PONEDJELJAK Ustaše i komunjare
Dva dana nakon što su bivši HOS-ovci u Splitu obilježili 10. travnja kao datum osnutka zločinačke NDH, valjda zbog nešto okruglije brojke ovaj put u nešto svečanijim tonovima i raskošnijoj produkciji nego inače - nema spora da su učinili upravo to, jer da su željeli komemorirati poginule kolege i odati počast postrojbi kojoj su pripadali, onda bi valjda komemoraciju zakazali za datum kada je postrojba doista i osnovana - sa suprotne strane političkog spektra eto nam suprotnog, a opet frapantno sličnog primjera.
U dosta siromašnijoj izvedbi, doduše, kako to obično biva sa SDP-ovcima: njihova vijećnica Ružica Jakšić ukazala se na sjednici Županijske skupštine s nekakvom instalacijom na reveru, minijaturnom sovom koja pridržava golemu crvenu petokraku. Nesretnica po svemu sudeći vjeruje da je nevjerojatno dovitljiva, maštovita i subverzivna, a po odgovoru na novinarsko pitanje vidimo da živi i u iluziji da je duhovita.
'Moja poruka bi danas bila sova', kazat će Jakšić ne želeći se eksplicitno deklarirati kao komunjara, u stilu HOS-ovaca koji ne žele prevaliti preko usta da slave NDH - iako to što veličaju zvuči kao NDH, glasa se kao NDH i smrdi kao NDH, pa valjda jest NDH.
I jedni i drugi kukavički izbjegavaju reći što zapravo jesu, svjesni da stranke s takvim ekstremnim stajalištima nikada nisu i nikada neće pobijediti na izborima u Hrvatskoj - a i zato što su pronašli svoju nišu na rubu političkog spektra u kojoj se sasvim ugodno osjećaju i koja im pruža sasvim dovoljno prostora da su uvijek tu negdje, da imaju iluziju vlastite veličine i važnosti.
I da vječito laprdaju, a zahvaljujući polarizaciji koju sami kreiraju nikad ništa konkretno ne trebaju raditi.
UTORAK Raspad
Sustav socijalne skrbi raspada se, ili je sasvim blizu tome: kruti podaci centara za socijalni rad u Splitu i Kaštelima govore o dramatičnom 50-postotnom nedostatku psihologa, pravnika i socijalnih pedagoga, a posebno nevjerojatan podatak jest da u prijemnom uredu, dakle prvom kontaktu građana sa sustavom socijalne skrbi, nema nijednog socijalnog radnika.
Bijeli štrajk zaposlenika u sustavu traje već tko zna koji tjedan - ljudi naprosto upozoravaju da ne mogu i neće biti krivci kada se dogodi tragedija za koju su stvoreni laboratorijski uvjeti - pa je u Split navratio friški ministar Alen Ružić.
Zbog toga, ali i zbog nesuđenog Centra za autizam koji se obećava graditi, evo, dobrih deset godina.
U oba slučaja, zanimljivo, najveće ovlasti i ingerencije ima Županija koje se uglavnom pravi mrtva pa nas - vjerojatno za razliku od ministra - ne čudi informacija da se oglušila na prijedlog da sufinancira troškove stanovanja za stručnjake koji bi popunili kadrovski krater u socijalnom sustavu.
Kao da su se oni ikad miješali u vlastiti posao.
SRIJEDA Skandal
Dobar primjer beskorisnosti, a zapravo i štetočinstva tijela koje se naziva 'regionalna vlast' jest sustav odvajanja otpada za koji je Županija direktno nadležna i odgovorna. Ovog tjedna stidljivo i zaobilazno servirali su nam informaciju o vlastitom fijasku, zapravo zločinu kojega su počinili nad Splitom: umjesto da su na vrijeme izgradili centar za gospodarenje otpadom u Lećevici kako bi se napokon zatvorilo odlagalište Karepovac, političkim vezama isposlovali su da se smeće nastavlja odlagati u srcu drugog najvećeg hrvatskog grada još najmanje dvije godine.
Drugim riječima - ako niste pohvatali ovotjedne vijesti koje su bile neobično nježno i brižljivo plasirane - Karepovac ne samo da neće biti zatvoren u roku od nekoliko mjeseci, kao što se planiralo, nego će to brdo smeća dodatno rasti najmanje do kraja 2028. godine, uključujući i onaj dio odlagališta koji je već saniran i zatvoren.
I to ne samo za splitski, nego i za otpad iz još dvadesetak okolnih gradova i općina, barem kako proizlazi iz službenih informacija. Ondje nešto muljaju da se Karepovac u posljednjih nekoliko godina 'slegnuo' za nekoliko metara, pa se najednom čudesno stvorio njegov novi kapacitet - kao da im je za vjerovati i kao da je, uostalom, to razlog zašto bi se ekološka bomba usred gusto naseljenog urbanog područja trebala dodatno hraniti.
