Na zadovoljstvo ljubitelja nogometa, večeras ćemo još jednom imati priliku pogledati nastup proslavljene hrvatske reprezentacije, treće na svjetskim prvenstvima u Francuskoj (1998.) i Kataru (2022.) te svjetske viceprvake u Rusiji (2018.). Također, iako se do sada nisu uspjeli domoći čuvene nogometne zvjezdice (kao simbola svjetskih prvaka), neki hrvatski reprezentativci su bili dobitnici prestižnih Fifinih nagrada: Zlatne lopte (Luka Modrić, 2018.) i Zlatne kopačke (Davor Šuker, 1998.). Osim toga - nastupajući za reprezentaciju Jugoslavije – jedan od dobitnika potonje 1962. u Čileu bio je Dražan Jerković, dok je FIFA Roberta Prosinečkog 1990. u Italiji proglasila najboljim mladim nogometašem. Prema tome, hrvatski nogometni talent je nesumnjiv, a upravo danas će imati priliku odmjeriti snage s aktualnim svjetskim prvacima – reprezentacijom Španjolske.
Logo španjolske nogometne reprezentacije (popularni naziv 'La Roja' tj. Crvena) sa složenim grbom istovjetnim državnom (u uporabi od 1981. godine, desno) i dvije zvjezdice svjetskih nogometnih prvaka iznad štita: titule osvojene 2010. i 2026. godine
Zamijenimo ili navijački pogled heraldičko-povijesnim kutom gledanja, za razliku od dresa hrvatske nogometne reprezentacije na kojem – kao i na reprezentativnom logu – dominiraju isključivo crveno-bijele 'kockice', reprezentacija Španjolske na svojim prepoznatljivim crvenim majicama nosi logo sa složenim grbom te kraljevine, a koji se sastoji od znamenja: Kastilje - tvrđava (prvo polje štita), Leona - okrunjeni lav u propnju (drugo polje), Aragona - okomite grede (treće polje), Navare - radijalno spojeni lanci (četvrto polje) te govorećeg heraldičkog znamena Granade - prikaz šipka (španj. 'granado' = šipak) u dnu štita. Također, u samom srcu složenog grba je štitić s tri stilizirana ljiljana (u položaju 2:1) kao znaka španjolske kraljevske kuće Burbonaca - koja od 1700. (uz povremene prekide: 1808.-1813.; 1868.-1874.; 1931.-1975.) simbolično ujedinjuje sve navedene pokrajine.
Logo hrvatske nogometne reprezentacije ('Vatreni') i aktualni državni grb s crveno-srebrno šahiranim 'glavnim' štitom i pet 'štitića' u stiliziranoj kruni
Prema tome, španjolski nogometni logo u potpunosti odgovara državnom grbu Španjolske, dok u hrvatskom slučaju znamen šahiranih polja u logu i na dresu reprezentacije ima nacionalni značaj cjelokupnog hrvatskog naroda zanemarujući pojedine, uglavnom pokrajinske simbole, koje nalazimo u stiliziranoj kruni aktualnog grba Republike Hrvatske: polumjesec i zvijezda, vodoravne grede, leopardove glave, koza i kuna između dvije rijeke. Međutim, taj niz 'sporednih' simbola - jednako kao i šahirana polja u glavnom štitu - iza sebe također krije zanimljivu (i složenu!) priču o hrvatskoj prošlosti i identitetu koja ne bi trebala biti zanemarena.
Povijesna i pokrajinska znamenja u stiliziranoj kruni s lijeva na desno: 'najstariji poznati grb Hrvatske, grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije' (Zakonu o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske... - članak 7.)
Počevši od najstarijeg od svih opisanih, koji ujedno zauzima i središnje mjesto u stiliziranoj kruni, riječ je o grbu s tri okrunjene leopardove glave na plavom polju.
Prvotno je predstavljao osobni znamen hrvatsko-dalmatinskih hercega ili banova 'cijele Slavonije', čija se vlast u XIII. stoljeću prostirala od Drave do Jadrana, a povremeno i širim područjem. U skladu s vladarskom simbolikom, taj se grb u inozemnim vrelima izvorno pripisivao 'kralju Slavonije', ili još preciznije 'sinu ugarskog vojvode', odnosno hrvatsko-dalmatinskom hercegu koji je često bio jedan od sinova ili braće aktualnog ugarsko-hrvatskog vladara. Najzad, u skladu s europskom heraldičkom praksom, vladarski znamen s tri leopardove glave se od početka XV. stoljeća počeo smatrati zemaljskim grbom Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije, tj. područja kojim je nekada vladao herceg.
CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova (isječci iz serijala)
'Grb Dalmacije – leopardove ili lavlje glave!?' – prvi isječak iz podcast serijala (druga i treća epizoda) 'CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova' u kojem se govori o čestom terminološkom i povijesnom pitanju korištenja izraza leopardove i lavlje glave u kontekstu aktualnog grba Dalmacije
Uskoro je pod utjecajem kralja Sigismunda Luksemburškog nastala dinastička inačica hrvatsko-dalmatinskoga grba sa srebrnim lavljim, umjesto zlatnih leopardovih glava, na crvenom umjesto na plavome polju. Razlog te heraldičke intervencije bila je Sigismundova težnja da zemaljski grb Hrvatske i Dalmacije učini što sličnijim znamenu Luksemburgovaca, kako bi u razdoblju prijestolnih borbi ojačao svoj vladarski legitimitet. No, ta je pojava ipak bila kratkog vijeka.
Naposljetku slijedom pojave novih grbova Kraljevine Hrvatske (šahirana polja) i Kraljevine Slavonije (kuna između dvije rijeke) na samom kraju XV. stoljeća, tijekom XVI. stoljeću u heraldičkoj praksi i vladarskoj uporabi održao se i stari znamen srednjovjekovnog Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije s tri leopardove glave, čija je atribucija postupno, slijedom učvršćivanja mletačke vlasti na istočnoj obali Jadrana, bila sužena isključivo na Dalmaciju.
CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova (isječci iz serijala)
'Leopardove glave - simbol iredentizma ili ne?' - drugi isječak iz podcast serijala (druga i treća epizoda) 'CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova' u kojem se govori o suvremenoj (re)interpretaciji povijesnog simbola leopardovih glava – inače prvog službenog znamenja Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije – kao znaka autonomaštva/talijanskog iredentizma ili hrvatskog domoljublja izraženog tijekom Domovinskog rata (1990.-1995.)
Također, tijekom druge polovice XIX. i u prvoj polovici XX. stoljeća grb s tri leopardove glave, kao znamenje austro-ugarske Kraljevine Dalmacije, bio je osobito popularan u krugovima dalmatinskih autonomaša i talijanaša, što ga je – iako je riječ o najstarijem službenom hrvatskom državnom znamenju – samim Hrvatima učinilo gotovo neprijateljskim znakom, s obzirom na tada aktualne hrvatsko-talijanske nacionalne sukobe na istočnoj obali Jadrana. Tek od kraja XX. stoljeća elemente toga znamenja počele su koristiti pojedine jedinice Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata (1990.-1995.), a od kraja 1990. godine nalazi se i u središtu stilizirane krune grba Republike Hrvatske predstavljajući jedini trag danas iščezle dalmatinske državnosti.
Elementi iz grba Dalmacije (tri lava u raznim varijantama) bili su korišteni u znakovlju cijelog niza postrojbi Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata: varijante znakovlja IV. gardijske brigade iz 1993. i 1995.; mješoviti topnički divizijun 4. gardijske brigade, jedinica 'Šijun' iz Zadra i 15. domobranska pukovnija Petar Krešimir IV. iz Šibenika; 307. logistička baza – Zadar, 7. domobranska pukovnija – Zadar i Vod Deri – topnička postrojba Hrvatske vojske – Split
Vizualno lijevo, a heraldički desno, od znamena s tri leopardove glave ili 'dalmatinskog grba' u stiliziranoj kruni nalazi se znamen s dvije crvene vodoravne grede na plavom (ili modrom) polju. Naime, autonomna dubrovačka komuna (potom Dubrovačka Republika) od kraja XIV. stoljeća povremeno je rabila varijantu vladarskog grba Arpadovića, odnosno Anžuvinaca kao njihovih nasljednika i ugarsko-hrvatskih suverena, dok je grb sa srebrno-crvenim gredama nastavila dosljedno rabiti i poslije Mohačke bitke krajem kolovoza 1526. godine, kada je via facti prestala priznavati vlast ugarsko-hrvatskih suverena, a počela priznavati vrhovnu vlast Osmanlijskog Carstva.
CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova (isječci iz serijala)
'Kako su grede Dubrovnika od 'bijelih' postale plave?' - peti isječak iz podcast serijala (druga epizoda) u kojem se govori o srebrno ('bijelo') - crvenim i plavo-crvenim varijantama grbova Dubrovnika odnosno Dubrovačke Republike
Također, u skladu s pluralizmom u dubrovačkoj heraldičkoj praksi, od početka XVIII. stoljeća pojavile su se i prve varijante dubrovačkoga grba s crvenim i plavim, umjesto crvenih i srebrnih greda, pa je i ta inačica dobila službeni karakter kojeg (u vrlo reduciranom obliku!) uočavamo i danas u stiliziranoj kruni aktualnog grba Republike Hrvatske.
