DUPLIN OSVRT: Cilj ispunjen nakon teškog fizičkog rada!

Vitoria je u uzvratu svladala Hajduk sa 1:0, ali ono najvažnije je - 'bijeli' idu dalje.

Nikako nije bilo lako. Domaćin je poveo već u petoj minuti nakon što je Anderson Silva primio loptu, nitko nije izašao na njega, da bi lopta nakon udarca sa 17 metara završila u mreži. Lovre Kalinić je imao na ruci, ali očito je bila prejaka. 

'Bijeli' su se uspjeli oporaviti od šokantnog početka, uspostavili su ravnotežu, kreirali i dvije jako dobre prilike.

Zašto je Valdas Dambrauskas odlučio staviti od prve minute Davida Čolinu, a Stipu Biuka ostaviti na klupi? Biuk nam se od početka ove sezone činio dobar, živ, prodoran, ali dopustimo da trener, koji je svaki dan s njima, prepoznaje u nekoj novini dobitnu kombinaciju. Mogao je baš taj potez biti dobitan za Hajduk da je Čolina realizirao zicer u 23. minuti, ali nije. Prebacio je istrčalog čuvara mreže i vrata.

Čolini je šansu namjestio Emir Sahiti, po meni daleko najbolji od 'bijelih' u ovom dvoboju. Njegova je energija beskrajna, jednako kao i Lukasa Grgića. Upravo su njih dvojica držali Hajduk u trenucima kada je bilo najteže. 

Da je bilo VAR-a na ovoj utakmici, sasvim sigurno bi sudac Ali Palabıyık iz Turske pokazao crveni karton Tiagu Silvi pri kraju prvog dijela. Opet je u žiži bio Sahiti, ovoga puta je udaren bez lopte, ali Hajduk nije ostao s igračem više, tu su 'bijeli' oštećeni.

Moram priznati da mi je jako teško bilo gledati drugih 45 minuta. Nakupilo se puno frustracija proteklih godina, a još nije izmišljen protuotrov za količinu stresa koju može proizvesti valjda jedino Hajduk. Uz povišen kolesterol i prenizak tlak, Hajduk je tihi ubojica koji udara redovito, ali u nepravilnim razmacima.

Jer kako drugačije objasniti ispadanje od Tobola nakon 2:0 na Poljudu? Kako objasniti da nas je prokleto pravilo gola u gostima izbacivalo u godinama najvećih uspjeha iz četvrtfinala Kupa prvaka protiv HSV-a, te polufinala Kupa UEFA od Tottenhama, a onda više nije vrijedilo baš kad nam je trebalo za proći taj Tobol... Je li moguće da uspijemo ispasti od Gzire nakon pobjede od 2:0 u gostima i vodstva 1:0 na poluvremenu na Poljudu? Da nas tako izbaci momčad s Malte? Još pamtim Bukurešt i gol Hajduka u 81. minuti za 1:1, nakon kojega sam već na tribinama zatvorio laptop, a onda nas je i FC SB šokirao golom u nadoknadi, izbacio... Nema smisla sada vraćati se sve do Shelbournea i Debrecena ili nabrajati pehove i čudne golove koje smo primali (npr. Everton sa centra). Nekako sam se cijelo vrijeme nadao da napokon imamo generaciju koja nije luzerska, koja može u Portugalu potvrditi onu fenomenalnu pobjedu s Poljuda. Proći dalje bilo kako.  

U 77. minuti je Tiago Silva napokon isključen nakon starta na Krovinoviću, ali niti nakon toga nisam mirno gledao završnicu. Tek nakon posljednjeg sučeva zvižduka sam bio sretan, ali nekako izmoren, potrošen. Ni traga onom osjećaju koji me obuzeo nakon pobjede na Poljudu.

U tom tonu ću i završiti tekst. Hajduk je ispunio cilj, ali osjećaj je kao da su 'bijeli' odradili radni dan u rudniku i toliko se fizički potrošili da im nije ni ostalo snage za slavlje. Na kraju su se još dobro i pohrvali s domaćim igračima jer su Portugalci jako teško podnijeli ovo ispadanje.

Čestitke 'bijelima' na prolazu, svakako se veselimo utakmicama protiv Villarreala, ali prije toga treba proći i Maksimir. Iskreno se nadam - barem neporaženi.