Što danas doista znamo o kraljici Jeleni i kralju Zvonimiru, a koliko toga tek treba ponovno istražiti, usporediti s europskim izvorima i protumačiti suvremenim znanstvenim metodama? Širina tih pitanja obilježila je međunarodni znanstveni skup 'Jelena slavna, majka sirota i zaštitnica udovica i Zvonimir, kralj hrvatski', održan 8. i 9. listopada u Splitu povodom 1050. obljetnice smrti kraljice Jelene i 950. obljetnice krunidbe kralja Zvonimira.
Dvadeset izlaganja pokazalo je da se razdoblje hrvatskih narodnih vladara ne može promatrati kao izdvojena nacionalna povijest omeđena Jadranom. Hrvatsko Kraljevstvo bilo je dio mnogo šire mreže političkih, crkvenih, dinastičkih i kulturnih odnosa europskoga srednjovjekovlja. Povezivanje hrvatskih izvora, osoba i lokaliteta s tim međunarodnim kontekstom bilo je jedna od najsnažnijih poruka skupa.
Kraljica Jelena i pitanje suvladarice
Raspon tema sezao je od položaja hrvatskih kneginja i kraljica u europskom ranom srednjem vijeku, dinastičkog pokroviteljstva i ženskoga redovništva do kraljevskih samostana, Solina kao kraljevskog središta te znamenitog otkrića i rekonstrukcije natpisa kraljice Jelene.
Taj natpis nije tek dragocjen arheološki spomenik. Njime je potvrđeno Jelenino mjesto u hrvatskoj vladarskoj genealogiji – kao supruge kralja Mihajla Krešimira II. i majke kralja Stjepana Držislava – dok riječi koje je pamte kao 'majku sirota i zaštitnicu udovica' svjedoče o idealu vladarske odgovornosti prema najranjivijima u društvu.
Trpimir Vedriš s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u izlaganju o kraljevima i kraljicama, opatima i opaticama te podrijetlu i funkciji kraljevskog samostana otvorio je pitanje stvarnog položaja vladarice. Govoreći o kraljici, poslužio se pojmom 'suvladarica', koji pogled na njezin položaj pomiče dalje od uloge vladareve supruge i otvara pitanje njezina mjesta unutar same strukture vladarske moći.
Vedriševo izlaganje obuhvatilo je dugu tradiciju vladarskog osnivanja i darivanja crkava i samostana, od Trpimirove darovnice do Zvonimirove zavjernice. Pritom je upozorio da odnos svjetovnih moćnika prema crkvenim zadužbinama u hrvatskoj historiografiji još očekuje cjelovito vrednovanje.
Takvi primjeri mijenjaju perspektivu iz koje promatramo hrvatsko rano srednjovjekovlje. Iza poznatih vladarskih imena pojavljuju se institucije, odnosi moći, samostanske zajednice i osobe koje su sudjelovale u političkom, crkvenom i društvenom životu kraljevstva.
Zvonimir nije samo ime na Bašćanskoj ploči: vidimo ga i kao kralja koji presuđuje
Jedan od najupečatljivijih primjera koliko nas sačuvani izvori mogu približiti životu Zvonimirova vremena donijelo je izlaganje Ludwiga Steindorffa sa Sveučilišta u Kielu o Petru Crnom, uglednom splitskom građaninu i Zvonimirovu suvremeniku.
O Petru Crnom znamo neuobičajeno mnogo zahvaljujući zapisima sačuvanima u Supetarskom kartularu. Možemo pratiti kako je stjecao zemlju, osnovao samostan, dao sagraditi crkvu, s kim je poslovao i koje je dostojanstvenike susretao. Među njima bio je i sam kralj Zvonimir, kojemu se Petar obratio zbog zemljišnog spora.
Taj naizgled malen detalj otvara velik prozor u funkcioniranje srednjovjekovne države. Zvonimira više ne vidimo samo kao kralja okrunjenog 1076. godine ili kao vladara čije je ime zapisano na Bašćanskoj ploči, nego i u jednoj od konkretnih funkcija kraljevske vlasti – rješavanju spora.
Petrova životna priča istodobno pokazuje društvo u kojem su se kraljevska vlast, dalmatinski gradovi, hrvatsko zaleđe, zemljišni posjedi, poslovni odnosi i crkvene ustanove dodirivali i međusobno prožimali. Upravo takvi izvori daju ljudsko lice velikim političkim procesima i omogućuju preciznije razumijevanje načina na koji je Hrvatsko Kraljevstvo funkcioniralo.
Šuplja crkva kao stvarni prostor Zvonimirove vlasti
Od kralja koji presuđuje rasprava je vodila prema prostoru u kojem je njegova vlast dobila jedno od svojih najsnažnijih javnih očitovanja.
Ante Jurčević iz Arheološkog muzeja u Splitu u petak je predstavio opatiju sv. Petra i Mojsija u Solinu – poznatu kao Šuplja crkva – kao jedan od ključnih spomenika za razumijevanje crkvenoga, graditeljskog i političkog razvoja Hrvatskoga Kraljevstva u 11. stoljeću.
Ondje je 1076. godine Dmitar Zvonimir okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije. No Jurčevićevo je izlaganje pokazalo zašto taj lokalitet valja promatrati mnogo šire od same krunidbene epizode. Trobrodna bazilika podignuta je unutar ostataka starijega ranokršćanskog kompleksa i pripadala benediktinskoj opatiji povezanoj s hrvatskim vladarskim krugom. Arhitektonski ostaci, kameni crkveni namještaj te sačuvana arhivska, fotografska i terenska dokumentacija omogućuju razmatranje razvoja kompleksa, organizacije liturgijskog prostora i njegova položaja unutar starohrvatskoga Solina.
