Svaki dan, kad bolnički hodnici utihnu, počinje druga smjena - dostava. Vrećice s hranom pristižu na splitske odjele, a obroci koje su nutricionisti složili prema dijagnozi, terapiji i laboratorijskim nalazima tiho odlaze u smeće. Klinička dijetetičarka i nutricionistica Olja Martinić odlučila je to promijeniti organiziranjem hvalevrijednog volonterskog projekta 'Food KBC Split' za koji je primila priznanje za promicanje zajedništva i uključivanje šire društvene zajednice u dobrotvorni rad povodom ovogodišnjeg Dana bolnice. Naime, u okviru ovog projekta, svake srijede tijekom korizme u Kliničkom bolničkom centru Split u suradnji s kuharima i nutricionistima koji svakodnevno rade u kuhinji splitske bolnice, vrhunski gostujući šefovi poput Ivana Pažanina, Nikole Krcatovića, Antonia Topčića, Matka Bukoveca, Marka Čolaka te Marije Vučković, poznatije kao Mara Uštipak, spremali su ručak za pacijente i osoblje.
- Ugodno me iznenadilo što je KBC Split procijenio da zaslužujem ovo priznanje. Iskreno sam zahvalna ravnatelju Krešimiru Doliću i svim djelatnicima koji su prepoznali moj doprinos. Posebno zahvaljujem chefovima koji su se nesebično uključili u akcije, Turističko-ugostiteljskoj školi Split te naravno Tihani Bezmalinović - izjavila je Martinić.
Struka je bila polazišna točka, ali ne i jedina - gotovo godina dana svakodnevnog boravka uz supruga, žrtvu teškog kaznenog djela, na bolničkom odjelu otvorila joj je oči za nešto što statistike ne mogu izmjeriti: koliko često pacijenti jednostavno ne razumiju važnost dijetoterapije. Uz to, vidjevši kako se osoblje maksimalno angažiralo oko liječenja njezinog supruga, Martinić je smatrala da i sama može dati doprinos zajednici edukacijom pacijenata o važnosti prehrane u procesu liječenja. Ipak, sama ideja se rodila nakon svakodnevnog uočavanja istog prizora.
- Šokiralo me koliko se bolničkih obroka baca i koliko pacijenti ignoriraju preporučenu prehranu. Istodobno je nakon 16 sati vrlo aktivna dostava hrane po bolničkim odjelima. U jednom trenutku poželjela sam postaviti transparent: 'Ne hranite pacijente!' - otkrila nam je Martinić.
Iza te poruke stoji ozbiljna medicinska logika jer u konačnici, kako stručnjakinja i sama tvrdi, bolnica nije hotel i ondje hrana nije stvar želje, nego dio terapije. U bolnicama stručni timovi pripremaju više od dvadeset različitih jelovnika prilagođenih konkretnom pacijentu, njegovoj dijagnozi, terapiji i trenutnom zdravstvenom stanju. Kada posjetitelji iz dobre namjere donesu omiljenu hranu svom bližnjemu, često ne sluteći, direktno narušavaju taj sustav.
- Ako pacijent odstupi od propisane prehrane, laboratorijski nalazi više ne daju realnu sliku stanja organizma, a liječnik pretpostavlja da se dijetoterapija poštovala. Bolnički obroci možda nisu uvijek savršeni u gastronomskom smislu, ali su u tom trenutku, najbolji izbor za pacijenta. Ljudi se često boje gladi, ali kada mirujete i imate minimalnu potrošnju energije, pravilno raspoređeni bolnički obroci uglavnom su sasvim dovoljni - konstatirala je ova stručnjakinja.
Savjetovala je pacijentima da nakon otpusta iz bolnice otvoreno kažu što konzumiraju, uključujući suplemente.
- Nutricionisti u bolničkom sustavu educirani su stručnjaci koji kontinuirano surađuju s liječnicima i medicinskim sestrama te imaju potpuni uvid u stanje pacijenta. Zdravlje uvijek treba staviti ispred gastronomskog užitka - objasnila je Martinić.
Gluten, laktoza i epidemija intolerancija
Međutim, poneki su u brizi za zdravlje skloni i pretjerivati pa si čak i samostalno postavljati dijagnoze. Zato se katkada čini da su dijagnoze intolerancije na hranu postale gotovo sveprisutne u svakodnevnom razgovoru. Odgovor na pitanje je li ih zaista više nego nekad ili ih jednostavno bolje prepoznajemo zahvaljujući dostupnijoj dijagnostici, kaže Martinić, nije jednoznačan. Ono što jest jednoznačno: intolerancije i alergije nisu isti pojam i ne smiju se poistovjećivati, jer zahtijevaju potpuno različit pristup.
