Hajduk je u veličanstvenom ambijentu Poljuda svladao Brondby i plasirao se u play-off Europske lige! Junak prolaza bio je dvostruki strijelac Ante Erceg, koji je u samo tri minute postigao dva pogotka i bacio Dance na koljena. Teško je više naći taj superlativ kojim bismo opisali Ercegovu igru u Hajduku, od dana kada je obukao bijeli dres on igra u životnoj formi, a ovi golovi najvažniji su mu u karijeri jer je odveo svoju momčad pred vrata raja, na korak od skupine Europske lige.
Najjače je od svega što je Erceg u oba navrata reagirao manirom rasnog centarfora, u 60. minuti je s prve stative iz prve nogom poslao loptu nakon ubačaja Memolle, a u 63. je sjajno reagirao nakon Hamzine oštre lopte. Uz golove će Erceg sigurno još dugo pamtiti i standing ovation u 83. minuti, kada mu je Poljud skandirao: 'Ante, Ante', što je počast kakvu rijetki dožive u ovakvom ambijentu.
Ovaj dvoboj svakako je iznjedrio još junaka, prije svega valja izdvojiti stoperski par i reći da su Nižić i Lopez odigrali bez pogreške u obje utakmice, gdje Hajduk u 180 minuta nije primio pogodak. Svakako i Stipica. Također valja spomenuti i Memollu koji je u Danskoj odigrao možda i najbolju partiju u bijelom dresu, a vrlo dobro izdanje je ponovio i sada, te je bio asistent za prvi pogodak.
Uoči susreta 'bijele' je zadesila visoka temperatura Josipa Radoševića, što je uzrokovalo pomicanje Savvasa na mjesto zadnjeg veznog, a u igru je ušao Kožulj. Upravo je Zvonimir u prvom dijelu imao najviše prostora, te je od samog početka ulazio iz drugog plana, odakle je najprije zaprijetio udarcem iz daljine, a potom je u 16. minuti nakon udarca Vlašića i intervencije Ronnowa imao zicer, ali je danski vratar obranio i njegov udarac. Najljepšu akciju odigrao je u 39. minuti, kada je nakon nabačaja Juranovića iz voleja opalio pored stative.
Da se razumijemo, Danci su bili opasni, nisu se branili, zadnja linija im je stajala visoko i pokušavali su kroz posjed doći do prilike. Ali, brate mili, imaju problema s elementarnom tehnikom, ostaje im tek utjeha da su u određenim trenucima imali posjed, a pamtit ćemo ih i po zanimljivim akcijama kod izvođenja lopte sa centra, kada stoperi trče na skok u protivnički šesnaesterac. Carrillo je upravo zbog toga vraćao Futacsa na vrh kaznenog prostora na skok, te je Mađar glavom odbijao loptu.
Prijetili su Danci i nakon minusa od dva pogotka, ali već nakon drugog Ercegova pogotka zapravo je počela fešta na tribinama, gdje se igrače nosilo da izdrže prazne mreže do kraja. Baš svi igrači Hajduka zaslužuju najvišu ocjenu za borbenost i zalaganje, a na najvišoj razini bila je i publika. Sve je prošlo bez i najmanjeg problema, a u nekim trenucima se jednostavno ježila koža jer je nemoguće ostati hladan kod onakve erupcije emocija na samom startu susreta, čak i kad su zlatni vaterpolisti izašli na teren. Za mene osobno vrh je bio uz Mišinu 'rasti zemljo, pukni stino...' nakon utakmice.
Hajduk za 180 minuta protiv Brondbyja zaslužuje sve čestitke, momčad je odigrala pametno, koncentrirano, nije gubila glavu i sada željno iščekujemo ždrijeb i protivnika preko kojega se nadamo da ćemo doći do skupine Europske lige. Naravno, već za tri dana je derbi protiv Dinama na Maksimiru, ali pustimo sad tu utakmicu i uživajmo u sjajnoj večeri i divnim trenucima koje nam je Hajdukova momčad priuštila sjajnom igrom protiv Danaca.