DUPLIN OSVRT: Hajduk je pobijedio, ali nevjerojatno je da Ljubičiću trener nije dao ni sekundu
Mladi domaći igrači su najveća vrijednost kluba
U 83. minuti dvoboja između Varaždina i Hajduka (0:1) vratar Horkaš je startao na visoku loptu tako da je doslovce pomeo Biuka, udarivši ga pritom i zatvorenom šakom u glavu, što je bio čisti prekršaj. Pošto se to dogodilo u domaćem šesnaestercu, naravno da se radilo o kaznenom udarcu. Dugo su trajale konzultacije s VAR-om, da bi potom sudac Lovrić otišao pogledati snimku pa pokazao na bijelu točku. Siguran realizator je bio Marko Livaja. Ova situacija je jedina vrijedna spomena u drugom pluvremenu.
Hajduk je na današnji dan 1991. godine pobijedio Crvenu zvezdu u zadnjem finalu Kupa bivše države, te u Split donio pehar koji je i danas najatraktivniji eksponat u Trofejnoj sali na Poljudu. Strijelac Alen Bokšić, zatim Slaven Bilić, Igor Štimac, Ante Miše, Goran Vučević, Vatroslav Mihačić, Joško jeličić, Grgica Kovač, Mario Osibov..., svi su oni bili iz domaće škole, a kao dječak je doveden Robert Jarni koji se također smatra izdankom Hajdukova pogona.
Bez obzira na loš plasman u prvenstvu, nakon podviga u Beogradu su se upravo sva ova imena isticala kao garancija za dobru budućnost. No, poznato je, prvi je otišao Bokšić, a potom se malo pomalo društvo raspadalo kako bi se kome otvorila prilika. Bili smo sretni što su bar još jednu sezonu ostali Bilić, Štimac, Vučević...
Ta priča preranih odlazaka je postala Hajdukova konstanta proteklih godina. Od Igora Tudora pa do Nikole Vlašića odlazili su biseri kojih se nismo nagledali u bijelom dresu koliko smo željeli. Bilo je i odlazaka za spas kluba, poput onoga Marija Pašalića, a od transfera Ante Palaverse i Domagoja Bradarića Hajduk i danas živi. I to doslovce jer su 'bijeli' nedavno inkasirali još milijun eura nakon što je Bradarić ispunio bonus o broju nastupa za Lille.
Danas su Hajdukovi juniori osvojili prvenstvo 2020/21. Imamo sjajnu generaciju punu talenata, gdje su Biuk i Ljubičić već pri prvom sastavu, a da je imalo pameti tu bi već ovog ljeta bili još neki juniori, među njima i jedan Brkljača koji je tek 2004. godište. Taman je u tim tinejdžerskim godinama na pripreme prve momčadi svojedobno otišao i Vlašić, a s njim i Andrija Balić.
Kakva je budućnost šampionske juniorske generacije? Ne pamtim kada sam toliko 'ispalio' vidjevši službeni zapisnik kao uoči Varaždina. Volio bih da trener Paolo Tramezzani objasni zašto je iz prvih 11 izbacio Marina Ljubičića. Ovaj je bio starter protiv Rijeke i Dinama, gdje je u prvom susretu oduševio, a sada nije dobio ni sekunde. Umuta cijenimo, ali ako Hajduk ne planira iskrcati 400.000 eura Bešiktašu, tada nam se ponavlja slučaj Hamza, minutažu ima igrač na odlasku, a ne domaći talent.
S klupe su ušli Diamantakos i Jairo. Tonija Teklića trener standardno ne doživljava. Ono što mu je Tramezzani napravio početkom nastavka prvenstva spada u rijetko viđene raritete. Pamtimo da mu je Teklić kao starter golom donio pobjedu u Šibeniku, da ga u sljedećem susretu u Maksimiru ovaj ne bi stavio ni sekunde, a među startere je uvrstio Jradija kojega će malo kasnije otjerati u drugu momčad. Nije to bio jedini nerezonski gaf, poznato je da je baš Varaždin inzistirao na novoj posudbi Teklića, ali je Nikoličius to odbio 'jer Hajduku treba'. I danas se opet vidjelo koliko mu treba.
Pišemo sve ovo jer su mladi domaći igrači najveća vrijednost kluba, a dokazano su i najbolji. Marko Livaja i Lovre Kalinić im mogu biti pravi oslonac, a od stranaca to u ovom trenutku nije nitko. Da se razumijemo, bilo je takvih u Hajduku, poput Ohandze, ali i daleko više promašaja.
Uglavnom, Hajduk je svladao Varaždin i s tih 1:0 još uvijek ima izglede za Europu. No, nitko me neće uvjeriti da je ispravna odluka da Ljubičić danas odgleda cijelu utakmicu s klupe.
