U ponedjeljak, 13. travnja, u 18 sati u cavtatskoj Kući Bukovac, upriličit će se predavanje 'Konzervatorsko-restauratorski radovi u tijeku: Bogorodica s Djetetom iz cavtatske Crkve Gospe od Snijega, Božidar Vlatković i Nikola Božidarević po ugovoru iz 1495. godine'.
Održat će ga Žana Matulić Bilač iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, a moderirat će ga Denis Vokić, UNIDU, iz Odjela za umjetnost i restauraciju.
Cavtatska ranorenesansna slika na dasci s prikazom Bogorodice s Djetetom jedna je od najoštećenijih slika dalmatinskog starog slikarstva, a od izvorno bogato komponiranog retabla s ukupno deset polja sačuvana je samo ona. Po dokumentima iz ožujka i travnja 1495. godine, cavtatski franjevci naručili su ga od Božidara Vlatkovića i njegovog sina Nikole (Božidarevića) i po uzoru na danas nestali poliptih kojega je Matko Junčić izradio za dubrovačke franjevce. Po opisima, cavtatski retabl bio je komponiran u dva reda, a Bogorodica s Djetetom bila je u sredini donjega, dok su sa strana bile po dvije svetačke figure. Iznad nje bila je Pietá, a analogno donjem redu sa svake strane bile su po dvije polufigure svetaca. Imena svetaca su poznata iz dokumenta. Polja su bila uokvirena, odnosno razdvojena rezbarenim i pozlaćenim okvirima, a forma poliptiha nije nam poznata.
Bogorodica s Djetetom u kompoziciji okomitog pravokutnika sjedi na visokom prijestolju s jastukom, u pejzažu zasjenjenom planinama, a nebo je zlatno. Adoriraju je četiri lebdeća i dva klečeća anđela koji drže razmotani svitak s natpisom uskrsne antifone: Kraljice neba, raduj se, aleluja. Jer koga si dostojna bila nositi, aleluja.
Poliptih je najvjerojatnije već dvjestotinjak godina nakon izrade, u Velikoj trešnji 1667. godine doživio golema oštećenja, dijelom jer je slikani sloj već bio razdvojen na mnogim mjestima, posebno u zoni bogato pozlaćenog, punciranog i ornamentiranog plašta. Lijeva trećina slike u ranoj fazi pak bitno je oštećena infestacijom drvnim insektima, a ploča je bila izraženo bačvasto deformirana. Vjerojatno je nakon stradavanja ostatak poliptiha odbačen i uništen, a sačuvan njegov najvrjedniji dio: slika Bogorodice s Djetetom koja je kod obnove crkve 1674. godine ugrađena kao Pala portante u novu kompoziciju oltara. Pri tome je restaurirana repliciranjem izvornog prikaza, ali u duhu novoga vremena, teološki, stilski i tehnološki. Iduću obnovu datiramo po plavom pigmentu preslika plašta u početak 18. stoljeća. Godine 1907. pozlata i oslik replicirani su radovima pod okriljem bečke Centralne komisije, o čemu je sačuvan dokument. U JAZU-u u Zagrebu 1959. godine ploča je na koncu stanjena, izravnana i zalijepljena na novu dasku, zatim čišćena, opsežno tretirana voštanom smjesom i retuširana.
'Konzervatorsko-restauratorski radovi koji su u tijeku provode se u Hrvatskom restauratorskom zavodu od 2012. godine, a kroz izmjenu tri autorice (i tri Restauratorska odjela) koje su dale svoj jedinstveni doprinos te je slika sada pred finalizacijom. Ne ulazeći u okolnosti tako dugog rada na slici, razmatramo njenu povijest i očuvanost, tehnologiju njene izrade koju kontekstualiziramo i u odnosu na sačuvani stupanj izvornih fragmenata slike predlažemo moguće koncepte njene završne prezentacije. Izlaganje iznosi kratki pregled navedenih okolnosti njezine povijesti, ali primarno rad aktualne autorice koji nas kroz niz videoisječaka raznolikih faza restauratorskih operacija na slici dovodi do aktualne faze konzervatorsko-restauratorskih radova s projekcijom dovršetka 2027. godine i povratka slike natrag u Cavtat', stoji u pozivu na predavanje.
Žana Matulić Bilač je konzervatorica-restauratorica savjetnica u Hrvatskom restauratorskom zavodu i izvanredna profesorica na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, gdje predaje od 1997. godine.
Od 1991. do 2007. godine bila je zaposlena u splitskom Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u zvanju više stručne savjetnice za pokretnu baštinu gdje je deset godina vodila restauratorski odsjek. Za nagradu Vicko Andrić nominirana je više puta, a 2001. godine je jedna od njenih dobitnika za projekt Tesori della Croazia – Trogir 1200–1600. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Splitu te je nakon diplome studirala na ALU-u u Ljubljani. Godine 2025. doktorira na Odjelu za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru. Na temelju svoje dvije uže specijalnosti, autorski je restaurirala preko stotinu pedeset djela slikarstva na platnu i drvu te polikromirane drvene plastike, od kojih su desetak jedni od najznačajnijih i konzervatorsko-restauratorski najkompleksnijih nacionalnih projekata. Radovi preventivnog konzerviranja pak obuhvaćaju tridesetak sakralnih i muzejskih zbirki.
Od 2013. godine piše multidisciplinarne znanstvene studije o djelima na kojima radi, organizira znanstveno-stručne skupove i na njima izlaže, te održava javna i gostujuća predavanja. Angažirana je na promišljanju suvremenih aspekata zaštite spomenika kulture i na području upravljanja rizicima, o tome piše, te na tu temu djeluje i organizira javna predavanja.
Mentorica je za pripremu stručnih ispita iz dvije uže specijalnosti i iz područja znanstvenog istraživanja u struci te je izvjestiteljica za viša stručna zvanja. Tijekom godina surađivala je s dugim nizom domaćih i stranih eksperata, izlagala na domaćim i stranim znanstvenim skupovima, objavljivala znanstvene radove u domaćim i stranim zbornicima. Od 2009. godine članica je vijeća Međunarodnog instituta za restauriranje povijesnih i umjetničkih djela IIC – Hrvatska grupa, a funkciju predsjednice obnaša od 2020. do 2026. godine (četvrti mandat).