Hajduk se izblamirao protiv Varaždina (2:3), bila je to katastrofa od igre i rezultata, gdje su gosti uz pjesmu otišli s Poljuda.
Ono što su 'bijeli' pružili u prvom poluvremenu bilo je dno dna, Varaždinci ne samo da su zabijali golove, već su se i više trudili, trčali, kombinirali... Ne samo da se nisu došli braniti, već su preuzimali i kontrolu igre te točnim pasovima dolazili do situacija za pogodak.
Nakon prvih 45 minuta je bilo 0:3, a mi smo se u tom trenutku prisjetili istog ovog dvoboja u Varaždinu. Bio je to prvi susret Igora Tudora na klupi u ovom mandatu, te premijera VAR-sustava, a 'bijeli' su ispeglali nemoćne domaćine sa 3:0, te još promašili jedanaesterac i niz prilika.
Bilo je to u veljači ove godine i pitamo se kako je to Hajduk toliko pao, a Varaždin se toliko podigao? Istina, Varaždin je u odnosu na taj susret jači za Obregona i Teklića, ali što je s Hajdukom?
Tudor je tada vidio Tahiraja na lijevom boku, sada mu je tamo bio Čolina, Radić je igrao desnog stopera, večeras je na toj poziciji prvi put zaigrao Juranović, igrao je Vučur, a Mujakić počeo s klupe... U ovih par mjeseci je baš nemoguće pohvatati Tudorove zamisli, Čuić je debitirao u prošlom kolu, sada nije ni ušao, Nejašmić je zaigrao na poziciji gdje ga je kod trenera Oreščanina najbolje išlo, ali niti to nije donijelo pomak nabolje, Eduok i Jairo su bili grozni, a Caktaš se probudio u nastavku, s tim da se on obično upiše u strijelce pa mu je tako nemoguće sasvim spustiti palac dolje.
Hajdukov trener definitivno zaslužuje kritike jer nije standardizirao momčad. Kao da luta, traži rješenja. Očekivali smo napredak u igri i računali: 'Ajde, sretno smo dobili Intera, izvukli smo i tri boda u Puli, valjda će sada krenuti nabolje', a dobili novih sto upitnika i spoznaju da je ovaj Hajduk jednostavno loš. A ktome i neuigran. Jedino u čemu je bio bolji od Varaždina jest fizička sprema, sredinom nastavka se osjetilo da gosti padaju, ali 'bijeli' su djelovali toliko raštimano da bi potpuni preokret bio istinska senzacija.
Na kraju se pohvaliti može jedino Dimitrova i prava je šteta što ga se ne može klonirati pa da igra zadnjega u obrani te skače u napadu, kad već nemamo pravu špicu. Iritira i podatak da je Eduok sa 700.000 eura godišnje brutto skuplji od cijelog kadra Varaždina zajedno, dakle ne samo onih koji su imali minutažu, već i klupe, a nije ga se vidjelo. Lijep pogodak je postigao Mario Vušković, a neraspoložen je bio Mujakić, čiji je loš pas kumovao vodstvu Varaždinaca. Ali, kažemo, u prvom je dijelu cijela momčad bila dno dna, probudili su se tek u nastavku.
Poraz od Varaždina nije značio samo gubitak tri boda, već je sasvim izgubljeno povjerenje u ovu momčad, a poznato je obećanje predsjednika Marina Brbića da odlazi ako ne ostvari cilj, drugo mjesto. Nakon ovakvog susreta se ono čini jako dalekim, ali bodovno je Hajduk još uvijek debelo u igri za ostvarenje cilja. No, ovo protiv Varaždina je bilo toliko loše da nemamo pravo ništa optimistično najavljivati za gostovanje protiv Lokomotive. Hajdukova igra ni zrno nije napredovala u odnosu na period kada je trener bio Damir Burić.