S rečenicom 'Ćao ljudi, ja sam umjetnica iz Splita' počinje svaki Instagram video simpatične Susanne Delilović, Hrvatice koja je nakon godina odrastanja i života u njemačkom gradu Augsburgu svoj dom pronašla u Splitu. Njezine slike, emocije i priča koja stoji iza njih oduševile su Instagram publiku, a ovo je, baš kako je ona to rekla, njezina priča.
– Moja mama je odrasla u Splitu, a tata je iz Brela. Za vrijeme rata otišli su u Njemačku i ostali tamo živjeti, no svako ljeto smo dolazili u Split u posjet baki, djedu i ostaloj rodbini. Strašno volim ovaj grad pa kad smo moj muž i ja razmišljali o tome gdje bismo se mogli skrasiti, Split je brzo postao jedna od opcija.
Puno se bavimo volonterskim radom i bitna nam je sloboda zbog čega smo htjeli smanjiti troškove života što je više moguće. U Njemačkoj, gdje sam ja odrasla ili u Švedskoj gdje je moj muž, podrijetlom Makedonac, odrastao to nije bilo moguće. Budući da nam nije stalo do materijalne koristi i da želimo živjeti skroman život posvećen Bogu i obitelji, htjeli smo živjeti negdje gdje nećemo biti opterećeni kreditom, velikom najamninom i golemim troškovima.
Uz to puno i putujemo u volonterske svrhe pa smo jedno vrijeme razmatrali i Makedoniju kao naše životno prebivalište jer su se tada cijene najamnina kretale oko 150 eura, što je stvarno bilo povoljno.
Nažalost, u to je vrijeme, moja baka iznenada preminula i stan je ostao na raspolaganje mojoj mami koja nam je dala jedan dio da ga renoviramo. Tako je Split postao naš novi dom u kojem smo pustili korijenje i sada brojimo već petu godinu – pojasnila nam je Susanne dodajući da suprug i ona volontiraju u vjerske svrhe te da bi se htjeli aktivirati i na području rada s djecom.
Susannein je život u Splitu zaista ispunjen jer sa suprugom uživa u trčanju, tenisu, ping-pongu, odbojci, nogometu i drugim sportskim aktivnostima zbog kojih tvrdi da je i ovdje sada kvaliteta života podignuta za nekoliko razina.
Ako u tom kontekstu uspoređujemo Augsburg i Split, Susanne kaže da je jedina razlika što je u Njemačkoj možda nešto rjeđe uživala u šetnjama šumom i boravku na otvorenom zbog manjeg broja sunčanih dana, dok su ovdje rijetki dani kada ne izađe prošetati uz more. Tada često vidi djecu kako se igraju s pijeskom ili umirovljenike kako boćaju što joj je simpatično, a zamijetila je svega par mana života u ‘gradu pod Marjanom’.
Prva je ta što više nije tako blizu svoje mame, kumova i prijatelja s kojima je odrastala, a druga što je primjetno da Splitu još uvijek nedostaje ona razina organiziranosti karakteristična za Njemačku, no tvrdi da i to ide na bolje te da sve ovisi do pojedinca. Tako će u Hrvatskoj neki ljudi ostaviti smeće iza sebe, a neki neće, dok je u Njemačkoj to zaista rijetkost.
Ipak, prvu manu Susanne lako riješi tako da često svrati u Njemačku vidjeti bliske osobe, a Split joj je godio na više načina pa i sa zdravstvene strane jer ovdje ima manje stresa. Valja napomenuti da nam je sve to Susanne prepričala na tečnom hrvatskom jeziku koji je naučila još u djetinjstvu zahvaljujući upornosti svoje mame.
– Brat i ja smo češće komunicirali na njemačkom između sebe jer je to bio jezik koji smo koristili u svakodnevnom životu, no kada bismo se obratili mami na njemačkom, ona nas je često ignorirala, iako je znala njemački. To je nastavljala raditi dok god ne bismo progovorili na hrvatskom pa se čovjek zamisli koliko je samo strpljenja morala imati. Međutim, sad sam joj zahvalna jer mi je bilo mnogo lakše ovdje se prilagoditi i stvoriti dom – kazala je Susanne.
