Što znači cesta s nula zvjezdica za sigurnost prema EuroRAP-u, europskom programu za procjenu sigurnosnih značajki prometnica? Za školski primjer takve situacije dovoljno je zainteresirane odvesti na cestu Požega – Pakrac, u naselje Kujnik, mjesto tragične prometne nesreće u kojoj je u ranim jutarnjim satima poginuo policijski službenik izvan službe. I jednostavno reći: 'To je to'.
Ova tragedija ponovno je otvorila jedno od ključnih pitanja sigurnosti cestovnog prometa u Hrvatskoj: koliko je naša prometna infrastruktura sposobna zaštititi čovjeka kada dođe do pogreške? Suvremena sigurnosna politika u prometu polazi od jednostavnog načela – ljudi griješe, ali cesta ne smije svaku pogrešku pretvoriti u tragediju. Cesta mora 'opraštati pogreške', za Autoportal piše prometni stručnjak prof. dr. sc. Željko Marušić.
Prema dostupnim pokazateljima dinamike nesreće, vozač je izgubio nadzor nad vozilom, prešao na suprotni prometni trak i potom, bez vidljivih tragova kočenja, sletio s kolnika. Vozilo je pri brzini od približno 70 km/h završilo u odvodnom kanalu te se, nakon vrlo kratkog djelovanja trenja, zabilo u betonski zid poprečnog kolnog prilaza.
Ključni problem nije bio samo udar, nego gotovo trenutačno zaustavljanje vozila
Kada se vozilo pri takvoj brzini zaustavi na vrlo kratkom putu, kraćem od jednog metra, nastaju ekstremna vršna usporenja procijenjena na 60 do 80 g (600 do 800 m/s2). Takva opterećenja stvaraju goleme inercijske sile koje ljudsko tijelo vrlo teško može podnijeti.
Prag od približno 30 g smatra se područjem izrazito visokog rizika za smrtonosne ozljede, dok su usporenja oko 50 g u pravilu povezana s gotovo sigurnim smrtnim ishodom. To znači da u ovakvom scenariju ni sigurnosni pojas, ni konstrukcija modernog automobila, ni visoka razina pasivne zaštite često ne mogu nadoknaditi ekstremnu energiju udara.
Vozač je bio vezan sigurnosnim pojasom i nalazio se u automobilu visoke sigurnosne razine, ali fizika sudara ima svoje granice. Sreća u nesreći bila je činjenica da u vozilu nije bilo drugih osoba te da u trenutku izlijetanja nije bilo vozila iz suprotnog smjera niti pješaka uz rub prometnice.
No, tragična okolnost bila je upravo konfiguracija mjesta nesreće – odvodni kanal koji je usmjerio vozilo prema čvrstoj, nepomičnoj betonskoj prepreci neposredno uz prometnicu. Da je prepreka bila udaljenija, vozilo bi prije udara izgubilo dio energije kroz trenje i deformacije, a posljedice bi mogle biti znatno blaže.
Upravo je to razlika između ceste koja povećava posljedice pogreške i ceste koja ih smanjuje. Udar u armiranobetonski ili čelični stup, masivno stablo uz rub kolnika ili drugu krutu prepreku u zoni izlijetanja među najopasnijim je scenarijima u cestovnom prometu, posebno kada nema sudara s drugim vozilom.
Brzina nije jedini problem
Analiza dinamike nesreće upućuje na mogućnost da je vozač u trenutku gubitka nadzora bio u blagom prekoračenju dopuštene brzine, odnosno da brzinu nije u potpunosti prilagodio konkretnim uvjetima vožnje, što predstavlja obvezu prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama. Međutim, sama brzina nije bila jedini niti presudni uzrok tragedije.
Presudna je bila kombinacija ljudske pogreške i iznimno nepovoljne infrastrukture. Vrijeme nesreće, okolnosti vožnje prije izlijetanja i izostanak reakcije vozila mogu upućivati na mogućnost umora ili trenutačnog gubitka koncentracije vozača. Upravo zato prometni sustav mora biti projektiran tako da u takvim situacijama smanji posljedice.
Odvodni kanali i betonski prilazi – zanemaren sigurnosni rizik
Uzdužni odvodni kanali uz rubove prometnica, posebno kada su ispresijecani betonskim prilazima, armiranobetonskim mostićima i drugim krutim konstrukcijama, predstavljaju jedan od najvećih objektivnih sigurnosnih rizika na hrvatskim cestama.
Takvi elementi često prolaze nezapaženo tijekom svakodnevne vožnje, ali u slučaju izlijetanja mogu postati smrtonosne prepreke. Cilj sigurnog prometnog sustava nije spriječiti svaku pogrešku – to nije moguće. Cilj je spriječiti da pogreška završi smrtnim posljedicama.
Zbog toga su nužne sljedeće mjere:
1. Sustavno zaštititi opasne dionice
Na svim cestama s povećanim rizikom, posebno onima bez zaštitnih ograda uz koje se nalaze duboki kanali, stupovi, stabla ili druge krute prepreke, potrebno je provesti sigurnosne preglede i postaviti odgovarajuće zaštitne sustave. To uključuje zaštitne ograde, odgovarajuću prometnu signalizaciju, mjere smirivanja prometa i, prema procjeni rizika, sustave nadzora brzine.
2. Uvesti strožu kontrolu izgradnje prilaza uz prometnice
Svako buduće postavljanje betonskog prilaza ili armiranobetonskog mostića preko uzdužnog odvodnog kanala uz rub prometnice mora biti moguće isključivo na temelju prometnog elaborata i posebne sigurnosne procjene.
Prometna infrastruktura nije samo pitanje protočnosti prometa. Ona je pitanje života. Automobili mogu biti sve sigurniji, ali ako cesta ne oprašta pogreške, čak i najsigurnije vozilo ima svoje granice. Zato sigurnost prometa ne počinje tek kada sjednemo u automobil. Počinje projektiranjem ceste.
