Friški HGS-ov gradski vijećnik Dalibor Lovrić je komentirao prometni prekršaj Marijane Puljak. Ona je na parkingu svojim automobilom ogrebala drugo vozilo te se udaljila s mjesta događaja, pa joj se javila policija. Pravdala se da ni ona ni Ivica Puljak, koji je s njom bio, nisu primijetili dodir vozila.
‘Marijana Puljak je oštetila tuđe vozilo i onda u stilu osobe koja je stekla visoke službe postala lakša od dima. Nestala s mjesta nesreće. S njom je u autu bio znanstvenik plemenite čeone građe koji joj je cikutljivim glasom rekao kako mu se čini da čuje kako nešto limeno pucketa; ona ga je topnula laktom i rekla da skine pregaču, da ne bude papučar nego da u ovako opasnim situacijama pokaže morlanu čvrstinu.
Da ne bismo ovdje otezali s pojedinostima dijaloga o događaju bez kobnih posljedica, neki je savjesni skoroteča javio je policiji što se dogodilo, te da je za nezgodu odgovorna ekipa koja u političkom rangu kola probitačno, negdje ispod 0,7 posto. I tako je doušnik s dogledom, većim od onoga kojega u park šumi ima Srđan Marinić, ušao u trag staklenoj cipelici broj 45. i bundevi s registarskom oznakom.
Saborska zastupnica i gradska viječnica Marijana Puljak je priznala krimen, ali kao nedužan mukotrpnik; naime, tek nakon što je otkrivena i policija joj zakucala na vrata potankim je opisivanjem rekla da ona i njezin muž inače ništa ne osjećaju dok su izvan dohvata vlasti.
Znao je taj zlosretni par zbog manjeg zla drugima lijepiti političke zaušnice, likovati nad Željkom Kerumom i denuncirati susjede zato što su uz kontejner odložili Ikeinu ambalažu. A to je mali dio repertoara. Naravno, ne treba likovati i spominjati kurvu Karmu nad njezininim i njegovom moralom, premda su nesretni uzrok mnogoj nevolji, punoj većoj od razbijenog lima.’