Hajduk je u Rijeci odigrao jako lošu utakmicu i zasluženo pretrpio poraz (1:0), s tim da konačan rezultat ne odražava stanje na terenu, pogotovo ono što smo gledali u prvom poluvremenu.
Nevjerojatno je što su sve Riječani ispromašivali u prvih 45 minuta, redale su se matne situacije pred Hajdukovim vratima, a Balaj, Bezjak i Ristovski kao da su se natjecali tko će promašiti izgledniju prigodu.
'Bijeli' su izgledali nemoćno, jalovo. Branili su se na način da je najistureniji igrač često bivao na 30 metara udaljen od svojih vratiju, a niti po oduzetoj lopti nisu bili spremni na transformaciju ili kakvu ozbiljniju akciju, pa je Rijeka s lakoćom vraćala loptu u svoj posjed.
Jedina pozicija na kojoj je Hajduk jači jest ona vratarska, Lovre Kalinić je opet imao tri sjajne intervencije, a sve ostalo je bilo na strani domaćina, koji su u svakom duelu bili snažniji, jači.
No, bolju igru i nadmoć Rijeka nije materijalizirala, pa se na odmor otišlo praznih mreža. Najbolji igrač prvog dijela bio je Stefan Ristovski, a od zadnje linije 'bijelih' očekivali smo da bude najjači dio momčadi, no i tu je bilo previše dekoncentracije, čak i kod Hrvoja Milića, koji bi u ovakvoj postavi trebao biti 'tata' na terenu svima ostalima.
Hajduk je primio gol u 49. minuti, kada je Miral Samardžić na šest metara glavom nakon kornera ostao nečuvan, pa poslao glavom loptu u mrežu. Ona je na putu do gola dirala Jeffersona, no to je manje bitno. Puno važnije je naglasiti da je Rijeka do tada barem tri čista zicera imala nakon udaraca iz kuta, pa se trener Burić mora upitati kako mu stoji obrana na prekide, s obzirom da barem visinu ima (Nižić, Bilji, Jefferson), ako već nema kvalitet, kakav bi se podrazumijevao za Hajdukovu momčad.
Stanje se na terenu promijenilo tek od 66. minute, kada je odlični sudac Damir Batinić isključio Maleša, dao mu drugi žuti karton nakon igranja rukom. Rijeka je do tada mogla zabiti pet-šest golova, ali nije, pa je s igračem više Hajduk dobio priliku da se nametne.
Moramo ovo usporediti s prošlim kolom, jer tada su igrači Lokomotive tri puta sami izlazili pred sjajnog Kalinića, koji im je sve obranio, a kada se na drugoj strani dogodila situacija za jedanaesterac, onda ga Pejin nije htio svirati. Ovdje je Batinić sve napravio po propisu, 'bijeli' su preuzeli inicijativu, ali su stvorili tek jednu pravu priliku za izjednačenje, i to u 77. minuti, kada je Roguljić ubacio u prostor za Jeffersona, a ovaj je nije uspio sprovesti u mrežu. U sličnoj se situaciji Jefferson našao u otvaranju prošle utakmice, ali ni tada nije bio precizan.
Zaključak nakon ovog dvoboja je da ova momčad 'bijelih' više sliči na Hajduk II, nego na sastav koji može nešto napraviti u Kupu i kasnije u Europi. Ima tu objektivnih okolnosti, nedostajali su ozlijeđeni Vlašić, Ohandza, Sušić, Velez, Tudor i Bencun, a dodamo li im još Caktaša, Milovića, Balića i Maglicu, koji su otišli, potpuno je jasno da bi ovakvu situaciju teško prebrodila i momčad puno šireg kadra od Hajduka. O Arteagi, koji je došao na posudbu, više ne treba trošiti riječi jer niti u ovakvoj oskudici kvalitete nije za njega bilo mjesta u zapisniku, pa ga već možemo prekrižiti i zaključiti da nije pojačanje nego razočaranje. Jednako kao i Radčenko, koji je tu još od ljeta, a pravio mu je društvo na tribinama.
Ostaje nam još vjerovati da će povratkom ozlijeđenih igrača Hajduk opet živnuti, jer ovo počinje ličiti na izdanja iz prošlog proljeća. Najbolja prilika da se sve preokrene bit će dvoboj Kupa s Dinamom, a do tada valja najprije kod kuće pobijediti Osijek, što neće biti nimalo lako, s obzirom na mladu i neiskusnu momčad.