Josip Šincek i njegova navodna zločinačka organizacija gotovo do zadnjeg trenutka na slobodi su u Gospić dovozili otpad, piše u odlukama Ustavnog suda. Prema podacima iz Ustavnih tužbi koje su Šinceki podnijeli još iz istražnog zatvora, u prosincu 2024. i siječnju 2025., znači mjesec dana prije uhićenja, dovezli su u silos PPK Velebit još 100 tona neopasnog plastičnog otpada u 22 big bag vreće, one koje je država odlučila sanirati tako da ih cementare Nexe i Holcim iskoriste kao gorivo, što rade godinama. Našli su i pet pratećih listova za otpad koji govore da je taj otpad iz Slovenije, pišu 24sata.
- Pronađena su dva ugovora o zbrinjavanju otpada zaključena između dobavljača otpada slovenskih društava i primatelja otpada u svezi daljnje četiri nabave plastičnog otpada za lokaciju u Gospiću za što je za primatelja otpada ugovorena novčana naknada. Pronađeno je i 5 pratećih listova za otpad iz kojih proizlazi da je u razdoblju tijekom studenog 2024.g., prosinca 2024.g. i siječnja 2025.g. na predmetnoj lokaciji u Gospiću dovezeno dodatnih najmanje 80 tona otpada uz otpad u 22 'big bag' vreće (ukupno najmanje 100 tona) - piše u obrazloženju odluke Ustavnog suda kojom im se odbija zahtjev.
Naime, Šinceki su od Ustavnog suda tražili da ih pusti na slobodu, odnosno da odluku Županijskog suda da ostanu u istražnom zatvoru proglasi neustavnom. Ono što Ustavni sud posebno naglašava, prije nego što su uvezli još 22 vreće plastičnog otpada, Državni inspektorat im je zabranio uvoz otpada iz drugih zemalja i naredio uklanjanje 37 tisuća tona otpada iz Gospića. Dobili su i novčane kazne, ukupno za tri lokacije oko 750 tisuća eura. Na neke od njih su se žalili Ministarstvu zaštite okoliša, a potom pokretali i Upravne sporove.
- Brojnost poduzetih protupravnih radnji, brojnost kaznenih djela koja se stavljaju na teret Josipu Šinceku (10 kaznenih djela) i Moniki Šincek (9 kaznenih djela), dugotrajno razdoblje činjenja kaznenih djela (od početka 2020. do 2025.), kao i težina posljedica počinjenih kaznenih djela, upućuju na iznimnu upornost, bezobzirnost te vrlo visoki stupanj kriminalne volje - piše u rješenju Županijskog suda kojeg citira Ustavni sud.
Logično pitanje je: ako im je zabranjeno uvoziti otpad iz drugih država, tko je trebao kontrolirati drže li se zabrane? Za nadzor poštovanja takvog rješenja prvenstveno je nadležna inspekcija zaštite okoliša Državnog inspektorata. Međutim, hrvatski zakoni predviđaju i nadzor Carinske uprave nad prekograničnim prometom otpada te policije nad njegovim prijevozom. No to je u posebnim okolnostima.
- Carinska služba od dana ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju (od 1. 7. 2013.) nije prisutna te ne provodi niti može provoditi redoviti sustavni carinski nadzor, pa tako niti nadzor prekograničnog otpada, na bivšim graničnim prijelazima s državama članicama Europske unije. U unutrašnjosti državnog područja Carinska uprava u okviru provedbe propisa iz svoje nadležnosti (carinski i trošarinski propisi) i okviru međuresorne suradnje, po potrebi, participira u provedbi zajedničkih kontrolnih aktivnosti Državnog inspektorata i Ministarstva unutarnjih poslova, što podrazumijeva prisutnost na značajnijim cestovnim pravcima uz organizaciju tzv. lijevaka kojima se putnički i teretni promet usmjerava u cilju sveobuhvatne kontrole iz nadležnosti više inspekcijskih tijela, pa između ostaloga, i u svrhu kontrole pošiljaka otpada - kažu iz Carinske službe za 24sata.