Specifični način uklapanja pokrajinskih grbova Dalmacije, Dubrovnika, Istre i Slavonije sa središnjim motivom hrvatskih šahiranih polja u okviru novog državnog znamenja - prijedlog S. Martinovića početkom srpnja 1990. godine: izvornik objavljen u novinama (lijevo) i kolorirana rekonstrukcija (prema Ž. Heimeru; FAME)
Nadalje u stiliziranoj kruni iza navedenog dubrovačkog i dalmatinskog znamenja slijedi istarsko - još jedno u nizu koje označava primorske krajeve naše domovine. Pritom se postavlja pitanje moguće pozadine nastanka prepoznatljivog istarskog grba na kojemu se ističe lik koze, odnosno na koji je način prva zabilježena pojava grba Istre uopće u europskim grbovnicima (sredina XVI. stoljeća!) povezana s puno kasnijim životinjskim likovima jarca ili koze (od 1680. godine nadalje) koji su, osobito na kartografskim djelima, heraldički predstavljali cjelinu istarskog poluotoka - bez obzira na tadašnje aktualne teritorijalne podjele na habsburške i mletačke posjede u Istri.
CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova (isječci iz serijala)
'Grb Istre - što je bilo prije: koza ili satir!?' - šesti isječak iz podcast serijala (četvrta epizoda) 'CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova' u kojem se govori o mogućoj pozadini nastanka prepoznatljivog istarskog grba na kojemu se ističe lik koze
Određeno preoblikovanje simbola u heraldičkoj praksi moguće je prepoznati i u okviru grba Slavonije, znamen kojega zauzima posljednje mjesto u stiliziranoj kruni aktualnog heraldičkog znamenja Republike Hrvatske. Naime, grbovnicom kralja Vladislava II. Jagelovića iz 1496. godine slavonskom plemstvu dodijeljen je grb novovjekovne Kraljevine Slavonije s kunom između dvije rijeke i Marsovom zvijezdom u gornjem dijelu štita. Pritom je lav Arpadovića s herceškog novca, hrvatskih frizatika i slavonskih banovaca od XII. do XIV. stoljeća, prefiguracijom bio pretvoren u lik kune.
CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova (isječci iz serijala)
'Kako je lav postao kuna, a Slovinje 'ravna Slavonija'?' - osmi isječak iz podcast serijala (peta epizoda) 'CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova' u kojem se govori o o značenjskim i teritorijalnim preoblikovanjima u okviru heraldičkog znamenja poznatog kao slavonski grb
Nadalje, s obzirom na teritorijalno preoblikovanje ili 'prenamjenu' ovoga grba, treba istaknuti kako kuna između dvije rijeke iz službenog grba novovjekovne Kraljevine Slavonije danas simbolizira istočni dio međurječja Drave i Save.
Međutim, taj je grb izvorno (krajem XIV. stoljeća) bio dodijeljen zapadnopanonskom području današnje Hrvatske (srednjovjekovne županije Zagrebačka, Varaždinska i Križevačka) koje je u srednjem vijeku nazivano 'Slovinjem'. Svoju suvremenu teritorijalnu atribuciju vezanu za istočnopanonsko područje pokrajinski grb Slavonije počeo je stjecati tek nakon velikih protuosmanlijskih ratova u XVII. i XVIII. stoljeću, kada su tri donjoslavonske županije u istočnom dijelu međurječja reinkorporirane budućoj Trojednoj Kraljevini.
CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova (isječci iz serijala)
'Polumjesec i zvijezda - znak islama, Ilira ili kršćanstva?' - treći isječak iz podcast serijala (prva epizoda) 'CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova' u kojem se govori o tumačenju simbola polumjeseca i zvijezde u kontekstu aktualnog grba Republike Hrvatske
Naposljetku, kada je riječ o prvom znamenu iz stilizirane krune koje se u Zakonu o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske (članak 7.). potpuno pogrešno opisuje kao 'najstariji poznati grb Hrvatske' treba istaknuti kako je izvorno riječ o imaginarnom grbu zamišljene zemlje 'Ilirije' s kraja XVI. stoljeća. To je znamenje 'Ilirije' stoljećima kasnije doživjelo svoju političku reinterpretaciju kada je Ljudevit Gaj upravo taj grb s polumjesecom i zvijezdom (u Vitezovićevoj varijanti šesterokrake zvijezde) učinio simbolom ilirskog nacionalnog pokreta, pogrešno tražeći njegovo podrijetlo u antičkoj i srednjovjekovnoj numizmatici na tlu Hrvatske odnosno slavenskom poganskom simbolizmu. Od početka XX. stoljeća isto je znamenje u historiografiji bilo reinterpretirano kao 'najstariji hrvatski grb', te je u tom svojstvu na kraju našlo svoj put do stilizirane krune grba Republike Hrvatske.
CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova (isječci iz serijala)
'Falsifikat u grbu Republike Hrvatske: izbaci uljeza!?' - četvrti isječak iz podcast serijala (prva epizoda) 'CLIPEUS CROATORUM - tragom hrvatskih grbova' u kojem se govori o reinterpretacijama izvornog znamenja 'Ilirije' tijekom XIX. i XX. stoljeća
Prema tome, uzimajući u obzir podrijetlo i uporabu svih šest heraldičkih znamenja iz grba Republike Hrvatske - tj. pet u stiliziranoj kruni (tzv. 'najstarijeg poznatog grba Hrvatske', Dubrovnika, Dalmacije, Istre i Slavonije) te šahirana polja glavnog štita - prevladavaju upravo dinastički simboli kuće Arpadovića koja je Kraljevstvom Hrvatske i Dalmacije vladala od početka XII. do početka XIV. stoljeća (čak tri od šest). Tako primjerice, leopardove glave (tj. glave lava okrenute frontalno) u prvom hrvatsko-dalmatinskom zemaljskom grbu (od kraja XV./početka XVI. st. isključivo grb Dalmacije) potječu izravno od funkcijskog znamenja hrvatskih hercega iz loze Arpadovića ili banova 'cijele Slavonije' (ako herceg kraljevskog roda ne bi bio izabran).
Dinastička pozadina nastanka većine znamenja u aktualnom grbu Republike Hrvatske, dok grb Istre ima pokrajinsko, a tzv. 'najstariji poznati grb Hrvatske' religijsko podrijetlo
No, simboli Arpadovića su u heraldičku uporabu hrvatskih zemalja češće ulazili posredno - tj. posredstvom drugih dinastija. Tako još jedan herceški simbol Arpadovića - lav u hodu s profilno okrenutom glavom (kakvog nalazimo na hrvatskim frizaticima i slavonskim banovcima) - zahvaljujući osobitom tumačenju slavonskog plemstva tek krajem XV. stoljeća bio 'prepoznat' kao kuna i konačno našao svoje mjesto na grbu novovjekovne Kraljevine Slavonije. Pritom su grbovnicu u prosincu 1496. godine tim staležima dodijelili upravo Jagelovići.
Nadalje, vodoravne srebrno-crvene grede (također iz kraljevskog grba Arpadovića) njihovi su nasljednici iz loze Anžuvinaca sredinom XIV. stoljeća - kao svoj znak suverena - dodijelili dubrovačkoj komuni, kasnijoj Dubrovačkoj Republici (koja će ih u XVIII. st. preoblikovati u plavo-crvene grede).
Prevaga habsburške heraldičke politike početkom XVI. stoljeća: tadašnji ugarsko-hrvatski vladari iz dinastije Jagelovića postupno su preuzimali pretenzijska znamenja Habsburgovaca i uvrštavali ih u svoju vlastitu javnu heraldiku, primjerice habsburške pretenzijske grbove Bosne i Hrvatske (Mate Božić i Stjepan Ćosić: 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest', 2021.)
Poznato je kako su prepoznatljiva šahirana polja iz grba Hrvatske heraldički nastala tek krajem XV. stoljeća i to preoblikovanjem simbola bedema ili 'predziđa' (Antemurale Christianitatis) u kontekstu pretenzijskog znamenja kojeg je koristio Maksimilijan Habsburški. Naime, dok je tadašnje slavonsko plemstvo ostalo vjerno Jagelovićima i time steklo grb Kraljevine Slavonije, hrvatsko plemstvo je svoje nade u obranu od sve opasnijih Osmanlija već odavno polagalo u Habsburgovce, tadašnje vladare Svetog Rimskog Carstva, ali i buduće gospodare glavnine iberskog poluotoka, tj. Kraljevine Španjolske. Prema tome, simboli dinastičkog podrijetla u grbu Republike Hrvatske uglavnom potječu od Arpadovića (znamen Dalmacije izravno, a Dubrovnika i Slavonije posredno - putem Anžuvinaca odnosno Jagelovića), dok šahirana polja Hrvatske imaju habsburško pretenzijsko podrijetlo.