I zaista, ova mlada žena je od bakina stana napravila prekrasan dom po svojoj i suprugovoj mjeri, i to u doslovnom smislu jer je ovaj kreativni dvojac samostalno uredio cijeli stan pa čak i izradio namještaj poput sofe koju je Susannein suprug sam šivao.
Inače, kreativa koju dijele ih je i spojila jer se on primarno bavi uređivanjem oldtimera koje vraća na cestu u punom sjaju, no to je već druga priča. Nešto posla je još uvijek ostalo i u stanu, no nema sumnje da će finalan rezultat biti prekrasan jer, kad ga dotakne Susanneina umjetnička ruka, sve se poljepša.
– Uvijek kad me pitaju zašto baš umjetnost, kažem da svi mi kao mali volimo umjetnost, svi crtamo i slikamo, no kad odrastemo, neki se prestanu time baviti. Ja nikad nisam prestala, a kad bih nešto naslikala, stalno bih dobivala komplimente pa sam tako svoju vještinu postepeno usavršavala i jako zavoljela umjetnost. Kad sam upisivala fakultet, prvo sam upisala engleski i talijanski jezik, no to mi je bilo malo suhoparno i nedostajala mi je ta kreativa. Zato sam se prebacila na engleski i umjetnost te sam se na tom smjeru posve preporodila.
S jedne strane, neki studenti su muzicirali, ja sam crtala i slikala, svi smo bili povezani, a sve je bilo i besplatno. Mogli smo koristiti glinu, staklo, drvo, platno, apsolutno sve nam je bilo na raspolaganju za naše projekte. Jednostavno, tu sam se pronašla – kazala je.
Ipak, umjetnošću se nije odmah počela baviti. Nakon što je diplomirala, zaposlila se kao profesorica engleskog jezika u jednom obrazovnom centru u Njemačkoj i to je tada bio njezin posao iz snova koji je obavljala i online nakon preseljenja u Split.
Tako dugih 5 godina nije uzela kist u ruke, a na suprugov nagovor ponovno je zakoračila u svijet slikarstva. Inspiraciju je pronašla na društvenim mrežama, a nakon prve objavljene slike, ljudi su postajali sve više zainteresirani za njezin rad te su počele stizati i prve narudžbe, a ostalo je povijest. Danas je slikanje Susanneinom odlukom njezin jedini posao, a ta se odluka pokazala ispravnom jer je sada otvorila i obrt u Hrvatskoj, dok na svojem Instagram profilu atelier.sanne broji nešto više od 17 tisuća pratitelja.
Splićani, ali i šira dalmatinska publika, oduševljeni su njezinim slikama pa pozitivno reagiraju na kreativne objave, posebno one u video formatu koje imaju i šesteroznamenkasti broj pregleda. Na pitanje što najviše voli slikati, u manevru svakog umjetnika, Susanne je poetično odgovorila.
– Najviše volim slikati motive mjesta u kojem boravim, krajolik u kojem se nalazim, neku prirodu, prirodne ljepote pa i prolaznike. Primjerice, kada sam bila u Augsburgu, uvijek sam crtala motive tog grada, a sada crtam ono što je karakteristično za Split.
Umjetnik kad stvara, čak i uobičajene stvari vidi iz različitih kutova u usporedbi s onom osobom čije su oči na taj krajolik već naviknute. Možda se taj pojedinac ne zagleda u boju planine tijekom dana, u to je li ona ljubičasta kada zalazi sunce, a umjetnici su stalno fokusirani na detalje i krajolik koji slikaju, neovisno bio to Mosor ili Žnjan.
Primjećivanjem tih sitnica, čovjek počne više cijeniti okolinu u kojoj se nalazi kao i ljepotu tog grada. Slikanjem motiva grada Augsburga, još sam ga više zavoljela, a isto tako bilo je i sa Splitom – napomenula je.
Po Susanneinom mišljenju, u Splitu naći inspiraciju za slikanje nije problem jer je u svakom kutku ima pregršt.
