Hajduk je prošao u treće pretkolo Europske lige nakon pobjede od 2:1 u Bugarskoj, a junak uzvrata protiv Levskog je - Franck Ohandza! Samo pet minuta nakon što je ušao u igru Frane Zolja je primio loptu od Savvasa, namjestio se na lijevu nogu i poentirao za 1:1. Bio je to kraj bugarskih nada u prolaz, a, ruku na srce, bila bi velika sportska nepravda da je dalje prošla puno lošija momčad, što je u ovom dvoboju bio Levski.
Već u prvom poluvremenu Hajduk je igrom razbio domaćine i trebao je riješiti pitanje ukupnog pobjednika. Sve je počelo od 25. minute i udarca Hamze, nakon kojega se lopta od bloka odbila u korner. Potom je poslije udarca iz kuta Savvas glavom tukao preko gola, što je bila tek najava velikih, kolosalnih prilika. U prvoj takvoj je raspoloženi Radošević sjajno odigrao zadnji pas za Futacsa, ali Mađar nije uspio poslati loptu u mrežu. Zatim je Radošević pokušao iz prekida s lijeve strane, ali obranio je vratar Mitrev, da bi u 33. minuti opet povratnik u bijeli dres sjajno iznio loptu i pripremio Ercegu priliku, ali ovaj nije poentirao.
Erceg je tada primio loptu na sličnoj poziciji kao protiv Lokomotive, kada je u Maksimiru poentirao za vodstvo od 2:1. Sada je opet gurnuo sebi loptu u desnu stranu, ali ovoga puta nije pogodio suprotan kut. Samo minutu kasnije opalio je Vlašić, a lopta se od bloka opet odbila do Ercega, čiji je udarac obranio vratar Mitrev, definitivno najraspoloženiji pojedinac u redovima Levskog. Još je Erceg jednom opasno zaprijetio sa 18 metara, da bi u finišu poluvremena Savvas majstorski gurnuo Tudoru loptu u prostor, a ovaj se s desne strane sjurio prema vratima, no Mitrev je obranio i njegov pokušaj. Sve smo ovo pobrojali jer je nakon 45 minuta po igri i čistim prilikama trebalo biti barem 0:3, a 'bijeli' su u nastavak ušli s onom minimalnom prednošću iz Dugopolja.
U nastavku smo gledali isti scenarij kao u prvom dijelu, s tim da je u 50. minuti Hajduk odigrao najljepšu akciju utakmice, kada je Vlašić iznio loptu, odigrao za Radoševića, a ovaj pronašao Ercega. Uslijedio je udarac, već je svladan bio i vratar Mitrev, ali lopta je na gol-crti pogodila Futacsa koji se nalazio u zaleđu. Činilo se da lopta ipak nije punim obujmom prešla liniju jer da jest - bio bi to zgoditak.
Uglavnom, sreća je definitivno u tim trenucima bila na strani Levskog. Domaćini do 69. minute nisu stvorili niti jednu jedinu priliku, a onda je u prvoj suvisloj akciji Cvetković centrirao točno na glavu Busa, koji je loptu poslao u mrežu za 1:0. Potpuno nezasluženo vodstvo domaćina, kojemu je prethodio još jedan promašeni zicer Ercega, nakon što mu je Futacs glavom spustio loptu.
Moram ovdje reći da sam se kod 1:0 uhvatio u razmišljanju kako se i u najcrnjem scenariju treneru Joanu Carrillu nema što prigovoriti. Hajduk je igrao puno bolje nego u Dugopolju, kombinacije su bile točne i precizne, ni zadnji pas nije izostao. Igra 'bijelih' imala je glavu i rep, ali realizacija je potpuno zakazala.
Raniji ulazak Ohandze zazivali smo još u Dugopolju, gdje su također Bugari krenuli naprijed zadnjih dvadesetak minuta. Frane Zolja je potom protiv Lokomotive bio igrač odluke, a u Sofiji je ušao taman na vrijeme da nas riješi infarktne završnice.
Pitali su me mnogi nakon Dugopolja zašto sam toliko siguran u prolaz. Ma zapravo mi je igra 'bijelih' još od posljednje četvrtine prošlog prvenstva ulila optimizam, s tim da su Radošević i Lopez prava pojačanja na pravim mjestima, što je dodatno ojačalo momčad.
Na kraju ove, ipak dramatične utakmice, još je Erceg namjestio nišanske sprave i poentirao za pobjedu u Bugarskoj. Hajduk ide dalje, a igra 'bijelih' i te kako ulijeva povjerenje. Čuvaj nas se Brondby!