Čestitamo ekipi iz Županije na čelu sa županom Bobanom, rijetko se koga može ovako otvoreno i prosto nazvati zločincima kao što to možemo s njima.
ČETVRTAK Šamar
Ministar turizma i sporta Tonči Glavina - onaj koji se često voli predstavljati kao Splićanin - odvalio je zvučnu šamarčinu svom stranačkom kolegi i gradonačelniku Splita Tomislavu Šuti tako što je u novi Zakon o ugostiteljstvu odbio uvrstiti njegov zahtjev da gradovi i općine odlučuju o tome može li se na njihovom području otvoriti novi noćni klub, barem ako se radi o gradskim jezgrama i zaštićenim urbanim cjelinama
Glavina je Šutu naprosto izignorirao, no to je zapravo rezultat internih partijskih spletki koje nas ne bi trebale previše zanimati i oko kojih će njih dvojicu veliki šef prije ili kasnije privesti i disciplinirati; puno je važnija činjenica da su istim potezom Splitu još jednom nabijeni rogovi.
Zašto, zaboga, jedan grad od 150 ili 200 tisuća stanovnika nema pravo sam odlučiti želi li ili ne želi imati noćne klubove, gdje će se oni nalaziti i do kada će moći raditi - pitanje je na koje se naprosto ne može pronaći suvisao odgovor.
Osim onoga da država ne želi ispustiti alate iz svojih ruku kako bi Glavina i razne glavine i dalje bili važni.
Drugima, a samima sebi još više.
PETAK Sječa
Prva velika sječa stabala u mandatu Tomislava Šute dogodila se u Bregovitoj ulici na Bačvicama, gdje je glavom platio stari i neugledan, ali po svemu sudeći bolestan drvored bez budućnosti.
Kako su ga u njegovom mandatu javno masakrirali upravo zbog ovakvih, zapravo svakodnevnih i rutinskih poteza, tako je bivši dogradonačelnik Bojan Ivošević požurio nasladiti se i zaključiti da je 'u jednoj godini otpilano više stabala nego u cijelom prošlom mandatu'.
Problem je međutim, kako je to otkrio Dalmatinski portal, da je odluka o sječi u Bregovitoj zapravo donesena od strane struke još u periodu kada je upravo on, Ivošević, sjedio u Banovini.
Na stranu činjenica da se izblamirao pokušavajući poentirati na najjeftiniji i najprizemniji način, kod Ivoševića nas i brine i zabavlja sasvim druga stvar. Zar zbilja mora biti svakom loncu poklopac i kako, zaboga, kroz sve ove godine nije naučio da je katkad barem mrvicu pametniji ako šuti?
SUBOTA Glumac
Splitski SDP - odnosno ono što je od njega ostalo nakon što je kadrovski, institucionalno, reputacijski i moralno potpuno razvaljen i devastiran - izabrao je svog novog predsjednika.
Radi se o stanovitom Sandru Glumcu, po profesiji anesteziologu koji je u javnom životu dosad upamćen jedino po tome što nije previše sklon nastupati u javnosti, što je pomalo blesavo ako zbilja imaš namjeru dobiti povjerenje iste te javnosti.
Glumac je, kao i u drugim većim gradovima, odabran za šefa Partije na izborima koji bi se mogli proglasiti fingiranima, bez ijednog protukandidata, no to je malo koga uzbudilo naprosto zato što sam SDP više ne uzbuđuje ama baš nikoga.
Pogotovo u Splitu, gdje je dvoje zaposlenika ove stranke ušlo u Gradsko vijeće i ondje pripomoglo da se formira vlast HDZ-a i Željka Keruma.
Novi šef splitskog SDP-a o toj situaciji uopće se nije izjasnio, a kamoli da se ispričao i zatražio oprost vlastitih birača, već je, kao da pada s Marsa, objavio da je 'najvažnije postaviti dijagnozu' i najavio da 'splitski socijaldemokrati neće biti tu da klimaju glavom i čekaju bolja vremena'.
Ne treba nam kristalna kugla da mu proreknemo budućnost.
NEDJELJA Širina
Nije nam trebala kristalna kugla ni da proreknemo da će radovi na Širini, valjda najproblematičnijem hrvatskom križanju, zapeti i na koncu biti obustavljeni umjesto da budu završeni do ovog ljeta, kako je najavljivano i obećavano tko zna koliko puta.
Iz Hrvatskih cesta ovog tjedna su najavili da pripremaju natječaj za novog izvođača radova i da on predviđa dovršetak 'u roku od 12 mjeseci od uvođenja u posao' - a kako znamo da se natječaji obično ne uspijevaju dovršiti u roku od par mjeseci, tako jednostavno možemo zaključiti da smo na Širini izgubili ne samo predstojeće, nego i iduće ljeto.
Što bi tek bilo da nemamo 'vertikalu' i 'našeg čovjeka' u HC-u, strah nas je i pomisliti.
