DUPLIN OSVRT: I publika je napadala Rijeku, ali osvojen je tek bod

Hajduk i Rijeka odigrali su 1:1 u Jadranskom derbiju, u utakmici koju je obilježila rijetko viđena atmosfera na tribinama stadiona u Dugopolju.

'Bijeli' su poveli u 22. minuti golom Caktaša iz jedanaesterca, ali može se reći da je u tom prvom dijelu ključan bio taj dvanaesti igrač, odnosno publika. Igrači Hajduka u svaki su start ulazili sto posto motivirani, a utakmica je u par navrata bila na granici konačnog prekida.

Već u 5. minuti dvoboj je prekinut jer gosti nisu mogli izvesti korner. U teren su letjele i stolice, pa je udarac iz kuta izveden tek nakon pet minuta. Kasnije je zaiskrilo između Tudora i Leovca, nakon jednog auta. Stvorila se gužva među igračima, ali zapravo se ono najzanimljivije dešavalo ispred Rijekine klupe, gdje su dvije sjedalice pale blizu trenera Keka... Na kraju je Leovac zaradio žuti karton, a s klupe Hajduka udaljen je dežurni krivac - Jurica Vučko.

U 38. minuti još je sjedalica pala i pored Kramarića, službeni spiker u više je navrata navijače upozoravao da prestanu s bacanjem jer će utakmica biti prekinuta, ali to nije puno pomoglo.

Inače je atmosfera bila baš prava, užarena, ali kap koja je prelila čašu bilo je to čupanje i bacanje stolica, radi čega će Hajduk sigurno opet biti kažnjen.

Uoči samog susreta atmosfera je mnoge podsjetila na onu sa Staroga placa. U Dugopolju nema atletske staze, pa su igrači pod neposrednim pritiskom publike. U neka doba se govorilo da gosti na bodove mogu zaboraviti već kod Klisa, a i priče iz te čuvene 1950. godine sugeriraju koliko je publika utjecala na taj povijesni preokret protiv Crvene zvezde za pobjedu od 2:1 i naslov prvaka. Podsjetimo, kad je Broketa zabio gol u 86. minuti, publika je utrčala u teren, da bi nakon nekog vremena izašla, ali tek iza aut-linije. Igralo se, dakle, u paklenoj atmosferi, a gosti su se kasnije žalili čak da je pomoćni sudac od sreće bacao zastavicu u zrak kad je Hajduk postigao gol.

Bila su to davna vremena, ovdje, pak, Hajduk nije sačuvao mrežu netaknutom, Kvržić je pored dekoncentriranog Milića zabio za 1:1, a do kraja je Rijeka bila opasniji protivnik. Kažimo još i to da je Caktaš jedanaesterac za vodstvo realizirao majstorski, vratar Vargić ga je krenuo provocirati prije izvođenja, ali Mijo mu je zabio 'Panenku' i tako se uspio upisati u strijelce u svom Dugopolju.

U kontekstu ove utakmice jako bitno je i izdvojiti priču o nepristanku Natjecateljske komisije HNS-a na odgodu utakmice za 20. studenoga, iako su se oba kluba usuglasila za taj termin. Mijenjanje trave na Poljudu, kao nije viša sila, pa se moralo igrati baš ove nedjelje jer, eto, ne bi bilo regularno da se odigra nakon nekoliko kola (a pričamo o ligi u kojoj Lokomotiva odmara najbolje igrače i naređuje im da dobiju treći žuti kako bi preskočili dvoboj protiv Dinama...).

U prošloj sezoni su radi nevremena odgođene utakmice Lokomotiva - Rijeka i Istra - Dinamo, koje su trebale biti odigrane 23. studenoga 2013. godine. U redu, to je viša sila, ali nisu se odigrale ni sutradan, kada je to trebalo prema propozicijama. Rijeka nije igrala u Maksimiru uz nebulozno objašnjenje da se nije moglo naći smještaj, odnosno prenoćište u Zagrebu, pa je susret premješten za 19. prosinca, kada je momčad s Kantride slavila sa 2:0.

Još je jača Dinamova priča. Dvoboj se mogao odigrati 21. prosinca, ali je prebačen za 7. veljače iduće godine uz službeno objašnjenje da se terminom u prosincu igračima bitno skraćuje neophodan odmor, budući da vrlo brzo moraju početi pripreme za nastavak natjecanja. I sad kaže, citiramo: 'zbog toga je, uz suglasnost oba kluba, povjerenik za natjecanje donio odluku da se utakmica odigra neposredno po povratku Dinama s priprema u inozemstvu' ... Konačno odigranu utakmicu Dinamo je dobio sa 3:1.

U slučaju Hajduka i Rijeke, dakle, nije bilo sluha, što je i uobičajeno kad su splitski 'bijeli' uključeni u priču, pa je stoga utakmica i odigrana u atmosferi na koju akteri nisu naviknuti. Taj početni pritisak s tribina više je odgovarao domaćinima, ali momčad trenera Tudora ipak je padala što se susret bližio kraju. Rijeka je s vremenom preuzimala kontrolu igre, pa je i konačni remi zapravo realan odraz viđenog na terenu.