- Kada je riječ o glutenu, ne vidim opravdanje za njegovo rutinsko izbacivanje ako nije potvrđena osjetljivost, intolerancija ili druga medicinska indikacija. Svako dugotrajno eliminiranje skupine namirnica treba imati razlog i biti stručno vođeno. To je opsežna tema i svima koji razmišljaju o testiranju ili promjenama u prehrani savjetujem kvalitetno informiranje prije donošenja odluke. Inače, testove intolerancije na hranu u Hrvatskoj uveo je Marin Bosotina, vizionar i iznimno kompetentna osoba koja svjetska iskustva donosi kod nas, odnosno njegova Poliklinika Analiza. Zajedno smo se upustili u uvođenje projekta koji je u svijetu već bio dio redovitog nutritivnog skrininga, a interpretacija testa intolerancije za mene je predstavljala veliki profesionalni izazov - dodala je splitska nutricionistica i dijetetičarka.
Tko smije davati savjete o prehrani, a tko dolazi u savjetovalište?
Ipak, nisu svi jednako educirani davati savjete o prehrani. Živimo u dobu samoproglašenih prehrambenih gurua, a granica između hobija i stručnosti sve je teže vidljiva. Ova dijetetičarka i nutricionistica tu granicu postavlja jasno: sve dok je netko istražuje iz interesa, teško može pogriješiti.
- Prehrana je oduvijek bila tema interesa, razgovora i razmjene iskustava. Hrana je važan dio svakodnevice pa je prirodno da ljudi žele učiti, istraživati i međusobno dijeliti znanja. Nekoga više zanima nutritivni aspekt prehrane, dok su drugi usmjereni prema gastronomiji i užitku pripreme hrane. Kroz stoljeća su se prenosila vrijedna iskustva, razvijale gastronomske navike i upoznavale nove namirnice, a upravo je ta otvorenost prema učenju dragocjena - istaknula je.
S druge strane, ako netko daje konkretne nutritivne smjernice, provodi skrining ili savjetuje osobe sa zdravstvenim tegobama, tada stručnost mora biti jasna i provjerljiva. Osoba koja daje preporuke mora stajati iza njih svojim imenom, kompetencijama i odgovornošću. Ako vam pak informacija pronađena na internetu zvuči uvjerljivo, Martinić napominje da je iznimno važno prije promjene prehrane ili uvođenja dodataka potražiti mišljenje stručne osobe i provjeriti odgovara li to vašem zdravstvenom statusu.
- Univerzalna rješenja i savjeti koji vrijede za 'sve' najčešće nisu dobar put. Posebno kadagovorimo o dijetoterapiji i zdravstvenim savjetima, oprez je nužan. Nikada ne treba nekritički preuzimati modele prehrane koji su namijenjeni osobama sa specifičnim zdravstvenim stanjima niti savjete koji obećavaju ‘liječenje’ određenom namirnicom ili načinom prehrane. Nažalost, u praksi sam se susretala sa situacijama u kojima su ljudi izgubili dragocjeno vrijeme za liječenje vjerujući u samoizlječenje i uporno konzumirajući namirnice čiji su učinci bili pretjerano glorificirani. Bilo je i slučajeva kada su osobe samoinicijativno prekidale farmakološku terapiju uvjerene da je mogu zamijeniti pripravcima ili alternativnim pristupima. Takve odluke mogu imati ozbiljne posljedice - naglasila je splitska stručnjakinja.
Pritom navodi da većina pacijenata dolazi zbog korekcije prehrane vezane uz konkretnu dijagnozu, čest je i scenarij u kojemu osoba ima više dijagnoza i više ograničenja pa više nije sigurna koja preporuka ima prednost. Također, korekcija tjelesne mase razlog je dolaska gotovo trećine pacijenata, a sve češće dolaze i osobe koje su prošle liječenje GLP-1 agonistima i žele trajno zadržati postignute rezultate.
- U mom savjetovalištu u fokusu je dijetetika, a premda pacijenti uglavnom već dobiju kvalitetne smjernice od bolničkih dijetetičara, često imaju dodatna pitanja kada su u pitanju konkretna jela i namirnice koje nisu navedene na preporučenim popisima. Kako prehrana s vremenom može postati monotona, dio pacijenata počne odustajati od dijetoterapije. Ponekad dolaze i osobe koje imaju tegobe koje nisu izravno povezane s dijagnozom, ali značajno utječu na kvalitetu života poput bolova u abdomenu nakon obroka, probavnih smetnji, promjena na koži ili bolova u zglobovima. Nerijetko i sami primijete povezanost određenih simptoma s pojedinim namirnicama. Među pacijentima su i osobe sa sindromom izgaranja ('burnout') - takva stanja zahtijevaju multidisciplinaran pristup. Pravilno osmišljen jelovnik, uz druge oblike stručne podrške, može imati važnu ulogu u procesu oporavka - konstatirala je Martinić.
Kako potaknuti dijete da pojede povrće - bez rata za stolom
Stručnu pomoć i savjetovanje pruža i kada je riječ o podršci roditeljstvu i prehrani djece koja uglavnom ne slove kao veliki ljubitelji onoga što odrasli percipiraju kao zdravo. Ipak, prisila, kaže Martinić, nikada nije dobar pristup. Ključ čine strpljenje i postupnost, kaže i da povrće treba pripremiti na način koji je djetetu prihvatljiv i zanimljiv te ga uključiti u sam odabir.
