Otprilike ovih dana, po originalnom planu, gotovo sve osnovne škole u Splitu i u Hrvatskoj trebale su prijeći na rad u jednoj smjeni. Nešto se po tom pitanju radi - sažetak je u tablici uz ovaj tekst - no brojke su uvijek najprecizniji kriterij. A one govore da od 28 splitskih škola njih dvije još uvijek rade u tri smjene (Mejaši i Ravne njive - Neslanovac), njih 15 u dvije smjene, a u jednosmjenskom režimu je samo 11 osnovnih škola. Doduše, dvije škole više nego lani.
Ovdje zapravo vlada mrtva utrka između administracije i demografije: hoće li se preostale škole prije izgraditi, dograditi i proširiti, ili će broj splitske djece u međuvremenu toliko pasti da nam nikakve promjene u školskom sustavu više neće ni trebati?
To je još jedan od apsurda koji proizlaze iz podataka do kojih je došao Dalmatinski portal.
U prvom nastavku serijala 'Split odumire', podsjetimo, pozabavili smo se demografijom grada i ustanovili da u njemu živi sve manje ljudi, s druge strane je sve više praznih stanova, a s treće strane cijene stanova uporno, sustavno i dramatično rastu, i za kupce i za podstanare. U ovom gradu sve je manje vozača, a svejedno se povećavaju prometne gužve i potrebe za parkingom. Usprkos svim negativnim demografskim podacima i trendovima, opet, Split je svejedno jedno od najpoželjnijih mjesta za život ne samo u Hrvatskoj, nego i znatno šire.
Današnji apsurd, dakle, glasi: Split je sve stariji grad, sve je manji udio stanovništva mlađeg od 15 godina, sve se manje djece rađa i sve ih je manje u ukupnom broju Splićana, a opet konstantno nedostaje i vrtića i osnovnih škola. Dio potreba pritom treba pripisati poboljšanju predškolskog standarda koji predviđa manje odgojne skupine i lošoj početnoj poziciji kod vrtićke infrastrukture, a u slučaju osnovnih škola i ambiciji da sve one jednog dana doista počnu raditi samo u jednoj smjeni. No ipak, dojam je da se radi o uzaludnom poslu.
Velika većina osnovnih škola, naime, prijeći će na jednosmjenski rad prirodnim putem jer će se broj učenika vrlo brzo naprosto smanjiti i udovoljavati njihovim današnjim kapacitetima, kao što se to od prošle do ove godine dogodilo u školi 'Marjan' u Varošu. Dogradit će se tek nekoliko školskih objekata, a od novih škola u planu je gradnja tek dviju - na Kili i na Sirobuji.
Gdje su, dakle, nestala splitska djeca?
Po podacima koje smo analizirali, dio ih je pojeo negativni prirodni prirast - već desetljećima u Splitu se češće umire nego što se rađa - a dio i preseljenje u okolicu grada, u formalno druge administrativne jedinice. Samo od početka 2011. do kraja 2025. godine iz Splita se u Solin, Kaštela, Podstranu, Klis i Dugopolje preselilo ukupno 14.900 ljudi, a u suprotnom smjeru, iz tih pet gradova i općina u Split, doselilo ih se 7.176. Razlika u korist splitskog 'prstena' iznosi 7.724 stanovnika, a podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da okolne općine i gradovi bilježe demografski rast, kao i znatno veći udio stanovništva mlađeg od 15 godina.
To samo potvrđuje ono što vidimo i golim okom: iz Splita se u znatno većem broju odseljavaju mlade obitelji koje u susjedstvu rješavaju svoje stambeno pitanje, no mnoge od njih i dalje su egzistencijalno vezane uz ovaj grad. Dnevne migracije i brojka od čak stotinjak tisuća vozila dnevno na Smokoviku to sasvim lijepo dokazuju.
Grad Split je u samo jednom desetljeću ostao s čak četiri tisuće stanovnika manje u kategoriji do 14 godina života, a splitske škole po evidenciji koju smo dobili iz gradske uprave imaju gotovo tisuću i pol učenika manje nego prije devet godina. Isti podaci dokazuju još jednu pravilnost, odnosno trend uočen prije otprilike deset godina: škole u centru grada i u njegovim zapadnim dijelovima sve su pustije, a one na krajnjem istoku sve su opterećenije, s time da rast nekih škola koji se doima kao anomalija treba pripisati tomu da se u njima odvija cjelodnevna nastava.
Ono što je u međuvremenu uočeno jest da se 'granica' odumiranja dodatno pomiče, pa pad broja upisane djece danas bilježe škole poprilično udaljene od centra, poput 'Sućidra', 'Plokita', 'Kmana-Kocunara' i 'Brda'.
Ukupno, u školskoj godini 2016./2017. u svim školama bilo je upisano 13.826 učenika, dok ih je u godini 2025./2026. bilo 12.347. Razlika iznosi 1.479 učenika, odnosno 10,7 posto. Kako je u međuvremenu otvorena škola na Pazdigradu, brojke samo naizgled pokazuju veliku anomaliju na obližnjem Mertojaku, Trsteniku i Splitu 3 - ali čak i kad se zbroje učenici svih četiriju škola, u devet godina manje ih je za 164.
U gradskoj upravi, rekli smo, već u drugom mandatu vrlo se ozbiljno radi na projektima dogradnje i proširenja nekih škola, a nedavno su potpisani i ugovori o dvadesetak milijuna eura koji će za tu namjenu biti povučeni iz državnih i europskih fondova. Treba kazati da prelazak na jednu smjenu uglavnom podrazumijeva i znatno povećanje školskog standarda, u pravilu i gradnju sportske dvorane te kuhinje i blagovaonice, kako bi škole bile opremljene i za cjelodnevni boravak djece.
Što se vrtića tiče, i tu se bilježi anomalija, no nju je lako objasniti povećanjem standarda i ambicijom da sva djeca koja to žele doista budu upisana, što ranije nije bio slučaj. No ipak, registrirat ćemo da predškolske ustanove bilježe 6.622 upisane djece, odnosno za 320 više nego prije devet godina. Također, zanimljivo je promatrati i neku vrstu tihe privatizacije predškolskog odgoja u Splitu: broj upisane djece u ustanovama kojima je osnivač Grad Split od 2016. godine smanjio se s 4.814 na 4.053 - za 761 dijete, odnosno oko 16 posto. S druge strane, u ustanovama čiji su osnivači fizičke osobe, udruge i vjerske zajednice broj djece povećao se s 1.488 na 2.569 - za 1.081 dijete, odnosno za gotovo 73 posto.
Broj djece u privatnim vrtićima konstantno raste, broj djece u gradskim vrtićima sustavno pada. Situaciju će tek ponešto poboljšati novi gradski vrtići otvoreni ove godine na Kili i Pujankama.
Barem ćemo imati zgrade, kad je već sve manje djece za popuniti ih.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
