Hajduk je svladao Hrvatskog dragovoljca rezultatom 2:1, u još jednom ne baš dobrom izdanju, gdje je samo u prvih dvadesetak minuta to bila očekivana igra 'mačke i miša', a sve ostalo mučenje kakvoga smo se nagledali ove sezone.
Nakon blijede partije protiv Slaven Belupa smo smatrali da će s Nikolom Kalinićem, Markom Livajom i Lukasom Grgićem 'bijeli' lakše izaći na kraj protiv momčadi koja je praktički već drugoligaš, ali gadno smo se prevarili. Dragovoljac je uspostavio ravnotežu, počeo visoko napadati, a dio iznervirane publike je već od 37. minute počeo sa zvižducima nakon jednog nerezonskog dodavanja Čoline u noge protivnika. Izgledalo je to baš loše, no 'bijeli' su na odmor otišli s minimalnom prednošću zahvaljujući pogotku Kalinića iz blizine.
Hajduk je za anemičnu igru, u kojoj su se pogreškama isticali Ferro i Krovinović, kažnjen u 51. minuti, kada je nakon precizne akcije gostiju Frigan svladao nemoćnog Lovru Kalinića. Bio je to okidač za novu promjenu odnosa snaga na terenu. Hajduk je opet jurnuo u napad, a do kraja se zviždalo jedino jako lošoj sutkinji Ivani Martinčić. Uz dužno poštovanje, za nju su ovakvi prvenstveni susreti prevelik zalogaj, a nije joj baš pomogao ni Mario Zebec u VAR-sobi, jer se činilo da su mogla biti dosuđena barem dva kaznena udarca za 'bijele'. Vidjet ćemo što će o svemu reći 'Oko sokolovo', no generalno je suđenje bilo baš loše.
Hajduk ipak nije dozvolio da mu Hrvatski dragovoljac definitivno ugasi snove o napadu na vrh. Istina je da nakon Koprivnice to više nije realno, no treba se boriti dok god ima ikakve šanse. Trener Valdas Dambrauskas ima razloga za nezadovoljstvo s onim što mu je momčad pružila u dijelu ovog susreta, no kad gol riješi Marko Livaja, tada sve ostalo brzo padne u zaborav. Centrirao mu je Lovrencsics, a majstor je glavom pospremio loptu u mrežu.
Imao je u prvom dijelu Livaja dva poteza za udžbenike, u četvrtoj minuti je maestralno primio loptu desnom nogom, a lijevom je poslao u mrežu, no bio je koji centimetar u zaleđu, a dodavanje vanjskim felšom za Čolinu iz 20. minute je bilo dostojno Lige prvaka, a ne ovoga mučenja protiv 'fenjeraša'.
Za Hajduk je debitirao Rokas Pukstas, U-20 reprezentativac SAD-a litvanskih korijena, te uz požrtvovnost imao nekoliko dopadljivih poteza. On je bio starter, a s klupe je ušao Roko Brajković, igrač rođen 2005. godine, kadet kojemu mnogi predviđaju blistavu karijeru. Neka mladih u ovoj do kraja borbenoj partiji koja je ipak završila pobjedom.
Na kraju želim spomenuti i jučer preminulog košarkaša Zorana Sretenovića. Bio je bitan dio najboljeg našeg sportskog kolektiva kojega sam ikad uživo gledao. A došao je u Split kao totalni anonimac, rezerva kojoj se Crvena zvezda zahvalila jer ima 'puno boljih bekova od njega'. Bio jedina prinova koju je tog ljeta 1986. želio mladi 32-godišnji Božidar Maljković, na užas mnogih koji su košarku poznavali bolje od trenera, a takvih je bar u Splitu uvijek bilo koliko hoćete. Za njega baš važi ona da je došao tiho i ušao u legendu. Bio je baš važna karika u osvajanju tri naslova prvaka Europe i četiri prvenstva Jugoslavije i nikad mi neće biti jasno što je u glavama urednika tri dnevnika nacionalnih televizija, gdje niti jedan u sportskom dijelu nije niti donio vijest o njegovoj smrti.
I dodajmo još da je ta Jugoplastika nakon osvajanja prvog naslova prvaka Europe imala nevjerojatan doček, kakvoga je možda dosegao jedino Goran Ivanišević poslije osvajanja Wimbledona, a čvrsto vjerujemo da će oba 'skinuti' trenutak kada Hajduk napokon opet osvoji prvenstvo. Kad god to bilo.