Šuplja crkva tako povezuje nekoliko niti koje su se provlačile cijelim skupom: kraljevsku vlast, Crkvu, benediktinsku mrežu, reformna strujanja zapadnoga kršćanstva, arhitekturu i međunarodni položaj Hrvatskoga Kraljevstva.
Krunidba iz 1076. prestaje biti samo datum u kronologiji. Dobiva mjesto, građevinu, liturgijski prostor i europski crkveni kontekst.
Hrvatsko kraljevstvo u europskom srednjem vijeku
Posebnu težinu raspravi dala je međunarodna komponenta skupa. Sudjelovanje znanstvenika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Francuske i Italije te suradnja s Papinskim sveučilištem Gregoriana u Rimu omogućili su da se hrvatsko srednjovjekovlje promatra unutar europskoga istraživačkog okvira.
To je osobito važno za Zvonimirovo vrijeme. Njegova krunidba, odnosi Hrvatskoga Kraljevstva s papinstvom, crkvene reforme i sakralna arhitektura pripadaju širim procesima koji su u 11. stoljeću mijenjali političku i crkvenu kartu Europe. Zvonimirova je vladavina obilježena učvršćivanjem kraljevske vlasti, nastavkom crkvenih reformi i bliskim odnosima s Apostolskom Stolicom, dok Bašćanska ploča, nazivajući ga 'kraljem hrvatskim', čuva jedan od najvažnijih ranih zapisa hrvatskoga narodnog imena na hrvatskom jeziku.
Povijest nije završila smrću srednjovjekovnih vladara
Drugi veliki istraživački smjer skupa otišao je izvan vremena u kojem su Jelena i Zvonimir živjeli i otvorio pitanja imagologije, simbolizma i recepcije.
Kako su kasnija stoljeća zamišljala hrvatske srednjovjekovne kraljeve? Kako ih je oblikovala historiografija? Kako su povijesne osobe postajale književni i likovni motivi, a zatim i politički simboli?
U tom su se okviru susreli Bašćanska ploča, glagoljaška Legenda o smrti kralja Zvonimira, predodžbe Jelene i Zvonimira u historiografiji dugoga 19. stoljeća, Zvonimirova kruna u politici dalmatinskih pravaša te likovi hrvatskih vladara u umjetnosti.
Skup je tako otvorio jedno od intrigantnijih pitanja: ne samo tko su Jelena i Zvonimir bili, nego što su sve postali tijekom tisuću godina hrvatskoga kulturnog i političkog pamćenja.
Dvadeset izlaganja nije zatvorilo temu – pokazalo je koliko je još otvorena
Na zatvaranju skupa dvadeset održanih izlaganja sažeto je u dva velika istraživačka područja. Prvo obuhvaća vrijeme kraljice Jelene i kralja Zvonimira te međunarodno okruženje u kojem je Hrvatsko Kraljevstvo postojalo. Drugo prati dugu povijest njihove recepcije, simbolike i različitih interpretacija.
Zajednički zaključak nije iscrpljenost teme, nego njezin istraživački potencijal.
Međunarodna izlaganja pokazala su koliko prostora ostaje za povezivanje hrvatskih vrela s dokumentima, institucijama i istraživačkim tradicijama izvan Hrvatske. Proučavanje kasnije recepcije, s druge strane, pokazuje da Jelena i Zvonimir pripadaju ne samo političkoj povijesti srednjega vijeka nego i mnogo duljoj povijesti hrvatske kulture, identiteta i kolektivnog pamćenja.
Vrijednost splitskoga skupa zato nadilazi obilježavanje dviju velikih obljetnica. Njegov je rezultat ponovno otvaranje čitavoga niza pitanja o hrvatskom kraljevstvu i njegovo snažnije povezivanje s europskim istraživačkim prostorom.
Sljedeća postaja – zbornik radova
Znanstveni razgovor započet u Splitu ovime ne završava. Organizatori su najavili prikupljanje radova za budući zbornik skupa, čime će izlaganja dobiti trajniji znanstveni oblik i postati polazište za daljnja istraživanja. Objavljivanje recenziranoga zbornika od početka je predviđeno kao jedan od trajnih rezultata međunarodnog okupljanja.
Prema najavi iznesenoj prilikom zatvaranja skupa, radovi bi se trebali prikupiti do kraja srpnja 2027., a objavljivanje zbornika očekuje se 2028. godine.
Skup je održan u Zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu u okviru manifestacije Knjiga Mediterana 2026., pod pokroviteljstvom Hrvatske biskupske konferencije. Organizatori su okupili hrvatske sveučilišne, znanstvene, crkvene i baštinske ustanove te Papinsko sveučilište Gregoriana u Rimu, dajući susretu interdisciplinarni i međunarodni karakter.
Ako je početno pitanje skupa bilo što još ne znamo o kraljici Jeleni i kralju Zvonimiru, njegov završetak ponudio je možda najvažniji mogući odgovor: dovoljno da njihovo iznimno mjesto u hrvatskoj povijesti, ali još uvijek premalo da bismo istraživanje smatrali završenim.
Najveća vrijednost splitskoga susreta stoga nije u tome što je zaključio jednu veliku obljetničku priču, nego što je otvorio sljedeće poglavlje njezina istraživanja.
