Hajduk je u Puli svladao Istru sa 3:1, te je skočio na drugo mjesto prvenstvene ljestvice, ali ništa od toga nije obilježilo ovaj dvoboj jer tko god je uživo bio na Aldo Drosini glavna tema bili su mu navijači, odnosno njihova reakcija s tribina.
Krenimo redom, Hajduk je utakmicu otvorio na najbolji mogući način - ranim pogotkom. Toma Bašić je uputio nekoliko projektila u prvih pola sata, a na njegov udarac iz 8. minute vratar Ivušić je jako loše reagirao, a odbijanac je u mrežu pospremio Lopez.
Torcida je otvorila utakmicu transparentom ‘Odgovornost, a ne demagogija’, pored kojega je dodan kos na raketi. Bila je to jasna aluzija na predsjednika Ivana Kosa, kojemu su okrenuli palac dolje i žele da što prije ‘odleti’.
No, zadržimo se malo kod pitanja odgovornosti, kad je ono već otvoreno preko tribine. Predsjednik Hajduka je prvi put prozvan sa Sjevera uoči utakmice s Rudešom, a tijekom susreta Istok je skandirao ’Uprava odlazi’. Kos je reagirao, nakon susreta je Nadzornom odboru, tijelu koje ga je imenovalo ponudio ostavku, no ovi su izglasali njegov ostanak. Je li onda odgovoran NO?
Njih su u ovo ključno tijelo izabrali članovi, a individualna stvar je svakoga od njih kako će se dalje ponašati, kako će glasati i kada će odstupiti. Individualna odgovornost tu ne postoji, a najbolji je primjer Guste Santini, koji je prije dva dana dao veliki intervju Jutarnjem listu. Od dvije stranice teksta o Hajduku imaju tek četiri kratke rečenice, tri kurtoazne tipa ‘pravi Dalmatinac mora biti hajdukovac’, a nakon nje:
- Bio sam i član Nadzornog odbora, danas mi je žao što sam bio.
Čovjek je odigrao ključnu ulogu, dao presudan glas za promjene koje su dovele do micanja Brbića i dolaska Kosa, smjene Burića pa imenovanja Pušnika, ostavke Vučevića i dolaska Branca. Brzo nakon toga on je otišao kao da tu nikada nije ni bio. Odgovornosti nema jednako tako kao što je neće biti ni kod bilo koga drugoga u trenutku kada mu završi mandat. Ako više neće ni na utakmice dolaziti tada će biti lišen i potencijalno neugodnih pitanja nekoga od navijača koje bi na tribini mogao susresti.
Što se konkretno Kosa tiče, on uživa iskrenu i istinsku podršku Slavena Marasovića, koji je uvjeren da Hajduk ide u pozitivnom smjeru. Također i većine ostalih nadzornika. Predsjedniku će na ruku ići to što će Hajduk, sasvim je izgledno, godinu završiti s još većom financijskom dobiti nego prošlu (u nju ulazi cijeli transfer Vlašića, iako se plaća u dvije rate), a rak rana mu je prva momčad, s tim da je požar još raspirio nespretnom izjavom kako mu je fokus na nju 10 posto, a sve u trenutku kada bi mu stanje seniorskog sastava trebalo biti ‘doručak, ručak i večera’, najljepši san ili noćna mora, tema baš svakog pa i neformalnog razgovora.
No, vratimo se mi odgovornosti. Nju je preuzeo i Mario Branco, sportski direktor na odlasku, kojega je upravo Kos nagovorio da još neko vrijeme ostane na Poljudu. Ostalo je, dakle, sve po starom, jedino smo dobili novo lice na klupi - Željko Kopić je preuzeo prvu momčad i debitirao je pobjedom. On je, dakle, preuzeo brigu o stanju seniorske momčadi (nije sudjelovao u selekciji), te će dati onoliko koliko može i zna. Ako ne uspije, njegova će odgovornost biti nula (kao i Pušnikova ili Carrillova), ali to tako ide u nogometnim klubovima, za koje se akteri vežu ugovorima, a navijači srcem (najljepše je kad se poklopi jedno i drugo).
Ono najgore s utakmice u Puli bio je odnos navijača i igrača. Ne pamtimo da smo do sada ikada vidjeli da Hajduk postiže gol, a Torcida skandira ‘igrajte, pičkice’. A baš to se događalo na Drosini pa tako, iako su sva tri gola ‘bijeli’ postigli ispred Torcide, nije bilo uobičajenog slavlja igrača i navijača. Na kraju utakmice se dogodila baš apsurdna situacija, igrači Hajduka su došli negdje do vrha šesnaesterca pozdraviti svoje navijače koji su šutjeli, nisu reagirali. S druge, pak, strane su igrači Istre ispraćeni ovacijama emotivnih Puljana, gdje mnogi smatraju da im je ovo bila zadnja utakmica jer ih je Glover ostavio u dugovima, a nema naznaka da stiže uplata novog vlasnika koja će ih spasiti.
Ne smijemo preskočiti ni baklje u terenu. U više navrata smo osuđivali, pitali se zašto netko baca baklje u igralište, čime se prekida utakmica, a Hajduku nanosi financijska šteta. Paljenje baklji samo po sebi nije problem, ali ubacivanje u teren jest. U ovoj utakmici su u čak tri navrata letjele u teren, što definitivno ne spada u uobičajeni dekor koji se događa u drugom poluvremenu, već smo ovoga puta to više doživjeli kao znak protesta prema Upravi i igračima.
Zaključimo, Kopić je na klupi debitirao pobjedom, Said se u momčad vratio pogotkom, ‘bijeli’ su trenutno drugi (12 bodova iza Dinama), a ključno pitanje trenutno je odnos na relaciji Torcida - igrači - vodstvo kluba. Pogotovo pred dvije jako važne utakmice protiv Osijeka, jednu u borbi za drugo mjesto, a drugu za plasman u polufinale Kupa...