Jučer Letovanić, sutra Velika Polana u Sloveniji, predstoje im Krk, Sveti Filip i Jakov, Koprivnica, ma cijelo mnoštvo koncerata, a danas, 5. kolovoza red je došao na splitsku Rivu.
Riječ je naravno o legendarnom Prljavom kazalištu koje ovog ljeta juri od pozornice do pozornice bez predaha kao da im je dvadeset iako u stvarnosti uskoro slave 50. rođendan benda. I baš takvi neumorni, Prljavci će sa Splićanima proslaviti Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja u ‘Cvitu Mediterana’ s početkom u 21 i 30 dok će večer dodatno upotpuniti tradicionalni vatromet s Gata sv. Nikole
Uoči koncerta razgovarali smo s frontmenom Mladenom Bodalcem koji nam je otkrio kako se pripremaju za ovakav zahtjevan ritam, što im izaziva ponos kao bendu, koju bi od stotina pjesama izdvojio kao najdražu te zašto vrijedi danas doći na Rivu.
Prljavo kazalište ima dugu povijest nastupa u Splitu i okolici baš oko ove obljetnice. Postoji li neka anegdota ili trenutak s prijašnjih koncerata u Splitu koji vam je posebno ostao u sjećanju?
– Sljedeće godine Prljavo kazalište obilježava 50 godina svog postojanja, a samim time put nas je često vodio u Dalmaciju, Split i okolne gradove gdje smo gostovali. Baš zbog te dugovječnosti, teško se sjetiti nekih posebnih trenutaka, tim više jer je cijeli rock’n’roll stil život sam po sebi pun anegdota. Međutim, moram naglasiti da smo se u Splitu uvijek dobro zabavljali i da su naše pjesme dočekane s oduševljenjem kod tamošnje publike, a vjerujem da će tako biti i na ovom koncertu povodom Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja.
Kako je stati na binu na Rivi baš 5. kolovoza? Što Vama osobno znači ovaj dan?
– Stati na splitsku Rivu 5. kolovoza i tada nastupati, zasigurno je veliki izazov za bend i da pobuđuje jedan drugačiji osjećaj. Volio bih kad bi svi ljudi na taj dan osjećali prije svega mir u srcima, a onda i tu radost, taj ponos koji treba štovati. I sam naziv blagdana govori da trebamo cijeniti te dane ponosa i slave. Svi moramo biti svjesni ‘vrućine tog povijesnog vremena’ koji se dogodio u našem životu, a osobno iznimno poštujem ovaj dan te nastojim nositi njegovu puninu u svojem srcu.
Kad se skine gitara i mikrofon, čime se najradije bavite u slobodno vrijeme? Ima li možda neki hobi za koji publika uopće ne bi pretpostavila da Vas zanima?
– Nakon zamornih turneja i koncerata, tražim mir i tišinu. Osobno volim nešto uobičajeno, šetnje i premda je u Zagrebu Sljeme idealno mjesto za to, meni je takvo penjanje prenaporan i preizazovan pothvat. Ipak, imam svoju uhodanu rutu koja završava na kojih 600 metara nadmorske visine što je točno nekih sat vremena penjanja u kojih prijeđem otprilike pola puta do Sljemena. Tako se usput kondicijski pripremam i za nastupe! Inače se kolektivno trudimo biti u što boljoj formi kako bi se ove vrućine dale izdržati. Jasno je da rock koncerti traže dosta energije i snage te sada se razlike u posjedovanju iste zamjećuju. Nekada dok smo bili mlađi, ta je energija bila nekako akumulirana u nama, a sada se moramo malo pripremati da bi sve to bilo na onom nivou na koji je Prljavo kazalište naučilo svoju publiku.
Kažu da svaki uspješan čovjek iza sebe ima nekoga tko je prvi vjerovao u njega. Sjećate li se trenutka ili osobe koja Vas je usmjerila prema glazbenoj karijeri?
– Uvijek negdje u životu netko ima nešto pametno za reći. Recimo, prve glazbene korake sam napravio kao ministrant dok sam jedno vrijeme pjevao za vrijeme misa, a nedugo potom me profesor glazbenog uputio u zbor te kasnije u solo karijeru. Kad je došao poziv u Prljavo kazalište, naravno da sam bio uzbuđen jer je to bilo ispunjenje svih mojih snova i želja. Prošao je silan niz godina i šteta je kako sve lijepo brzo prođe, no valjda je svima tako.
Mladi glazbenici danas grade karijeru u potpuno drugačijim uvjetima u odnosu na one u kojima ste Vi počinjali; striming platforme, društvene mreže, brzina pjesama. Što biste im, iz perspektive benda koji je opstao više desetljeća, istaknuli kao najvažniju lekciju o dugovječnosti u ovom poslu?
– Mlađe kolege trebaju izdržati test vremena koje smo mi izdržali, a to zahtijeva strpljenje i potpuno napuštanje načela ‘hoću sve sad i odmah’. Ako netko ima strpljenje, upornost, predanost i strast, talent će kad-tad doći do izražaja te biti uspješan na svom glazbenom putu.
S dugovječnosti dolazi i promjena publike, barem generacijski. Kako to prepoznajete uživo i što kod Vas izaziva?
– Definitivno kao bend osjećamo ponos kad vidimo da čak i tri generacije obitelji, počevši od baka i djedova, roditelja pa i unuka, dolaze na koncerte i da unatoč generacijskim razlikama jednako reagiraju na pjesme ‘Heroj ulice’, ‘Marina’, ‘Ruža hrvatska’, ‘Sve je lako kad si mlad’, ‘Ne zovi mama doktora’... Njihove emotivne reakcije su najbolji pokazatelj toga da su pjesme nadišle vrijeme u kojem su nastale, a to je veliko priznanje našem bendu i putu kojim već 50 godina kročimo. Baš takva podrška jest razlog dugovječnosti benda.
Da morate birati samo jednu pjesmu za koju vjerujete da će nadživjeti bend, na koju bi pao izbor i zašto?
– Jasenko Houra je autor svih naših pjesama, a ja sam pjevao čak deset naših albuma i zato mi je doista teško izdvojiti neku pjesmu. Zanimljivo je da se najviše pronalazim u onim pjesmama koje nisu imale opće prihvaćen status u hitoidnom smislu, ali ako baš moram odabrati, izdvojio bih ‘Mojoj majci’ (Ruža hrvatska).
Kratko i jasno: Zašto Splićani i Splićanke trebaju doći sutra na Rivu na koncert? Što im pripremate?
– Zato što je ovo idealna prilika da zajedno proslavimo ovaj državni praznik prilikom kojeg će publika čuti presjek najboljih pjesama koje je Prljavo kazalište u ovih gotovo pola stoljeća postojanja stvorilo. Uostalom, treba li veći razlog od lijepo provedene rock’n’roll večeri u zajedništvu i nezaboravnoj atmosferi kakvu imamo običaj pripremiti u Splitu?
