Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Bruno Karadža DUPLIN OSVRT: O Brbiću, Benu i Hajdukovoj budućnosti
Duplin osvrt Piše: Blaž Duplančić

DUPLIN OSVRT: O Brbiću, Benu i Hajdukovoj budućnosti

Aktualni Nadzorni odbor u svoj brod u preostale dvije i pol godine mandata ima pravo ukrcati koga god želi

Hajdukov Nadzorni odbor zatražio je jučer od Marina Brbića da povuče svoju ostavku. Svih šest nadzornika je jednoglasno uz aktualnog predsjednika, Benjamin Perasović i društvo mu i treći put daju povjerenje, Brbić je njihov izbor, nisu skloni promjenama, odnosno, kako Mario Stanić voli reći, šok-terapijama.

Vratimo se na početak. Predsjednik Jasmin Huljaj je već na prvoj sjednici obavijestio aktualni NO o namjeri odlaska (siječanj 2019.). Ben Perasović je  jučer izjavio da je 'drugi šok bila činjenica da u klubu ima za mjesec dana plaće'. Ta rečenica zaslužuje komentar jer je logično pitanje ako klub nema za plaće, kako onda samo par mjeseci kasnije može imati najskuplju momčad u povijesti Hajduka?

Dakle, ono što Ben nije rekao jest da je nepunih mjesec dana kasnije prodan Ante Palaversa, pri čemu su 'bijeli' u konačnici zaradili 6 milijuna eura, a stigla je i prva ponuda Lillea za Domagoja Bradarića od 2,5 milijuna eura koju je tadašnji sportski direktor odbio. Bradarić je na ljeto prodan za čak 6,5 milijuna eura. To je bilo ključno za financijsku stabilnost. Nekidan je na Skupštini Našeg Hajduka spomenuto da se kroz prošlu godinu povećala ovisnost 'bijelih' o transferima, umjesto da se smanjuje, što je također tema za raspravu. Kako graditi momčad, a stalno prodavati najbolje mlade igrače?   

Hajduk je svojedobno morao prodati Marija Pašalića za mizernih nešto manje od 2 milijuna eura, kako bi izbjegao blokadu računa. Bio je to najteži period za klub koji će poslije financijski puno bolje stajati, pa kasnije još i prodati Nikolu Vlašića u rekordnom transferu, no s druge strane uslijed negativne selekcije pati rezultat jer na Poljudu ostaju igrači koji nisu u prilici realizirati značajan transfer. Primjerice, današnja realnost je prodaja Marija Vuškovića, čime bi se nastavio trend dobrog punjenja blagajne transferima, ali i (pre)ranog odlaska najboljih 'bilih tića'. Hajduk nije bio drugi u HNL-u od 2012. godine, što je poražavajući podatak, a ova sezona je dno dna, kruna lutanja i loših procjena.

Druga izjava koja zaslužuje komentar jest ona dopredsjednika NO-a Denisa Alajbega 'rezultatski cilj nije ostvaren, ali NO i predsjednik Uprave ne igraju na zelenom terenu'. O da, gospodo, u aktualnom sustavu narodnog kluba vi i te kako igrate, zabijate golove i autogolove. Sve ključne odluke su na Nadzornom odboru. No, nisu li demokratski izbori i bili poanta ovog modela? Članovi udruge Naš Hajduk biraju sedmoricu predstavnika za Nadzorni odbor koji će dalje donositi odluke za koje smatraju da su najbolje za klub. I oni ih donose. Može netko nadzornike smatrati osobama zalutalima u nogomet, ali nemamo nikakve osnove sumnjati u njihovo pošteno djelovanje. Oni su po svojoj savjesti odlučili i kada su Krešimiru Gojunu uručili izvanredan otkaz, a i sada, kada jednoglasno traže ostanak Brbića.

Treba li Brbić otići ili ostati? Evo i odgovora na to pitanje.

Ako ćemo gledati proteklu sezonu, onda stoji samo jedna rečenica: 'Marine, hvala na svemu i zbogom!'. Baš sve je bilo pogrešno i ovo je za mene najneuspješnija sezona od hrvatskog osamostaljenja, bez obzira hoćemo li eventualno u nedjelju dobiti Rijeku ili ne.

