Boro Primorac s Ivanom Gudeljem dijelio je svlačionicu, teren, ali i godine prijateljstva. U emotivnoj izjavi prisjetio se velikog igrača i čovjeka.
- Bio sam sretan što sam ga znao i što sam s njim igrao. Bio je veliki igrač, ali i veliki čovjek. Nažalost, prerano je otišao i jako mi je žao. Pokoj mu duši.
Dugo ste dijelili svlačionicu s njim. On je bio nešto mlađi, po čemu ga pamtite iz tih dana?
- Po karakteru, po ogromnoj želji da bude najbolji. Imao je karizmu, imao je sve. Već tada se vidjelo da je poseban i da je pred njim velika budućnost.
Svi kažu da je bio ispred svog vremena.
- Naravno. U svim generacijama je mogao igrati. Bio je zaista ispred svih, takav igrač se rijetko rađa.
Nakon svega što ste vidjeli u europskom nogometu, gdje bi, po Vama, Ivan završio da ga nije zadesila opaka bolest?
- U nekom od najvećih klubova. U Bayernu, Realu, Barceloni… Ne znam gdje bi točno završio, ali siguran sam da bi igrao na najvećoj razini. On je bio jedan od najvećih igrača s ovih prostora.
Poznavali ste i njegovu obitelj.
- Znam mu cijelu obitelj, dobri su to ljudi. U mislima sam sada s njegovim kćerima i unukom. Nije im lako i od srca im izražavam sućut.
