Trgovački sud u Zagrebu presudio je protiv Republike Hrvatske nakon što je Školska knjiga dokazala da joj dvije godine nije plaćena naknada za tzv. digitalne udžbenike, piše Index. Korištenje digitalnih udžbenika omogućeno je izmjenama zakona iz 2018., a Školska knjiga podnijela je tužbu jer joj naknada nije plaćena za 2020. i 2021. godinu. U tom razdoblju ministar znanosti i obrazovanja bio je, kao i sada, Radovan Fuchs.
Država je školama platila tiskane udžbenike, koji se mogu koristiti više godina, ali nije platila ponovno korištenje njihova digitalnog dijela. Sud je zaključio da digitalni dio nije nasljediv kao tiskana knjiga, jer se za njega koriste pristupni kodovi, platforme i sadržaji koje nakladnik mora održavati. Zato Republika Hrvatska mora Školskoj knjizi platiti 1.640.761 euro, uz kamate i troškove postupka. Samo troškovi postupka, koji traje od 2023., iznose gotovo 203 tisuće eura.
Prema nepravomoćnoj presudi u koju je Index dobio uvid, Školska knjiga tužila je Republiku Hrvatsku tražeći naknadu za korištenje digitalnih dijelova udžbenika. U presudi se navodi da je predmet spora bila naknada troškova u visini udjela cijene elektroničkog dijela udžbenika u ukupnoj cijeni, za svaku godinu korištenja.
Školska knjiga tvrdila je da su njezini udžbenici uvršteni u Katalog odobrenih udžbenika na temelju rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja te da ministarstvo odbija preuzeti obvezu plaćanja naknade za produljenje elektroničkih dijelova udžbenika. Tvrdila je i da tiskani i elektronički dijelovi kombiniranih udžbenika nisu pod istim pravnim režimom. Prema stavu Školske knjige, nad tiskanim dijelom udžbenika može se steći vlasništvo, dok se nad elektroničkim dijelom stječe pravo korištenja.
Školska knjiga je tijekom postupka objašnjavala kako digitalni dio udžbenika nije običan tekstualni dodatak, nego složena aplikacija koja uključuje digitalni sadržaj, pristupne kodove, održavanje platformi, pohranu, kontrolu pristupa i informatičku sigurnost.
Država je pak uvjeravala sud da su tiskani i elektronički dio udžbenika jedna cjelina te da je za takav udžbenik u Katalogu odobrenih udžbenika iskazana jedinstvena maloprodajna cijena. Pozvala se i na to da su udžbenici financirani sredstvima državnog proračuna vlasništvo škole te da je vijek uporabe pojedinog udžbenika četiri godine. Prema stavu države, nije postojala mogućnost dokupa samo elektroničkog dijela udžbenika dok je cjeloviti udžbenik još upotrebljiv.
Država je osporavala i aktivnu legitimaciju Školske knjige, odnosno tvrdila da nije dokazano da je upravo Školska knjiga nakladnik udžbenika za koje traži naknadu. Sud taj prigovor nije prihvatio.
Sud je utvrdio da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo rješenja kojima je odobreno korištenje udžbenika u školama i njihovo uvrštavanje u Katalog odobrenih udžbenika, a nakladnik tih udžbenika upravo je Školska knjiga. Na temelju toga sud je zaključio da je Školska knjiga imala pravo tužiti državu, budući da su sklopili i nakladničke ugovore s autorima za udžbenike koji su se našli u središtu ovog sudskog spora.
U postupku je provedeno i informatičko vještačenje. Vještak je utvrdio da su svi udžbenici Školske knjige koji su korišteni od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021. bili sastavljeni od tiskanog i digitalnog dijela. Nije bilo udžbenika koji su bili isključivo u digitalnom obliku, niti je digitalni dio bilo moguće kupiti odvojeno od tiskanog dijela. Prema nalazu vještaka, broj tiskanih udžbenika Školske knjige koji su uključivali i omogućen pristup digitalnom udžbeniku u tom je razdoblju iznosio 840.179.
Jedan od ključnih dijelova ovog spora bilo je pitanje može li se elektronički dio udžbenika nasljeđivati jednako kao tiskani. Sud je naveo da Zakon o udžbenicima izričito propisuje da je tiskani oblik udžbenika predviđen za višegodišnje korištenje. No, prema ocjeni suda, takvo zakonsko rješenje nije doneseno i za elektronički dio udžbenika.
Zato je sud utvrdio da se tiskani dio udžbenika može koristiti više godina, ali da se za elektronički dio ne može izvesti isti zaključak. U presudi se navodi da elektronički dio udžbenika nije namijenjen višegodišnjem korištenju, pa dio cijene koji se odnosi na taj dio udžbenika mora biti plaćen.
Sud je naveo i da se elektroničkom dijelu udžbenika pristupa preko platforme, da svaki korisnik dobiva pristupni kod i da se takav sadržaj ne može nasljeđivati na isti način kao tiskani udžbenik.
Tijekom postupka sud je obavio i uvid u digitalni sadržaj udžbenika. Utvrđeno je da je digitalni sadržaj u osnovnim školama istovjetan tiskanom izdanju, ali i poboljšan dodatnim funkcijama, poput videosadržaja, 3D modela, kvizova, audiosadržaja, domaćih zadaća, kreiranja grupa i drugih oblika interakcije učitelja i učenika.
Vještak je pri izračunu krenuo od odredbe Pravilnika o udžbeničkom standardu prema kojoj cijena elektroničkog dijela udžbenika može iznositi do 30 posto ukupne cijene udžbenika. Iz obračuna su isključene cijene plaćenih tiskanih udžbenika koji su već uključivali i pristup digitalnoj komponenti udžbenika u 2019. godini.
Vještak je zaključio da cijena digitalnih komponenti udžbenika Školske knjige u razdoblju obuhvaćenom tužbom iznosi 1.640.761 euro. Školska knjiga nije tražila naknadu za sve digitalne udžbenike, nego samo za one za koje je utvrđeno da je u idućoj godini kupljeno manje udžbenika nego prethodne godine.
Sud je zaključio da su nakladnici, a ne škole, vlasnici elektroničkih dijelova udžbenika. U presudi se navodi da upravo nakladnici, a ne škole, raspolažu elektroničkim udžbenicima i informacijskim tehnologijama potrebnima za njihovo funkcioniranje. Sud je naveo i da nakladnici snose velike troškove održavanja takvih udžbenika te osiguravaju njihovu stalnu dostupnost učenicima.
Sud je zato prihvatio tužbeni zahtjev Školske knjige i naložio Republici Hrvatskoj plaćanje glavnog iznosa od 1.640.761 euro.