Baš na današnji dan je Hajduk doživio najveću blamažu u Europi, ispadanje od Gzire. Dogodila se potpuno pogrešna procjena trenera Siniše Oreščanina da nakon pobjede od 2:0 na Malti može u uzvratu odmarati dio igrača, ali Brbićeva je odgovornost što je ovaj uopće vodio te dvije utakmice, odnosno što nije imao odlučnost i hrabrost da ga smijeni nakon javno objavljenog pisma u kojemu je zatražio da mu se 'zahvale na suradnji' ukoliko se s njima ne slažu, a prethodno napisavši 'u potpunosti vjerujemo gospodinu Gojunu te kolegama iz Akademije, koji su nas odmah izvijestili o nečasnim radnjama', čime je nedvojbeno sugerirao da se ne slaže s prethodnom odlukom NO-a.

Dan nakon sramotnog ispadanja od Gzire ide ona čuvena Brbićeva izjava:

- Mi smo procese započeli, imamo postavljen jasan cilj, a to je ulazak u kvalifikacije za Ligu prvaka sljedeće godine. Do kraja sezone, a i prije, čim vidimo da to možda nećemo uspjeti, ja i moj tim ćemo napustiti klub. Svi oni koji ne žele sjediti s nama u istom brodu moraju otići. Što prije, to bolje.  

Iz tog broda je odmah otklizao Oreščanin, a kasnije će otići još Lukša Jakobušić, Saša Bjelanović i na kraju Damir Burić, trener koji potpisuje najranije ispadanje iz Kupa (Gorica), ali je u prvenstvu bio na drugom mjestu, dakle u granicama zacrtanog cilja. Novu godinu smo, dakle, dočekali s nikad ranijim ispadanjima u Europi i Kupu, a razočaranje u prvenstvu je odgođeno za proljeće kad smo se, moramo to priznati, najmanje nadali.

Nikad takvog sklada u klubu, šest nadzornika predvođenih Benom Perasovićem, zatim Brbić pa Stanić i Kepčija, zatim Boro Primorac - svi dišu kao jedan, a na klupu se vratio Igor Tudor, bogatiji za respektabilno inozemno iskustvo čupanja Udinesea od ispadanja i rada u Galatasarayu, PAOK-u i Karabuksporu. U prvoj polusezoni smo od svih njih skupa dobili jedino pad na tablici i sramotno loš rezultat u odnosu na trošak prve momčadi.  

Što donosi budućnost? Najbolji potez za drugog Brbićeva mandata je - kamp u Divuljama. Koliko god je zaslužio momentalni otkaz zbog svega što se odigravalo ove sezone, toliko mu pripadaju zasluge za traženje i pronalaženje adekvatnog rješenja za velik i važan projekt Hajduka i potpisivanje sporazuma s Gradom Trogirom.

Jednako tako su bili u pravu svi oni koju su nam u doba stanke zbog korona-krize govorili 'ovo je njegovo vrijeme, tu je najjači'. Hajduk je, za razliku od nekih drugih klubova, tu krizu prošao bezbolno. Zabolilo je jedino, i to dobro, sve ono što nam je Tudorova momčad priuštila nakon što se prvenstvo nastavilo.

Budućnost Hajduku i dalje donosi nužnost proizvodnje i prodaje mladih igrača. Nažalost nije realno da u bijelom dresu u isto vrijeme gledamo Pašalića, Vlašića, Balića, Palaversu, Bradarića, Vuškovića..., već se samo možemo nadati da će Stanić i Kepčija pogoditi sa strancima koji se moraju uklopiti u financijske gabarite 'bijelih', te da bi oni u kombinaciji s nekim novim domaćim dječacima mogli nešto napraviti.

Što se tiče 'drugog kata', aktualni Nadzorni odbor u svoj brod u preostale dvije i pol godine mandata ima pravo ukrcati koga god želi. Oni su izglasali i javno prezentirali da hoće kormilo i kontinuitet dati Brbiću, koji formalno može otići, bez obzira na to što su mu isti dali povjerenje, ali tek tada bi ovaj NO ispao smiješan. Realnost je da nakon dugo vremena Hajduk ima garnituru (Brbić, Stanić, Kepčija, Primorac, Tudor...) koja će dobiti više od dvije godine povjerenja. Sviđalo se to kome ili ne.       

Vaša reakcija na temu