacija ne gledamo samo implantate već gledamo i zagriz, položaj zuba, govor, estetiku, lice, usne pa čak i želje. Cilj je da sve zajedno izgleda prirodno i da pacijent može normalno funkcionirati.
Radite zajedno i na kompleksnim slučajevima. Dogodi li se da isti problem ne vidite jednako?
Alen: Naravno, i mislim da je to dobra stvar. Ante i ja imamo različita iskustva i područja u kojima smo posebno jaki. Ideja nije da svatko radi svoj dio izolirano, nego da zajedno gledamo pacijenta.
Kod kompleksnih slučajeva jako je vrijedno imati nekoga s kim možete razgovarati o planu, propitivati ga i zajedno doći do najboljeg rješenja.
U konačnici nije bitno čija je ideja bila prva, već što pacijent ima od naše suradnje.
Spominjete da se ne želite zadržati samo na klasičnoj stomatologiji. Gdje još vidite prostor za razvoj?
Ante: Oralno zdravlje nije odvojeno od ostatka organizma. Postoje područja koja su prirodno povezana sa stomatologijom i oralnom kirurgijom, poput problema sa spavanjem i opstruktivnom apnejom. Tu se, primjerice, govori o AHI indeksu, udlagama, poligrafiji i procjeni dišnog puta, a često je važna i suradnja s ORL specijalistom.
To je smjer u kojem vidimo prostor za daljnji razvoj jer želimo pacijenta gledati šire od jednog zuba ili jednog zahvata.
Ako biste morali izdvojiti jednu stvar po kojoj biste željeli da ljudi za nekoliko godina prepoznaju A2 Dental, što bi to bilo?
Alen: Povjerenje, bez razmišljanja. Nije nam bitno da nas pamte po tome koliko imamo uređaja, koliko smo implantata ugradili ili koliko lijepih fotografija imamo na društvenim mrežama. Volio bih da pacijent koji izađe iz naše ordinacije može reći: objasnili su mi moj problem, iskreno su mi rekli koje mogućnosti imam i osjećao sam da im je stvarno stalo napraviti ono što je za mene najbolje.
Kada to postignemo, napravili smo dobar posao.
Ante: I da znaju da se problema ne bojimo jer kada zatečeno stanje nije jednostavno, počinje onaj dio medicine koji nas najviše tjera da učimo i tražimo bolje rješenje.
Iz razgovora sa stomatološkim dvojcem iz A2 Dentala jasno je da suvremena implantologija danas nudi rješenja i za vrlo zahtjevne probleme, pa i one koji godinama nisu bili sanirani. Ipak, imamo dojam da se najvažnije stvari nisu promijenile: dobro postavljena dijagnoza, iskustvo i odluka donesena u interesu pacijenta i dalje su temelj kvalitetnog liječenja, a suvremena tehnologija liječnicima otvara nove mogućnosti.
A2 Dental uz ordinaciju u Trogiru od rujna spašava i splitske pacijente u novoj ordinaciji na adresi Vrboran ul. 39 na Kili. Obratite im se s povjerenjem jer je upravo povjerenje ono na čemu zasnivaju odnos s pacijentima.
