Argentinski velikan je od Ivaniševića učio igrati tenis, a potpisao se i na Hajdukovu zastavu

Nažalost, dogodilo se ono čega su se mnogi pribojavali. Svijet je u teškoj i bolnoj 2020. godini ostao bez ogromne legende. Veliki Diego Armando Maradona preminuo je u 60. godini od posljedica srčanog udara.

Prije samo mjesec dana proslavio je rođendan. Nije to bilo u njegovu stilu, bio je u samoizolaciji jer je jedan od njegovih tjelohranitelja bio pozitivan na korona virus pa nije mogao slaviti onako kako je on to znao, pišu 24 sata. Ali posljednji intervju je bio baš u njegovu stilu.

- Sanjam da mogu zabiti još jedan gol protiv Engleza, ovaj put desnom rukom - rekao je u razgovoru za France Football.

Nažalost, to su bile posljednje riječi ovog genijalca. Nekoliko dana poslije završio je u bolnici zbog krvarenja na mozgu, podvrgnut je hitnoj operaciji, strahovalo se za njegov život, ali njegov liječnik je sve obradovao riječima kako je sve u redu.

I legendarnog su Argentinca pustili na kućnu njegu, izgledalo je da sve ide nabolje, a govorilo se kako će krenuti na liječenje od alkohola te život sklon porocima dovesti u red. No, to se nije dogodilo jer je deset dana nakon što je otpušten iz bolnice preminuo kod kuće od posljedica srčanog udara.

Pamtit ćemo ga po nogometnoj genijalnosti i veličini te po osebujnom načinu života. Živio je raskalašeno, obožavao je partijati i putovati, a vrlo draga mu destinacija bila je i Hrvatska. Potpisao se i na Hajdukovu zastavu.

Lijepu našu posjetio je nekoliko puta, a 9. lipnja 2005. godine je u Novom Vinodolskom od Gorana Ivaniševića učio igrati tenis, a njega je podučavao nogometu.

Ivanišević je prvo igrao na nogometnom terenu u istoj momčadi s 'Malim zelenim'. Razmijenio je nekoliko dodavanja, ali na njegovo dodavanje ipak nije uspio zabiti. Vodio ih je Ćiro Blažević (85).

Radilo se o humanitarnoj utakmici za dom za nezbrinutu djecu 'Braća Mažuranić' u Novom Vinodolskom. Uz njih dvojicu, u momčadi zelenih nastupili su i Davor Šuker, Boba Živojinović i Gilad Bloom, a na suprotnoj strani bili su Zvone Boban, Giovanni Rosso, Thomas Muster, Cedric Pioline i Andrea Gudenzi koje je vodio tadašnji trener Rijeke Elvis Scoria.

Boban je majstorijama potpuno zasjenio Maradonu, a Ćiro je ispalio:

- Čini mi se da nema milosti. Ne zna kad je susret prijateljski...

Dan poslije Goran je uzvratio gostoprimstvo na teniskom terenu, na kojem su u turniru legendi zaigrale i druge legende poput Johna McEnroea i Mustera, ne i ozlijeđenog Borisa Beckera, koji je ipak sudio jedno poluvrijeme u nogometnoj utakmici.

Maradona i Ivanišević odigrali su kratku partiju. Bila je to 20-minutna razmjena udaraca, tek toliko da Argentinac osjeti kako je to stajati nasuprot wimbledonskog pobjednika.

Za dvojicu velikana, ljudi koje su ostavile neizbrisiv drag u svijetu sporta, bili su to istinski užici i čast.

- Drago mi je da sam ponovno u Hrvatskoj. Želim se ovdje zabaviti, igrati nogomet i tenis. Malo me boli koljeno, ali izdržat ću - govorio je Maradona.

- Sjećam se utakmice protiv Šukera, mog prijatelja iz Seville, i Bobana, obojice velikih igrača i velikih ljudi. Kad sam bio u Hrvatskoj, sjećam se da sam bio na grobu velikog košarkaša Dražena Petrovića. Volio bih vidjeti i njegovu obitelj jer je bio izniman sportaš. Zamislite, on je u Realu u jednoj utakmici finala Kupa prvaka zabio 62 poena. To je bilo sjajno - dodao je.

- Ivanišević? On je moj teniski idol. Takav servis, takva snaga - pričao je Maradona.

Goran je na veteranskom turniru tijesno pobijedio McEnroea u produženom tie-breaku trećeg seta, a u finalu je izgubio od Francuza Cedrica Piolinea. Bili su to dani kad su Hrvatska i Novi Vinodolski bili u žiži svjetske sportske javnosti, prenose 24 sata.