- Roditeljima često savjetujem da s djetetom naprave popis povrća i da ono samo odabere barem dvije namirnice koje može prihvatiti. Dobro funkcionira i jednostavno pravilo: 'jedan dan jedemo ono što želiš ti, a jedan dan ono što biraju roditelji.' Također, normalno je da postoje namirnice koje dijete privremeno odbija. Takav se popis s vremenom mijenja. Kod ribe je posebno važno biti uporan i strpljiv jer većina djece kroz vrijeme ipak razvije naviku konzumacije - izjavila je.
Europske statistike debljine i mit o lošoj školskoj hrani
Prije tri godine uvedeni su i obroci za osnovnoškolce koji su izazvali nezadovoljstvo dobrog dijela javnosti, no ova dijetetičarka i nutricionistica ističe da to ipak nije glavni problem.
- Školski obroci čine relativno mali dio ukupnog dnevnog unosa hrane kod djece. Izuzetak su cjelodnevni boravci gdje su režimi prehrane jasno definirani propisima i nutricionističkim standardima. Važno je razumjeti da organizacija školske prehrane uključuje brojna ograničenja, počevši od higijenskih uvjeta i prostora do logistike i financijskih mogućnosti. Naravno da uvijek postoji prostor za dodatnu raznolikost, ali puno veći problem često vidim u prehrani unutar obiteljskog okruženja. Djeca danas prečesto konzumiraju slatka jela, grickalice i zaslađena pića. Roditelji ipak imaju vikende i veći dio dana na raspolaganju kako bi eventualne nutritivne nedostatke nadoknadili kvalitetnijim obrocima kod kuće. Školski sustav može pomoći, ali zdrave navike ponajprije se stvaraju u obitelji - naglasila je.
Martinić pritom pojašnjava da se od najranije dobi u obitelji stvara odnos prema hrani i piću, oblikuju se prehrambeni obrasci i usvajaju navike koje često ostaju prisutne tijekom cijelog života. Naglašava i da u našoj prehrani i dalje dominira veća konzumacija suhomesnatih proizvoda i energetski bogatih obroka dok voće i povrće često ostaju u drugom planu. Pitali smo je i jesmo li zato možda jedna od debljih europskih nacija.
- Takve statistike temelje se na podacima prikupljenima tijekom sistematskih pregleda djece i odraslih te predstavljaju objektivan pokazatelj stanja. Jedan od glavnih razloga vidim u neumjerenom unosu slatkih pića, rafiniranih proizvoda i takozvanih 'praznih kalorija', koje su mnogima postale dio svakodnevice. Istodobno se smanjuje razina kretanja, a užurbani način života često pogoduje lošijim prehrambenim izborima - kazala je splitska stručnjakinja.
Ukazala je na mediteranski način prehrane kao potencijalno rješenje.
- Mediteranski način prehrane ne odnosi se samo na izbor namirnica, nego i na cjelokupan stil života. Temelji se na korištenju autohtonih namirnica karakterističnih za mediteransko podneblje - sezonskog povrća i voća, sitne plave ribe, kvalitetnog maslinovog ulja, ribe, mahunarki, cjelovitih žitarica, orašastih plodova i aromatičnog bilja. Riječ je o jednostavnim, dostupnim i nutritivno iznimno vrijednim sastavnicama naše tradicijske prehrane.Važan je i način pripreme hrane, naglasak na sezonalnosti te kultura objedovanja, osobito obroci u obiteljskom okruženju. Upravo ta kombinacija kvalitetnih namirnica, jednostavne pripreme i životnog ritma čini mediteranski način prehrane jednim od najpoželjnijih obrazaca za očuvanje zdravlja - navela je Martinić.
Za one koji kažu da nemaju vremena
Međutim, u današnje vrijeme kad hustle kultura doseže svoj vrhunac i kad ekstremna produktivnost je tzv. 'must', kultura samostalne pripreme hrane i objedovanja mnogima nije prioritet, a učestao izgovor onaj je o nedostatku vremena. Martinić na njega odgovara:
- Zdjelica salate od svježeg ili ukiseljenog povrća svaki dan, juha tri do četiri puta tjedno, jedan 'zeleni ponedjeljak' s laganijim obrocima, povremena kontrola šećera, kolesterola i triglicerida te praćenje signala organizma ne bi trebali oduzeti previše vremena, a danas možemo kupiti i već oprano i narezano povrće. Zato zdrava prehrana više nije pitanje vremena koliko odluke i organizacije. Također, preporučila bih savjetovanje sa stručnom osobom. U Splitu djeluje niz vrlo kvalitetnih i ambicioznih nutricionista i drago mi je vidjeti mlađe kolegice poput Dragane, Ive, Eme, Adrijane i Dore koje predano rade svoj posao vrijedan svake pohvale - zaključila je.
