17/11/26 · 19:50

Iz Tuzle trčali 145 kilometara u počast Vukovaru. Dževad je kao dijete preživio Srebrenicu, danas trči za sve žrtve stradanja

Imao je samo pet godina kada se dogodio genocid

Iz Tuzle trčali 145 kilometara u počast Vukovaru. Dževad je kao dijete preživio Srebrenicu, danas trči za sve žrtve stradanja

Uporno ponavljamo da je ovih dana u Vukovaru iznimno emotivno i svakom pričom pokušavamo prenijeti barem djelić onoga što se osjeti na svakom koraku. Jedna od tih priča je i ona o skupini trkača koji su iz Tuzle stigli na večerašnje paljenje svijeća i molitvu ispred vukovarske bolnice. Iza njih je 145 kilometara koje su štafetno pretrčali u počast žrtvama Vukovara.

Među njima je Dževad Malkić, koji danas živi u Njemačkoj. Svake godine dolazi kako bi s ostalim trkačima sudjelovao u ovom memorijalnom supermaratonu. Razgovarali smo s njim uoči odavanja počasti u bolničkom dvorištu.

Krenuli su jutros u sedam sati s Tuzlanske kapije, mjesta stradanja tuzlanske mladosti, odakle započinju svoje memorijalne utrke prema Vukovaru i Srebrenici.

'To je simbol odakle mi uvijek krećemo, i za Vukovar i za Srebrenicu. To su prijateljski i bratski gradovi koji su stradali tijekom proteklog rata. Sve naše memorijalne utrke počinjemo s Kapije i odajemo počast svim žrtvama rata', kazao nam je Malkić.

Iz Tuzle trčali 145 kilometara u počast Vukovaru. Dževad je kao dijete preživio Srebrenicu, danas trči za sve žrtve stradanja

Do Vukovara su trčali štafetno, izmjenjujući se na dionicama dugima između deset i dvadeset kilometara. Dok su jedni trčali, ostali su ih pratili vozilima i čekali svoju izmjenu. Trebalo im je oko 11 sati. Vrijeme im je, kaže, išlo naruku, pa su stigli ranije nego što su planirali.

'Nama maratoncima, koji trčimo duže dionice, teže je kada je vruće. Danas je bilo idealno vrijeme. Da smo trčali jučer, bilo bi teško jer je baš padala kiša i u Bosni i ovdje. Planirali smo doći u 20 sati, a stigli smo već oko 18.15', ispričao je.

Malkić je rodom iz Srebrenice. Imao je samo pet godina kada je grad pao i kada se dogodio genocid. Preživio je. Zato ga je posebno dirnula gesta prijatelja iz Osijeka koji su iz Vukovara trčali prema Srebrenici.

'To me jako dirnulo. Rekao sam da se moramo na neki način odužiti i da i mi trebamo nešto učiniti za njih. Oni su rekli da, budući da idu iz Vukovara, mi možemo trčati do Vukovara. Tako smo odlučili trčati tu dionicu', prisjetio se.

Prvi supermaraton organiziran je 2014. godine, a Malkić je organizaciju preuzeo godinu poslije. Zbog pandemije nisu trčali 2020. i 2021. godine, a ostalih su godina uspijevali organizirati dolazak.

'Ja uopće ne živim u Tuzli, nego u Njemačkoj i svake godine dolazim samo zbog Vukovara', rekao nam je. Na cilju tog puta posebno mu znače susreti s obiteljima žrtava.

Svoju prvu veliku utrku trčao je iz Bihaća prema Srebrenici. Dionicu od 495 kilometara prelazili su tri dana, a dolazak u Potočare posebno ga je pogodio. Jednako mu je potresan svaki dolazak u Vukovar.

'Kada vidim majke i ostalu rodbinu, koliko nas podržavaju i koliko im je teško, kada vidite da plaču... Vjerujte, meni je tih prvih godina bilo jako teško. I ja sam znao pustiti suzu. Zaista mi je emotivno jer se sjetim i žrtava u ostalim dijelovima Bosne i, naravno, Hrvatske', kazao je.

Iz Tuzle trčali 145 kilometara u počast Vukovaru. Dževad je kao dijete preživio Srebrenicu, danas trči za sve žrtve stradanja

Nakon večerašnjeg paljenja svijeća trkači će prespavati u Osnovnoj školi Siniše Glavaševića, a sutra se pridružiti Koloni sjećanja. Posebno su zahvalili ravnateljici Maji, koja ih svake godine prima na noćenje.

'Već desetu godinu imamo tu mogućnost zahvaljujući ravnateljici Maji. Ovim putem joj se zaista zahvaljujem. Ujutro ćemo oko osam sati krenuti prema bolnici i pridružiti se Koloni sjećanja', rekao je Malkić.


PODIJELI Facebook X (Twitter) WhatsApp

Dodaj kao preferirani izvor na Googleu