– Najslikovitiji su možda oni motivi koji su baš splitski; Prokurative, Riva, Sustipan, more, no sviđaju mi se i planine u okolici Splita. I drugi gradovi imaju svoju draž i lijepi su, ali Split je poseban. Puno sam putovala i primijetila sam da je, primjera radi, i Barcelona isto lijep grad, ali nema takve zalaske sunca i prekrasnu planinu koja u sutonu sija u svim mogućim pastelnim bojama.
Ako bi pak Split bio jedna boja, to bi bila neka kombinacija bijelo-zlatne jer cijeli centar grada krasi taj bijeli kamen, a u sutonu, on dobije zlaćani odsjaj koji daje neku toplinu – istaknula je.
Susanne je 'zatrpana' upitima sve do rujna pa ako želite sliku po narudžbi, nažalost ste zakasnili, no ako ste spremni na kompromis, nade još ima. Naime, Susanne će se u narednim mjesecima posvetiti i svojim autorskim projektima koji će također biti na prodaju pa budite brzi jer jednom kad ona oglasi slike na svojem Instagram profilu, slike se prodaju 'dok kažete keks.'
Istom brzinom se prodaju i one koje Susanne objesi u svojem domu jer ni gosti ne mogu odoljeti prekrasnim slikama zbog čega je njezin zid još uvijek snježno-bijel, no ne zadugo jer ova umjetnica jako voli šarenu apstrakciju.
– Veliki uzor mi je Frank Bowling, britanski umjetnik poznat po apstraktnom ekspresionizmu na čiju smo izložbu išli još za vrijeme studija. Dojmio me se jer radi velikoformatne slike kao i Monet kojeg također volim. Bowling je osmislio i novu tehniku u ovoj podvrsti slikarstva pa kada gledaš njegove slike, prvo pomisliš 'što je ovo' jer izgleda jako apstraktno.
Tek kad uroniš u sliku, vidiš neke detalje poput kuće njegove majke u kojoj je odrastao, majčin portret i druge sitnice zahvaljujući kojima shvatiš da djelo ima priču, da nije samo naslikano po principu 'baci boju na platno.'
Sviđa mi se to spajanje realističnih i apstraktnih motiva pa bih jednog dana htjela i ja imati neku izložbu, no ideja je tek u začetku pa o tom potom – otkrila nam je.
Mnogi kažu da se od umjetnosti ne može živjeti, no Susanne je živi primjer da se sve može kad se hoće s tim da postoje dva važna faktora uspjeha; talent i društvene mreže.
– Mislim da su društvene mreže ponajviše utjecale na to da se za moj rad pročuje. Zato vjerujem da čovjek mora naučiti reklamirati svoj rad kako bi ljudi saznali za njega. Naravno da ako slike nisu dobre, nijedan marketing neće pomoći, no ako imaš talent, pomoću mreža će više ljudi čuti za tebe te će zasigurno biti i upita – konstatirala je.
Favoriti njezine klijentele i Instagram publike su definitivno portret Fride Kahlo dok su njoj najdraža djela slika Zlatnog rata i Stobreča. Upravo taj spoj želja publike i Susanneine osobne inspiracije daje poseban pečat svakom njezinom radu, a ako vas je ovaj članak naveo da se i sami okušate u kreativnim vodama, doznali smo i važan savjet za kraj.
– Ako to baš jako volite i ako želite slobodu, ovo je idealan posao za vas! Još donedavno sam radila kao profesorica engleskog jezika i premda sam taj posao voljela, problem je predstavljalo fiksno radno vrijeme. Uključiš se u 8 i do 16 h moraš odraditi svoje, a ovako si sam gospodar svojeg vremena. Naravno da to ne znači da nećeš raditi, baš suprotno, često ćeš raditi i po narudžbi i to slike koje možda sam kao umjetnik ne bi naslikao, no i tako usavršavaš svoje vještine.
Uvijek možeš pokušati prodavati i autorske radove, no možda se oni neće svidjeti svoj publici i možda se za njih neće odmah ni pročuti. Zato je za početak najbolje početi se baviti narudžbama, a onda zahvaljujući njima stječeš i više sredstava za samostalnu umjetnost – poručila je ova mlada slikarica.
Ako želite saznati više o Susanne, darovitoj umjetnici iz Splita, pogledajte video u prilogu.