Bivši splitski gradonačelnik Ivica Puljak osvrnuo se na tragično ubojstvo koje je potreslo cijelu Hrvatsku.
'Možemo li izgraditi novi sustav u kojem će tragični događaj u Drnišu biti jako rijedak izuzetak?
Moja mama je iz Miljevaca kraj Drniša. U djetinjstvu sam često vikende provodio u ovom kraju i zato sam s njim posebno povezan. Vjerujem da je sve vas strašno pogodio tragičan kraj života mladog Luke. Svi mi imamo djecu te dobi, radimo i živimo s mladim ljudima, ili jednostavno osjećamo strašnu nepravdu i nemoć kada se dogodi ovakva tragedija.
Nikad nećemo shvatiti bol koju osjećaju Lukini roditelji i ne daj Bože da je ikad osjeti itko od nas.
Danas smo Marijana i ja upalili svijeću kraj Lukine škole. Oboje smo javne osobe koje su jedan dio svog života posvetili borbi za opće dobro. I pitamo se: ima li šanse da iz ove patnje koju svi ovih dana osjećamo pronađemo snagu za korjenite promjene, umjesto da prihvatimo kako su ovakve tragedije tek očekivana posljedica nefunkcionalnog sustava.
Sada nije vrijeme lova ne vještice, ali jest vrijeme istine, odgovornosti i promjene sustava. Ne vjerujem da je bilo koja pojedinačna osoba osim Lukinog ubojice, namjerno napravila bilo koji korak koji bi vodio prema ovom strašnom ishodu. Čak i oni koji su najodgovorniji za nefunkcionalno pravosuđe, za represivni aparat koji većinu svog vremena troši za progon sitnih prijestupnika, dok im veliki kriminalci ne samo izmiču, nego diktiraju njihov rad, vjerujem da nisu željeli ovakvu tragediju.
Većina ljudi ne može shvatiti da mali koraci, naizgled nevidljivi, nakon dugog vremena doprinesu velikim tragedijama.
Svaki put kada nam izgleda prihvatljivo i normalno da netko zaposli nekoga preko veze, umjesto nekoga tko je zaslužio, gradimo sustav koji ne funkcionira.Svaki put kad okrenemo glavu nad nepravdom, kriminalom, korupcijom oko nas, doprinosimo sustavu koji ne funkcionira.
Svaki put kada zatražimo nešto što nam ne pripada, kada promislimo da se uvođenje reda ne odnosi na nas nego na druge, doprinosimo sustavu koji ne funkcionira.
Gradnja sustava koji funkcionira je dugotrajan put, koji zahtjeva male korake svih nas. Pri tome se ne moramo odreći ničega važnog, nego jedino moramo odvojiti svoje vrijeme, energiju i volju da se ponekad odreknemo kratkotrajnog komfora za dugotrajne ciljeve.
Ova neizmjerna tragedija nam možda pomogne da pronađemo snage izgraditi jedan potpuno novi sustav. Dugo će to trajati i neće biti lako. Ali sve što vrijedi je teško i počinje malim koracima.
Možda je ova bol trenutak u kojem ćemo svi prelomiti i odlučiti se za taj prvi korak. Iskreno se nadam da jest', poručio je.
