Andrija naprijed, ostali stoj!

Hajduk je protiv Zadra odigrao 2:2 u zanimljivom dvoboju, u kojemu je 'bijele' iz ponora izvukao mladi junior Andrija Balić. Ušao je u igru umjesto Artema Milevskog, koji, na Hajdukovu žalost, ne samo da ne izgleda bolje u odnosu na finiš jeseni, nego djeluje fizički još i lošije, nemoćnije.

Upravo je akcija kod prvog Zadrova gola bila ogledni primjerak Artemova stanja, najprije je izgubio loptu, a onda nije uspio ni stići Pušića, koji je krenuo prema šesnaestercu 'bijelih' i asistirao strijelcu Gabriću. Milevski je odradio samo tri treninga tijekom priprema u Rovinju, a potom se radi ozljede ranije vratio na Poljud, pa onaj dvoboj s Istrom iz zadnjeg kola jeseni ostaje jedini na kojemu je zasjao u punom sjaju i pokazao zašto je nekad važio za jednog od najboljih ukrajinskih nogometaša.

Publika ga je jesenas sjajno prihvatila i svi su željno iščekivali fizički još moćnijeg Artema neupitnog znanja. No, danas komodno možemo konstatirati: Hajduku prioritet mora biti Balić, dok Milevskog valja koristiti u skladu s procjenom njegova fizičkog stanja.

Atmosfera je na Poljudu sve samo ne dobra. Trenutno je prioritet rezultat, pa je samo Gotalova ozljeda na zadnjem treningu spriječila da na teren izađe jedan novi – iskusni Hajduk. Najstariji kojega se u ovom trenutku može izvesti na teren. U posljednji trenutak umjesto njega je uskočio Vlašić, s kojim su 'bijeli' zapravo dobro ušli u utakmicu. Prije Zadrova gola Hajduk je stvorio nekoliko čistih prilika, Maglica je pogodio stativu, a isti je igrač upravo na Vlašićev centaršut imao još jednu dobru priliku.

Ponovimo još jednom da su Balić i Vlašić ulazni juniori (1997. godište) i treba ih podržati kao klupski projekt, pa čak i istrpjeti kad se dogode određene pogreške. No, ovo definitivno nisu bajne okolnosti, atmosfera je jednim dijelom bila i mučna, ali ovoga puta to nije zasmetalo Baliću da zablista, poentira za 2:1, te odigra sjajnu dionicu.

Kod rezultata 2:0 za Zadar čulo se sa sjeverne tribine skandiranje 'igrajte pič...', 'vi niste Hajduk', 'i nema veze što Hajduk nema veze...'. Ne smatramo da se igrači Hajduka nisu borili. Štoviše, upinjali su se da preokrenu rezultat, ali uspjeli su doći samo do boda. Na kraju je također došlo do konfuzne situacije, koja je završila skandiranjem 'dobit ćete batine'. Kažemo, jedna je priča kvalitet, selekcija i domet ove momčadi, a neka sasvim druga agresivnost, borbenost. Želja je kod 'bijelih' bila prisutna, a normalno da je svakome tko voli Hajduk teško prihvatiti onakvu nemoć protiv Rijeke, poraz od Lokomotive i da se sa Zadrom spašava bod. Ali naš stav je i da je nakon onakve predstave barem Balić na kraju utakmice zaslužio skandiranje, a ovako će i on svoj prvenstveni prvijenac za Hajduk pamtiti i po negativnom ozračju nakon dvoboja.

U momčad se vratio Goran Jozinović, koji nije prošao pripreme s prvom momčadi, ali je izgledao svježe, željan igre. Bio je borben, ali oba gola pala su nakon akcija s desnog boka. Dvostruki asistent bio je Vršajević, koji je skrivio jedanaesterac na Terkešu. Zadar je mogao zaključiti utakmicu nakon kontre četiri na jedan, ali je Pešić htio poentirati, ispasti heroj, a na kraju je tragičar jer je njegov pokušaj za 3:0 obranio Lovre Kalinić. Kasnije je Pešić imao i jedan dobar solo-prodor, ali opet je izostala završnica. Igor Štimac (zviždalo mu se uoči dvoboja) je probudio Zadar u odnosu na jesenski dio, ali još uvijek je njegova momčad glavni kandidat za ispadanje.

Zaključimo, Hajduk je na kraju postigao razočaravajući rezultat, ali još više brine što je ambijent daleko od onoga iz dana kada se, primjerice, izgubilo 0:3 od Intera na Poljudu, uz ovacije s tribina. Atmosfera se definitivno dramatično preokrenula, 'bijeli' žive teške dane suočavanja s nemogućnošću da se bori za vrh u domaćem nogometu, ali, što je još i gore, kao da malo tko još vjeruje da je u nogometnom smislu Hajduk na pravom putu.