Krajem kolovoza presušilo je Modro jezero, a imotska tradicija je da se tada na dnu jezera igra nogometna utakmica između Vilenjaka i Vukodlaka. Osim po jedinstvenom nogometnom terenu utakmica je posebna i po tome što nema pravila i rezultat je uvijek neriješen.
- To je rivalstvo između onih sa sjeverne i onih s istočne strane jezera. Mi Vukodlaci smo šarmantni ljudi koji bi odlazili na drugu stranu jezera i noći provodili s vilama. Nakon toga više nismo htjeli biti sa svojim ženama, pa su se svekrve dosjetile da čekaju puni mjesec kada se vile kupaju u jezeru, kupile su tu vodu i davale je snahama da je prskaju po prsima - priča legendu Vukodlak Petar Mustapić.
Kada opali puška počinje spuštanje na dno jezera. Vilenjaci s jedne, a Vukodlaci s druge, teže, strane. Spust Vukodlaka popraćen je vikom i bubnjevima dok ih na dnu dočekuju Vilenjaci s glazbom i pljeskom. Nakon predstavljanja ekipa, gradonačelnik izvodi početni udarac.
Utakmice na dnu jezera igraju se od vremena Drugog svjetskog rata, a danas se igrala petnaesta po redu. Igraju se dva poluvremena po 30 minuta, ali ako rezultat bude neriješen igra se do izjednačenja. Joško Mustapić objašnjava zašto je to tako.
- Kada bi mrski neprijatelj pobijedio, bilo bi krvi do kolina, a tako bi bilo i da mi pobijedimo - kaže on.
Iako nemaju pravila, to nije razlog da nemaju suca. On dijeli žute kartone na kojima jasno piše: 'Ne seri' i crvene s natpisom: 'Ne pizdi'.
Ulogu suca u ovim utakmicama nakon oca preuzeo je Poštenjak, a za ovu se priliku naoružao VAR-om.
Zadnji put je utakmica odigrana 2017. godine, a Vilenjaci kažu kako se do potresa 70-ih to dosta rjeđe događalo pa je znalo proći i više od 20 godina između dvije utakmice.