Prije točno 35 godina, 1. listopada 1991., malo prije šest sati ujutro, započeo je opći napad na dubrovačko područje. Snage JNA, uz rezerviste i srpsko-crnogorske formacije, krenule su prema hrvatskom jugu, a Dubrovnik je napadnut s kopna, mora i iz zraka, a toga dana se prisjetio Petar Škorić.
'Bio je to početak dugih i teških mjeseci u kojima su Dubrovnik, njegova okolica i cijeli hrvatski jug bili izloženi brutalnim napadima, razaranju, okupaciji dijela područja i stradanju branitelja i civila. Već prvoga dana napadnute su komunikacije na Srđu, a Grad je ostao bez vode i električne energije. Samo u prvom tjednu listopada poginulo je 27 branitelja i građana, a stotinu ih je ranjeno. Tadašnji dubrovački biskup mons. Želimir Puljić toga je jutra izgovorio riječi koje su ostale trajno zapisane u sjećanju Dubrovnika: 'Zapamtite, ovaj dan 1. listopada 1991. godine ući će u povijest i kroniku našega grada kao dan početka nemilosrdnog napada i s kopna i s mora i iz zraka'. I doista je ušao u povijest', piše Škorić.
Granate su, dodaje, mjesecima pogađale Grad i njegovu stoljetnu baštinu. Samo je povijesna jezgra tijekom bombardiranja pogođena s više od dvije tisuće projektila različitih kalibara, a napadi i oštećenja bilježeni su sve do lipnja 1992. godine.
'Ali ono najvažnije neprijatelj nije uspio razoriti odlučnost ljudi da obrane svoj dom i svoju Hrvatsku. Za mene ovo sjećanje ima i duboko osobnu dimenziju. Kao mladić sam krajem te iste 1991. godine i sam sudjelovao u obrani južnog bojišta, protiv istog neprijatelja koji je napadao Dubrovnik i hrvatski jug. Slike iz tih dana dio su naših života, našega naraštaja i vremena u kojem smo vrlo rano naučili koliko se skupo plaća sloboda. Hrabrost hrvatskih branitelja, njihova žrtva i ustrajnost, kao i snaga stanovnika koji su ostali uz svoj Grad, sačuvali su Dubrovnik', naveo je Škorić.
Naglasio je kako neprijatelj nije ostvario svoj cilj.
'Dubrovnik je obranjen, a hrvatski jug oslobođen. Danas, 35 godina poslije, prisjećamo se svih poginulih hrvatskih branitelja i civilnih žrtava, a posebno djece kojoj je rat prekinuo djetinjstvo i život. I zato posebna poruka koja se iz Dubrovnika prenosi novim naraštajima: treba pamtiti, a ne mrziti. Čuvati istinu o onome što se dogodilo, poštovati žrtvu i učiti svoju djecu koliko je sloboda dragocjena. Vječna slava i hvala svim poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata. Da se ne zaboravi', zaključio je Škorić.
