Arhitekt Toma Plejić, predsjednik Ocjenjivačkog suda međunarodnog arhitektonsko-urbanističkog natječaja za SRC Svetice – stadion Maksimir, za N1 je govorio o pobjedničkom projektu koji je nakon predstavljanja izazvao brojne reakcije javnosti.
Na natječaj je pristiglo 88 radova iz više od 20 zemalja, a dio javnosti kritizira izgled i otvoreni koncept nove maksimirske arene. Plejić kaže da ga reakcije javnosti nisu iznenadile, bez obzira na to jesu li pozitivne ili negativne.
'Svaka reakcija je dobra, i pozitivna i negativna, znači da se ima o čemu razgovarati, da se ima o čemu debatirati, da postoji aktivna uloga svih strana i mi znamo da je to jako dobro. Da je arhitektura u centru nekog kulturnog diskursa jako je važno, tako da me ništa nije iznenadilo. To je jedan emotivan prostor u gradu, ljudi su vezani za taj prostor, prostor koji je bogat uspomenama, slikama, prizorima, događajima. To je kompliciran prostor, tako da su reakcije vrlo normalne, vrlo ljudske, vrlo realne i treba razgovarati', rekao je.
'Duboko sam uvjeren da je to najbolji rad'
Ipak, kada je riječ o samom natječaju, Plejić nema dvojbe.
'S druge strane, duboko sam uvjeren da je to daleko najbolji rad od svih pristiglih na ovom međunarodnom natječaju, 88 radova, 20 zemalja i više kontinenata. Jednostavno, to je jedna super suvremena arena, futuristička arena, ali na jedan drugi način koncipirana od dominantno potpuno zatvorenih arena. Tako da su reakcije uvijek dobrodošle, te reakcije će iznjedriti neki zajednički stav, zajedničku sliku o svemu, tako da mi je to sve u redu i jednostavno ćemo zajedno izgraditi tu novu strukturu u Maksimiru'.
'Nije bila intencija zadržati stari Maksimir'
Na pitanje je li cilj natječaja bio zadržati ideju starog Maksimira u novom ruhu, Plejić odgovara da to nije bila početna intencija.
'Na neki način to nije bila intencija ovoga natječaja. Natječaj je tražio rješenje za novi stadion, a ovaj je od 88 radova jedini povukao paralelu sa starim stadionom. I mi smo zapravo analizom svih tih radova shvatili da je to važno, da je to kvalitetno i dobro i da potencijal tog stadiona, koji je kultni Turinin stadion, još uvijek postoji i da se na neki način može reinterpretirati u jedan novi, potpuno suvremeni stadion u kontekstu tog starog stadiona'.
Plejić se osvrnuo i na vezu između Maksimira i Poljuda.
'I na kraju je čudo da se tako nešto dogodilo. Paralelno je zanimljiva i tema Poljuda i kako je zapravo Poljud generiran iz maksimirskog stadiona. Tako da je interesantna ta geneza tih sportskih objekata, tih arena. Zanimljivo je kako taj potencijal tu postoji, koji onda daje neki eho u različitim situacijama, različitim vremenima. Ima strašno nabijen taj DNA. Ovo je potpuno drugačiji rad i svi smo jednoglasno, sto posto, za taj projekt'.
Plejić kaže da je važnost projekta i u tome što povezuje različite razine identiteta.
'Jer on je odraz jedne tradicije, identiteta, jedne priče, maksimirske priče, zagrebačke priče, hrvatske priče i to nas drži na okupu, drži nas ponosnima, drži nas kulturnima i imamo jednu liniju promišljanja, jedne autentične priče'.
'Projekt je usklađen s aktualnim europskim nogometnim standardima'
Jedna od kritika koje se mogu čuti odnosi se na otvoreni koncept stadiona i pitanje hoće li takav prostor biti dovoljno zaštićen od vremenskih uvjeta. Plejić smatra da za to nema razloga.
'Ona je dobro izbalansirana, dobro isprojektirana arena, koja je dovoljno zaštićena, dovoljno natkrivena. Kod projekta je zanimljivo što je reduciran na jedan arhitektonski jezik, reduciran do srži. Znači, nema viškova, nema dodataka, nego čista esencija. Tako da je ovo realističan prijedlog, realan prijedlog da se u planiranom vremenu i planiranom budžetu realizira. U skladu je s najnovijim europskim nogometnim standardima. Tako da će to biti jedan perfektan uređaj za perfektan doživljaj'.
'Posebnost ovog projekta je što je izazvao reakcije'
Na pitanje postoji li mogućnost da se zbog negativnih reakcija, pa i peticije kojom se traži odabir drugog projekta, od svega odustane, Plejić kaže da formalno takav scenarij nije nemoguć, ali da u njega ne vjeruje.
'Pa čujte... Naravno da je sve moguće. Moguće je da se odustane od svega, moguće je da se nešto iskomplicira iz nekog razloga. Sve je moguće. Ne vjerujem u to. Mislim da je jednostavno ovo prvi neki refleks, prvi neki šok'.
Plejić smatra da je posebnost ovog projekta upravo u tome što je izazvao snažne reakcije.
'Zanimljivo je kod ove teme što svatko ima potrebu komentirati. To je dio nas, to je nešto što osjećamo, nešto na što imamo potrebu reagirati, i to burno i žestoko. To je jako dobro i to nas dovodi u situaciju da ćemo mi svi skupa u konačnici izgraditi to. Mi ćemo izgraditi sebe, izgradit ćemo tu strukturu, jednostavno ćemo oblikovati taj dijalog među sobom. Tako da ne vjerujem u takav scenarij', rekao je misleći na mogućnost odustajanja od pobjedničkog projekta.
'Ne vidim zašto bismo htjeli raditi nešto što ne možemo realizirati'
Plejić smatra da projekt ima podršku i struke i institucija koje sudjeluju u njegovoj realizaciji.
'Mislim da su i struka, i Grad, i država uvjereni i da smo svi zapravo uvjereni da je ovo realan, izvrstan projekt koji daje veliki potencijal da bude globalno referentan, prepoznatljiv i konačan. Što je bilo jako bitno? Taj novi stadion ima jako ikoničku poruku, jednostavno je prepoznatljiv, ta silueta je prepoznatljiva i to je posebnost ovoga stadiona'.
'Ovo je remek-djelo'
Zaključujući razgovor, Plejić je još jednom odbacio tezu da arhitektura zanemaruje potrebe javnosti, istaknuvši da arhitekti, kako je rekao, nastoje razumjeti potrebe trenutka i pretočiti ih u budućnost.
'Naprotiv, ja mislim da smo mi altruisti i da smo zapravo osjećajni i da reflektiramo potrebe aktualnog trenutka i to transponiramo u neko buduće vrijeme. Ali kod ovoga projekta situacija je jednostavno takva da smo mi duboko uvjereni da je ovo genijalno rješenje, remek-djelo i da je planetarno referentno i relevantno'.
