Hajduk je u gostima svladao Lokomotivu sa 2:1, u susretu u kojemu su 'bijeli' imali na svojoj strani sreću i nos za gol Mije Caktaša.
'Bijeli' nisu briljirali, daleko od toga. U susret su ušli jako dobro i nadigrali protivnika u prvom dijelu, ali Lokomotiva ih je u nastavku tako pritisnula da je bilo pitanje trenutka kada će doći do izjednačenja.
Nakon dugo vremena je u prvih 45 minuta jako dobro izgledao Jairo, asistirao je Caktašu za prvi gol, ali i promašio jedan zicer sa četiri metra, no fortuna je ovoga puta definitivno bila na strani 'bijelih' jer su u 38. minuti valjda svi vidjeli loptu u mreži nakon udarca glavom Cokaja, ali ona je najprije udarila u jednu pa drugu stativu, a odbila se taman tako da je ne može dohvatiti drugi igrač Lokomotive koji je bio u naletu.
U akciji za izjednačenje domaćih je najprije loše reagirao Dolček, kojemu je lopta prešla preko noge i otišla idealno u for Chajii. Njegov udarac je Posavec obranio, a odbijanac je Tuci pospremio u mrežu.
Dodajmo ovdje da je Boro Primorac pripremao Mujakića na lijevom boku za ova dva gostovanja, no on se dan prije puta osjećao loše pa je ostao u Splitu, a već ranije je zbog bolesti otpao standardni Čolina.
Također je nakon ova tri susreta jasno i da Primorac ne računa na Teklića, koji se nije usrećio time što je odabrao ostanak na Poljudu u odnosu na produljenje posudbe u Varaždinu. No, to su već pitanja koja će se rješavati u narednom prijelaznom roku, a ono koje će nakon ovog susreta još više intrigirati jest status Mije Caktaša.
Caktaš je definitivno bio prvo ime utakmice. Ako se za prvi gol može reći da je pao nakon lijepo izrađene akcije, kod drugoga je Mijo još jednom pokazao da se zna naći na pravom mjestu u pravo vrijeme. Prišuljao se u toj 90. minuti pored 'ormara' u domaćoj obrani i glavom od zemlje poslao loptu pod gredu za veliku pobjedu. Tri boda su tu, a dojam se ionako zaboravlja, no Caktaša još jedna polusezona dijeli od isteka ugovora. Bio mu je ponuđen manji, no sad valja sve što se do sada događalo gurnuti pod tepih jer Hajduk ima novog predsjednika i bit će zanimljivo pratiti hoće li Lukša Jakobušić s Mijom dogovoriti nastavak suradnje ili nas čeka rastanak s kapetanom.
Jakobušić je boravak u Zagrebu iskoristio za sastanak s predsjednikom HNS-a Davorom Šukerom. U redu, komunicirati se mora, također i pokušati okrenuti neke stvari u Hajdukovu korist, no ne smijemo zaboraviti ni da je Šuker na toj poziciji isključivo zato što ga ja tu vidio Zdravko Mamić, a i Lokomotiva igra 1. HNL jer je tu ušla kao 'projekt druge momčadi Dinama'. I Josip Brezni je Mamićev kadar, a sve ovo skupa spominjemo da ne bi bilo nekakve zabune kad dođe pitanje odgode derbija, proglašenja juniorskog prvaka u prekinutom prvenstvu i slično. Sigurno je pravno i Lokomotiva regulirala svoj status, ali i danas Dinamova struka mozga koga će od igrača ostaviti, a koga tamo poslati da brusi formu.
Eto, naravno da Jakobušiću želimo svu sreću u pokušaju da izbori što bolju poziciju za Hajduk, ali starta iz izrazito teške pozicije. Prva momčad Hajduka nikome trenutno nije prijetnja jer se već dugo borimo sami sa sobom, ali probajte zamisliti da je Hajduk, primjerice, u borbi za prvaka, te da u zadnjem kolu iščekuje rezultat odlučujućeg susreta između Dinama i Lokomotive. Bilo bi to jako neizvjesno, hm...
Već dugo se nismo bavili ovim temama jer je Hajduk bio toliko loš da je gubio od Istre, Šibenika i drugih iz donjeg dijela, no Jakobušić je profil predsjednika kakvoga do sada još nismo imali. Pun je energije, ne šljivi živu silu i ostavlja dojam čovjeka koji točno zna što hoće i kako to ostvariti. Za početak mu i ove pobjede idu na ruku, Boro Primorac je kao privremeno rješenje na klupi osvojio sedam od devet mogućih bodova.
Inače, u zadnje vrijeme se teško obraniti od priča kako je Matjaž Kek siguran na klupi 'bijelih', a neki čak spominju i Slavena Bilića, naravno, ako dobije otkaz u WBA. Za ništa od toga za sada ne možemo reći da je istina, pouzdano znamo tek da Jakobušić puca na visoko, dakle da bi trener trebao biti najmanje ranga dvojice spomenutih.