U utakmici 30. kola 2. Bundeslige Greuther Furth je na svom terenu poražen od Regensburga rezultatom 1:2, što je momčadi Damira Burića i Marija Maloče bio prvi domaći poraz u proljetnom dijelu. Eventualna pobjeda u ovom susretu bi ih bila lansirala visoko, sve do sedmog mjesta, ovako su ostali tri boda iznad zone ispadanja i čeka ih teška bitka za spas u preostala četiri kola.
- Liga je brutalna - konstatirao je trener Burić nakon utakmice, te možda najbolje opisao natjecanje 18 momčadi, gdje samo prvih pet ekipa ne razmišlja o ostanku, dok svi ostali iz kola u kolo igraju pod pritiskom bijega iz opasne zone.
Da, i u Furthu Burić ima pritisak, ali sasvim druge vrste u odnosu na splitske dane. Ovdje klub odlaskom u treći rang gubi značajan dio prihoda, pogotovo od TV-prava, smanjuje se budžet kluba i dio od 120 zaposlenika mora tražiti novi posao. Burić uživa fenomenalan status, stigao je u već prežaljenu momčad, koja je bila na zadnjem mjestu sa samo jednim bodom iz pet utakmica, a onda su ga doveli iz Admire Wacker i pritom platili Austrijancima odštetu.
Greuther Furth ima najmanji budžet za prvu momčad u 2. Bundesligi. Na nju troši 7 milijuna eura godišnje, dok veći dio sredstava ulaže u infrastrukturu, tako da je i u vrijeme dok smo mi bili tamo jedna tribina u izgradnji. Nevjerojatno zvuči podatak da Furth uprihoduje čak 12 milijuna eura godišnje od tv-prava, što je za hrvatske prilike znanstvena fantastika. Klub je fenomenalno uređen, uoči susreta smo u društvu glasnogovornika Immanuela Kastlena obišli cijeli stadion, a pomogao nam je i naš Antoni Jurčić, djelatnik marketinga kluba.
Fascinantno je bilo vidjeti kako izgleda VIP sektor, koji prima tisuću ljudi, a karta za taj dio za jednu utakmicu košta 230 eura. On uključuje i poseban tretman, te bogat izbor u restoranu prije, na poluvremenu i nakon utakmice. Sve to skupa je sjajno uređeno, no još uvijek ne i ono najluksuznije što klub nudi. Na drugom katu su posebne prostorije za osam do 12 ljudi, iz kojih se izlazi direktno na tribinu. Svaka ta prostorija ima svoje konobare i menu, zakup tog najluksuznijeg dijela košta od 40.000 eura po sezoni, a zakupac ima pravo birati interijer, urediti ga po svom guštu. Pa tko voli nek’izvoli, a, pazite, pričamo o 2. Bundesligi.
Dodajmo još da klub ima 6500 pretplatnika, a rekordnih 12.000 je imao u sezoni 2012/13, jedinoj u kojoj je igrao Bundesligu. Na utakmici protiv Regensburga je bilo točno 11.105 gledatelja, a zamijetili smo i to da obje momčadi i prije utakmice odlaze pozdraviti najgrlatije navijače. Usprkos porazu je domaća momčad ispraćena aplauzom, a dok su ostali igrači odlazili prema svlačionici, naš Maloča se popeo na tribinu i poljubio trogodišnjeg sina Niku.
- S Maločom sam prezadovoljan. Kao i svi u klubu - rekao nam je Burić.
Kako ne bi bili, kad je i ovu utakmicu odigrao pod blokadom, kao i brojne u Hajduku. Maloča cijeli tjedan nije trenirao, a onda je stisnuo zube te nastupio od početka. Odigrao je bez greške, a glavni krivac za poraz je desni bek Roberto Hilbert, koji je početkom nastavka napravio posve netipičan gaf za Nijemce. On je digao ruku, tražio od pomoćnika da označi aut i stao, no očito cijela lopta nije bila izašla te se protivnički krilni igrač sjurio u šesnaesterac i asistirao za strijelca Georgea. Burić ga je par minuta poslije zamijenio, ali šteta je već bila napravljena.
Dodajmo ovome i neuobičajenu praksu s presica nakon utakmice. Naime, nakon što su Burić i gostujući trener Achim Beierlorzer dali izjave, otišli su svaki na svoju stranu, okruženi s nekoliko novinara koji prate njihov klub, te odgovarali na razna pitanja, što je potrajalo. Tek nakon toga smo i mi uspjeli s njim proćakulati, s tim da je ovoga puta u prvom planu bilo ostvarenje cilja s Furthom. 'Bijelih' se dotaknuo tek toliko da je kazao:
- Čast mi je što sam bio trener Hajduka. Drago mi je što je klub sada u dobroj situaciji.
Potom se kratko prisjetio kako se u njegovo vrijeme cijela momčad odrekla europskih premija da bi se sredile svlačionice, a, primjerice, sastanak za utakmicu protiv Slovan Libereca se morao održati uz otvorena vrata jer je bilo toliko vruće da ni čistačica kasnije nije mogla ući od sparine. Stoga su se svi veselili kupnji klima-uređaja za svlačionicu.
Maloča je, pak, na Poljudu proveo osam godina i osvojio dva Kupa. Njemu je uistinu Hajduk u srcu, što najbolje pokazuje slika njegova dva štitnika, gdje je na jednom fotografija obitelji, a na drugom grb 'bijelih'. On igra jako dobru sezonu, a kad sve skupa sagledamo, pomalo je nevjerojatno što ljudi kod nas imaju percepciju igranja 2. Bundeslige kao da je to korak unazad u karijeri, što definitivno nije slučaj jer radi se o više nego uređenom klubu u i te kako respektabilnom natjecanju.