Dakle, uključeni su ako ih pozovu.
- U navedene međuresorne aktivnosti se, po potrebi, uključuju i carinski službenici Sektora za mobilne jedinice, pri čemu je organizacija i koordinacija navedenih postupanja u nadležnosti Državnog inspektorata, Inspekcije zaštite okoliša, koji vodi i statistiku o rezultatima navedenih aktivnosti. U ovim slučajevima carinski službenici postupaju na zahtjev i u koordinaciji s Inspekcijom zaštite okoliša Državnog inspektorata (DIRH), koja je jedina ovlaštena za provođenje daljnjih nadzornih mjera pri utvrđivanju nepravilnosti - objašnjavaju iz Carinske službe.
Kontrolirali jesu, u suradnji s policijom, što javnost zna zbog činjenice da su uhićeni mjesec i pol dana kasnije. No u početku, teretilo ih se za ilegalno deponiranje otpada od 2022. godine do 30. rujna 2024. Drugim riječima, ove pošiljke stigle mjesec i pol prije uhićenja nisu bile obuhvaćene istragom. Upale su u istragu tek proširenjem. Građani Gospića se s pravom pitaju kako je to moguće i je li za istragu bilo potrebno da ih policija prati dok uvoze otpad ili ih se moglo ranije zaustaviti i uhititi.
- Na dan uhićenja, Mikulić je bio u Gospiću - govori za 24sata izvor blizak istrazi.
To nije čudno jer je Mikulić tad bio šef Državnog inspektorata koji je bio dio operativne skupine koja je vodila istragu protiv Šinceka i ekipe.
- Morate shvatiti da više stvari oko njihovog odnosa je istina, iako zvuči zbunjujuće. Oni su bili u nekakvom prijateljskom odnosu prije nego je Mikulić saznao da je Šincek pod mjerama. Šincek je dolazio u Gospić, vadio keš i naručivao viski jer će mu doći prijatelj Andrija. Mikulić je ugošćivao Moniku i Josipa kod sebe i u Malinskoj. To što se kasnije odnos zategnuo, ne znači da prije nisu bili okej. Postoji sfera posla i prijateljstvo, kakvo god među njima, je bilo zbog posla. Vrlo brzo je nestalo povjerenje i postali su paranoični oko toga tko će koga izdati, tko igra za koga, čak i s Paškom Dodićem. Josip je i njemu prestao vjerovati pred kraj - govori izvor 24sata koji poznaje Šinceka.
Nacional je objavio tvrdnju da postoji opsežna komunikacija između Mikulića i Šinceka. Koliko su uspjeli provjeriti, oni zaista jesu često komunicirali do 2023. godine, kad DIRH dobiva prijavu od Ministarstva zaštite okoliša, a policija kreće u intenzivnu istragu. USKOK to zna, no to je bilo prije mjera pa ne znaju što je sadržaj razgovora. Šincek je, prema dokumentaciji, pod mjerama od 19. rujna 2023. Ono što su istražitelji uspjeli rekonstruirati, kako neslužbeno doznajemo, ne smatraju inkriminirajućim.
- Ne možete nekoga uhititi jer se s nekim družio, ali realno je da se postavi pitanje zašto bi se Mikulić družio s čovjekom koji je spalio novaca i novaca koje nije imao da živi na visokoj nozi kao Dodići - pita se.
Da je Šincek trošio više nego što je imao, piše i u odluci Ustavnog suda.
- Osnovni je cilj ovog kriminalnog pothvata stjecanje brze, lake i velike zarade. Tako iz iskaza ispitanih svjedoka, osobama bliskim supružnicima Šincek, proizlazi da su Šinceki (op.a.) od zarade ostvarene zbog nezbrinjavanja preuzetog otpada živjeli iznad svojih mogućnosti, ekonomično neodrživim stilom života - zaključuju.
