Ljeto u Dalmaciji oduvijek je bilo izazovno. Prije samo nekoliko desetljeća nije bilo klima-uređaja, rashladnih vitrina na svakom koraku ni dostave hrane. Ipak, naši su stari vrlo dobro znali kako organizirati prehranu tijekom najvećih vrućina. Nisu brojali kalorije niti pratili trendove, ali su instinktivno birali hranu koja je bila lagana, sezonska i dostupna u vlastitom vrtu ili iz mora.
Danas mnogi nutricionisti ističu kako je upravo takav način prehrane jedan od razloga zbog kojih se tradicionalna mediteranska prehrana smatra među najzdravijima na svijetu.
Dan je počinjao skromnim doručkom
Za razliku od današnjih obilnih doručaka, ljeti se često jelo vrlo malo. Na stolu bi se našao komad domaćeg kruha, maslinovo ulje, pokoja rajčica tek ubrana iz vrta, svježi sir ili malo ovčjeg sira. Tko je imao smokve ili grožđe, često bi upravo njima završio prvi jutarnji obrok.
Kava nije bila svakodnevica u svakom domu. Mnogi su dan započinjali vodom, mlijekom ili napitcima od ječma.
Marenda je bila najvažniji obrok
Rad u polju, vinogradu ili na moru značio je da se najviše jelo ujutro, prije nego što sunce postane prejako. Marenda je često bila jednostavna, ali zasitna.
Na stol bi stigla kuhana blitva začinjena maslinovim uljem, slani inćuni ili srdele, kuhani krumpir, jaja, komad kruha i sezonska salata. Kada nije bilo ribe, poslužio bi se grah, bob ili leća pripremljeni još prethodnog dana.
Ručak je bio laganiji nego danas
Za vrijeme najveće žege rijetko su se pripremala teška pečenja. Mnogo češće kuhala se tjestenina s povrćem, juha, varivo od mahuna ili tikvica, brudet od sitne ribe ili jednostavna šalša.
Ako se pekla riba, najčešće je bila riječ o srdelama, skušama ili drugim vrstama koje su bile lako dostupne lokalnim ribarima.
Večera tek kada sunce zađe
Tek nakon što bi vrućina popustila ponovno se sjedalo za stol. Večera je često bila vrlo jednostavna – salata od rajčica i kapule, komad kruha, sir, masline, riba ili ostaci ručka.
Ono što je dozrijevalo – to se jelo
Ljeti se nije kupovalo egzotično voće niti namirnice koje nisu bile u sezoni. Rajčice, paprike, krastavci, tikvice, blitva, mahune, smokve, breskve, grožđe i lubenice činili su osnovu prehrane.
Takva sezonska prehrana danas se ponovno preporučuje jer svježe namirnice zadržavaju više okusa, a često i više hranjivih tvari od hrane koja je dugo skladištena ili dopremljena iz dalekih zemalja.
Voda je bila važnija od hrane
Naši su stari znali su da tijekom velikih vrućina nije dovoljno samo jesti lakšu hranu. Pilo se mnogo vode, a posao se prekidao tijekom najtoplijeg dijela dana. Ručak se često odgađao dok sunce malo ne oslabi, a život se prilagođavao vremenskim prilikama, a ne obrnuto.
Malo mesa, puno povrća
Meso nije bilo svakodnevna namirnica. Češće se jela plava riba, mahunarke i povrće, dok se meso pripremalo uglavnom nedjeljom ili za blagdane. Upravo zato jelovnik nije bio opterećen velikim količinama zasićenih masnoća, a organizam je tijekom ljeta lakše podnosio visoke temperature.
Mudrost koja ponovno postaje moderna
Danas, kada toplinski valovi postaju sve češći, mnogi ponovno otkrivaju ono što je nekada bilo sasvim normalno. Sezonsko povrće, lagani obroci, maslinovo ulje, riba, dovoljno vode i prilagodba dnevnog ritma visokim temperaturama nisu nova otkrića. To su navike uz koje su odrastale generacije Dalmatinaca.
Možda upravo zato tradicionalna dalmatinska prehrana i danas slovi kao jedan od najboljih primjera kako jednostavna hrana može biti ukusna, zdrava i prilagođena podneblju u kojem živimo.
