DUPLIN OSVRT: Hajduk je jak onoliko koliko se brzo može dignuti nakon ovog nokauta
Rog je briljirao, a u Hajduku je precizan bio jedino gledatelj koji je pljunuo Antolića
Prva priča derbija, u kojemu je Hajduk visoko poražen od Dinama (0:4), svakako je Marko Rog. On je bio najbolji igrač utakmice i dvostruki strijelac, a mogao je zabiti i hat-trick da Soudani u završnici nije bio sebičan.
U Slaven Belupu danas sigurno čupaju kosu kada se sjete mladića koji je došao iz Varaždina i natezao se s njima oko ugovora. Oni su mu za prvu godinu nudili 750 kuna, a on je tražio 1200 kuna. Nisu prihvatili, pa se on iz Koprivnice vratio u Varaždin, odakle ga je pokupio Split, da bi nakon jedne sezone bio prodan u Dinamo za 4 milijuna eura, koje u Park mladeži stižu na rate.
Naravno da je Zdravko Mamić imao svoju računicu jer je potpisom za klub iz Maksimira automatski odmah ušao u reprezentaciju. Rog je uvijek bio hitar i jak u igri jedan na jedan, ali ga se, dok je igrao u Splita, tuklo, nekažnjeno mlatilo. Dolaskom u Dinamo je dobio i tu zaštitu, pa sada on prolazi i tuče, a suci poput Zebeca mu neće pokazati žuti niti kada bi ga valjda i sam sebi dao, kao npr. u 37. minuti nakon starta na Jeffersonu. Na kraju se mora priznati da je Rog strahovito napredovao, na terenu je bio druga dimenzija u odnosu na sve ostale.
Druga zanimljivost je svakako događaj iz svečane lože nakon Rogova gola za 1:0. Slavili su dinamovci na terenu, ali do slavlja nije bilo dinamovcu Domagoju Antoliću u svečanoj loži. On je, naime, sjedio tik uz zapadnu tribinu, odakle ga je jedan gledatelj u trenutku kad je Rog zabio - pljunuo posred čela. I, eto, u vrijeme dok su dinamovci slavili, a redari muku mučili gdje će staviti navijače 'mamićevce' koji ne smiju prići blizu Torcide ni BBB-a, nesretni se Antolić rukavom brisao.
Nadalje, kažimo i da nas je Marijan Pušnik iznenadio sastavom. Protiv Istre je od prve minute stavio Tudora i Ohandzu, čak i Ercega. Ovoga puta je prvu dvojicu uveo kad je sve već bilo gotovo, a treći nije ni ušao. U redu, znali smo da je dvojba igrati s Tudorom ili pojačati vezni red, što je Pušnik znao raditi uvodeći Biljija (odmarao ga je protiv Puljana), no on se odlučio za Tomu Bašića.
Bašić je korektno odigrao prvi dio, čak je i centrirao Saidu za najbolju priliku za vodstvo, ali za igrati ovakve utakmice trebat će mu puno više drskosti. Jednostavno je pod cijenu kartona morao zaustaviti Roga u otvaranju akcije za drugi Dinamov gol.
Još i prije toga je napravljen prekršaj na danas neuvjerljivom Vlašiću, kojega Zebec nije htio svirati. On je imao neujednačen kriterij, ali nakon ovakvog rezultata neće ga se puno spominjati. Bio je loš, ali daleko manja štetočina za derbi od Bruna Marića prošle sezone.
Iznenađenje u Hajduku je bilo i uvođenje Pejića, ali tu Pušnik ništa nije mogao jer mu je Milić jutro prije utakmice prijavio ozljedu.
Ovaj poraz je težak, bolan, nije lako gledati kako Fernandes s lakoćom prolazi Ismajlija i Juranovića i poentira za 0:4, ali ne treba sada dramu dramiti, nego ići dalje. Slažemo se s Pušnikom da su ovo jednako važna tri boda kao i u svakoj drugoj utakmici. Hajduk je jak onoliko koliko će se brzo dignuti nakon ovog nokauta i pobjeda protiv Osijeka u idućem kolu puno bi toga preokrenula.
Hajdukov daleko najbolji igrač bio je onaj - dvanaesti. Publika je bila maestralna, neponovljiva. Najdirljiviji trenutak dogodio se nakon utakmice, kada je jedan navijač preskočio ogradu, prišao Lovri Kaliniću i - zagrlio ga.
Pa ako to nije motiv igračima da se što prije dignu i pobijede u Osijeku, onda ne znam što bi to trebalo biti. A protiv Maccabija će dobiti novu priliku da nešto naprave u velikoj utakmici. Al neka nas uoči te utakmice predsjednik Ivan Kos poštedi izjava o 'razbijanju' jer na kraju su jedino 'bijeli' izgledali kao razbijena vojska, raspali se nakon što su primili prvi gol.
