Slaven Belupo je u Koprivnici svladao Hajduk (3:2), što je novi težak udarac 'bijelima' i moramo priznati da se jednostavno više nemamo za što uhvatiti kad je u pitanju status trenera Jensa Gustafssona. Jednostavno, baš ništa mu ne ide u prilog, ali krenimo redom.
Sramotan poraz od 4:1 i ispadanje od Tobola mu je moglo proći pod 'nije igrao Livaja' i 'momčad je još neuigrana'. Europa je Hajduku bila potrebna zbog financija, a rezultatski se pucalo na domaće trofeje. Ovoga puta potpuno opravdano jer po imenima 'bijeli' nikad nisu imali jači kadar.
Nakon domaćih poraza s identičnih 1:2 od Osijeka i Rijeke je bilo 'gubimo derbije', ali nema krivog koraka protiv slabijih protivnika iz donjeg dijela tablice. Ta priča je 'držala vodu' sve do Šibenika, a onda su uslijedile tri utakmice nakon kojih jednostavno više nema opravdanja.
Protiv Šibenika, Gorice i sada Slaven Belupa su 'bijeli' osvojili samo jedan od mogućih devet bodova i dodatno se učvrstili na četvrtom mjestu. Ktome ne možemo reći niti da je Gustafsson podigao vrijednost igrača.
U svakom trenutku utakmice Slaven Belupa i Hajduka se vidjelo da su 'bijeli' bolji, ali nisu taj kvalitet znali pretočiti u tečnu igru, prilike i golove. Dapače, rijetko se doživi poluvrijeme s posjedom 62:38, a da ste totalno bezopasni i pritom gubite 2:0. Slavenov Marin Laušić je definitivno bio prvo ime, igrač rođen 2001. godine je svojedobno kao veliki talent iz Adriatica prešao u pionire Hajduka, ali otišao je nakon nekoliko godina od tamo u Solin pa u Koprivnicu, da bi potom seniorsko iskustvo stjecao na posudbi upravo uz Jadro. Koliko god nas je Laušić ugodno iznenadio izvedbom, toliko su ispod razine bili Fossati i Atanasov. Vezni red 'bijelih' nije kreirao ništa.
Istina je da Stipe Biuk do ove utakmice nije imao ni gol ni asistenciju, ali Kačaniklić nas ni s čim nije uvjerio da bi trebao dobiti prednost u odnosu na njega. Biuk je jedan od onih igrača za koje se kaže da 'drugačije udaraju loptu', njega definitivno valja istrpjeti jer je budućnost kluba i njegovi su dometi, za razliku od Kačaniklićevih, jako visoki.
Nedavno sam negdje pročitao izreku:
- Ne možeš raditi violinu od drveta koje je raslo da bude drška za motiku.
A Biuk je definitivno rođen za to da bude prva violina. Ne zbog ovog lijepog pogotka za 3:2, nego beskrajnog talenta kojim nas je oduševljavao od trenutka kada je zakoračio na teren prve momčadi.
Što se tiče dvije sporne odluke suca Frana Jovića, u 91. minuti je Soldo pao nakon međusobnog naguravanja s Diamantakosom, a u 68. minuti je prekršaj Katića u skoku na Krstanoviću bio za žuti karton, što bi mu bio drugi, isključujući. No, kažimo i to da kod onog prvog u 45. minuti ne da nije bio žuti, nego nije bilo ni prekršaja.
Uglavnom, Gustafssonu palac dolje. Jednostavno se nakon novog razočaranja nemamo za što uhvatiti, a da mu ide u prilog. Hajduk je do kraja dvoboja u Koprivnici svim silama pokušavao ugurati loptu u gol, te spasiti barem bod, ali nije išlo. Nakon prespavanih tri četvrtine utakmice, valjda smo se zamjerili i 'onome gore' pa je tako Livaja, koji je postigao lijep pogodak, promašio dobru priliku za poravnanje. No, i remi s ovog gostovanja bi bio razočaranje. Očekivali smo, naravno, pobjedu, ovo je bio baš pobačaj.