Prikaz Mohačke bitke u VII. knjizi djela Johanna Jakoba Fuggera 'Ehrenspiegel des Hauses Österreich'. Augsburg, 1559.; Pečat Kraljevine Hrvatske s Cetingradske isprave o izboru Ferdinanda Habsburškoga za hrvatskoga kralja 1. siječnja 1527. - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'
U tom kontekstu treba istaknuti kako je prije 500 godina i točno mjesec dana (29. kolovoza 1526.) došlo do Mohačke bitke u kojoj je Vladislavov nasljednik kralj Ludovik II. Jagelović doživio poraz i ujedno izgubio život utopivši se u potoku Čelej prilikom bijega. Kako nije ostavio nasljednika taj je događaj otvorio put konačnom dolasku Habsburgovaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje, što se počelo ostvarivati izborom Ferdinanda Habsburškog - unuka cara Maksimilijana - za kralja Bohemije (tj. Češke) 24. listopada 1526., dok ga je 17. prosinca iste godine krnji ugarski sabor izabrao i za ugarsko-hrvatskog kralja. Početkom 1527. isto je učinio i sam hrvatski sabor u Cetingradu, dok se slavonsko plemstvo većinom opredijelilo za Ivana Zapolju.
Grbovi Dalmacije i Hrvatske na zajedničkom pečatu cara Maksimilijana i njegova unuka Karla (1506.-1519.); Isti grbovi na pečatu Karla Habsburškog kao španjolskog princa (1516.-1519.) - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'
U međuvremenu je drugi Maksimilijanov unuk - Ferdinandov brat Karlo (1500.-1558.) postao 1516. godine prvim vladarom ujedinjene Španjolske kao Karlo I., dok je još od 1506. bio gospodarom Nizozemske i Burgundije. Tako upravo šahirani grb Hrvatske (s početnim crvenim poljem) nalazimo, uz grb Dalmacije s tri leopardove glave, na zajedničkom pečatu cara Maksimilijana i njegova unuka Karla (1506.-1519.). Također hrvatski šahirani grb (ali s početnim srebrnim ili 'bijelim' poljem) uočava se, uz istovjetni grb Dalmacije, na pečatu Karla Habsburškog kao španjolskog princa (1516.-1519.).
Usporedba crveno-srebrno i srebrno-crveno šahiranih grbova Hrvatske na pečatima Karla Habsburškog (1506.-1519.); Car Karlo V. Habsburški na prijestolju iznad kojega je heraldički orao na kojemu su grbovi Hrvatske i Dalmacije (1540.-1545.) - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'
Naposljetku, kada je flamanski slikar i heraldičar Jan van Battel 1517./1518. u belgijskom Mechelenu izradio heraldički triptih u čast Maksimilijanova unuka Karla kao španjolskog kralja u gornjem lijevom kutu triptiha uz grb Dalmacije (tri neokrunjene leopardove glave na plavom) prikazao je i srebrno-crveno šahirani (8×8) štit Hrvatske - gotovo istovjetan grbu Kraljevine Hrvatske s Cetingradske povelje izdane 1. siječnja 1527. godine.
Heraldički triptih Jana van Battela izrađen u čast Maksimilijanova unuka Karla V. kao španjolskoga kralja. Mechelen, 1517./1518. (© Museum Hof van Busleyden, Mechelen); Grbovi Dalmacije i Hrvatske na lijevom dijelu triptiha - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'
Moglo bi se reći kako je iz habsburške sfere vjerojatno potekao i vjerojatno govoreći grb Istre (satir = jarac/koza!) - budući je glavninu područja Istarske knežije ('Grafschaft Isterreich') tvorila Pazinska grofovija, koja je od 1374. bila privatni posjed vladarske kuće Habsburgovaca. Međutim, istarski je grb bio konačno oblikovan tek u drugoj polovici XVII. stoljeća kao pokrajinski znamen te za razliku od prethodnih nema dinastički značaj. Naposljetku, tzv. 'najstariji poznati grb Hrvatske' s polumjesecom i zvijezdom na samom početku stilizirane krune je zapravo najmlađeg postanka od svih navedenih i mogao bi se smatrati povijesnim falsifikatom (službeno oblikovan tek 1990. godine), budući se izvorno odnosio na zemlju Iliriju, točnije Bosnu kao 'srce' te zamišljene Ilirije, a u njegovoj pozadini stoji upravo religijsko značenje - reducirani prikaz Gospe Olovske!
