Hajduk je deklasirao Inter (5:0) u utakmici koja nam nije ponudila neke nove zaključke, već možemo ponoviti ono što smo i ranije napisali: Ohandza je prevaga i bila bi prava šteta olako ga izgubiti, a Erceg je i u ovom dvoboju pokazao zašto je u kontinuitetu najopasniji Hajdukov igrač.
'Bijeli' su slomili otpor Zaprešićana u drugom poluvremenu, a kada je 'špina otvorena', prilike su se redale kao na traci, te je na vidjelo isplivala sva napadačka raskoš ovog kadra. Frane Zolja je opet bio prevaga. U 49. minuti ga je sjajno proigrao Kožulj, a onda smo na sceni vidjeli vanjski felš iz udžbenika, majstor Ohandza je naciljao suprotni kut i otključao protivničku bravu.
Sedam minuta kasnije je asistirao probuđenom Saidu za 2:0, a onda je na scenu stupio standardno odlični Ante Erceg, čiji je pogodak iz 75. minute bio novo remek-djelo. Čim Erceg primi loptu polulijevo na kutu šesnaesterca, u protivničkom taboru se oglasi alarm za opću opasnost, Hajdučko srce kao da je odrastalo na fintama Alessandra Del Piera, užitak ga je gledati kako malo iskosa s lijeve strane desnom nogom pogađa suprotne rašlje.
'Točku na i' stavio je sjajan skakač Hugo Almeida, ali to neće bitno promijeniti mišljenje da angažman 33-godišnjeg Portugalca nije donio očekivani napredak u Hajdukovoj igri. No, nije dvoboj protiv Zaprešićana ostavio prostora za nekakvu kritiku prema 'bijelima', bilo je to čistih 5:0, prva petarda i najuvjerljivija pobjeda u tekućoj sezoni.
No, nije ekipa otišla na zimsku pauzu uz aplauz s tribina i zajedničku pjesmu s navijačima. Dočekao ih je transparent Torcide 'sretni blagdani na minus 12', a momčad se odmah nakon posljednjeg sučeva zvižduka pokupila u svlačionicu.
Ako bismo ocjenjivali samo učinak od kada je momčad preuzeo trener Željko Kopić, tada se može reći da je posao odrađen iznad svih očekivanja. Hajduk ima jedan domaći remi s Osječanima, a u gostima je pobijedio Istru, Osijek, Rijeku i Lokomotivu, te je sada na Poljudu razbio Inter. 'Bijeli' su drugi i uspjeli su ući u polufinale Kupa, no još uvijek je atmosfera kao da se igra neko deveto ili deseto poluvrijeme dvoboja protiv Rudeša. Igrači se sada trse, bore, efikasni su i pobjeđuju, ali to nimalo nije promijenilo ukupno ozračje.
Dakako, tu je stalno i transparent 'odgovornost, a ne demagogija', uz pticu kosa na raketi. Ako bismo pogledali ciljeve koje je predsjednik Ivan Kos zacrtao za sezonu 2017/18, onda oni u prvenstvu s prvom momčadi nisu ostvareni. U planu i programu piše 'što dulja konkurentnost u 1. HNL', uz dodatak 'zimski zaostatak ne više od sedam bodova za vodećim'. A trenutno je Hajduk na minus 12, te je konkurentnost u borbi za naslov standardno kratko trajala. Kos može ispuniti druga dva cilja iz programa za prvu momčad, onaj o plasmanu u play-off Europske lige već je ostvario, a treći je plasman u finale Kupa, za što mu treba još pobjeda protiv Lokomotive.
No, je li ostvarenje sva tri cilja iz napisanog plana i programa uopće zadovoljavajuće? Tamo uz cilj plasmana u finale Kupa piše i onaj o osvajanju 70 bodova (to je više nego prethodne sezone) uz zaostatak ne više od 12 bodova za vodećim. Pa koga to zadovoljava!? Što će nam 70 bodova ako prvak ima 82!?
U tom kontekstu ćemo i zaključiti zadnji dvoboj jeseni, Hajduk će 2017. godinu završiti s još većom financijskom dobiti nego prethodnu, ali ne možemo se oteti dojmu da je nisko postavio ciljeve, te da je, kad sagledamo cijelu našu Prvu ligu, na polusezoni trebao biti puno bliže prvom mjestu. Sad, što je tu je, ostaje nam nadati se da će momčad pod Kopićem na proljeće nastaviti pobjednički marš, te da će se barem ponoviti sezona 2012/13, kada je Hajduk nakon dobrog otpora Interu (iz Milana, ne Zaprešića) u konačnici stigao do trofeja i osvojio Kup.