RNK Split je u Puli poražen od Istre sa 2:0, u utakmici u kojoj 'crveni' većim dijelom susreta nisu bili lošiji suparnik, ali ih je u završnici s dva gola potopio Radonjić. Utakmica ni blizu nije bila nalik onoj iz drugog kola u Parku mladeži, kada su se Puljani uglavnom branili (ostalo je 1:1), ovaj dvoboj obilovao je prilikama na obje strane i pravo je čudo što gol nije pao i prije same završnice.
Sa Splitove strane najaktivniji je bio Sokol Cikalleshi. Kako u igri, tako i u promašajima. Albanac je nedvojbeno kvalitetan igrač, ali ovoga puta niti jednu od svojih prilika nije realizirao. Za razliku od početka sezone, kada je bio jedan od ključnih igrača Splitova europskog zanosa, Mate Bilić polako postaje standardna alternativa u napadu. Cikalleshi je debitirao protiv Rijeke (0:3 u Parku mladeži) i polako se ustalio u momčadi, koja zapravo više i ne sliči onoj koja se uigravala pred Europu i početak sezone.
Promjene su dijelom i posljedica objektivnih okolnosti, ozljede su iz stroja izbacile Ercega, Bellea i Ibriksa, ali i trenerskih razmišljanja. Primjerice, Marko Rog bio je otkriće na samom startu sezone. Ulazio je s klupe i onako hitar često mijenjao ritam utakmice. S vremenom je postao neizostavan član prve jedanaestorice, ali je i sve manje njegov sjajan dribling dolazio do izražaja jer ga se još od gostovanja u Osijeku čuvalo po sistemu 'tko leži - ne bježi'. Rog u Puli nije imao pravo nastupa, ali u priči ovog novog Splita neizostavna je činjenica da su on i Cikalleshi brzo postali članovi početne jedanaestorice.
U ovu priču svakako ulazi i odluka da se sa strane ostavi - Tomislav Glumac. Imao je on ozljedu leđa uoči dvoboja s Hajdukom, ali nije Vrgoč uhvatio kontinuitet nastupa radi toga već zato što se mislilo da će bolje odigrati. Glumac je u prošloj sezoni izravno donio Splitu niz ključnih bodova za plasman u Europu, a čak je u izboru Sportskih novosti proglašen i najboljim lijevim stoperom lige. Utakmica u kojoj je Split poražen od Zagreba kao da je bila kap koja je prelila čašu u njegovoj priči, ali ipak nas čudi da Glumac nije imao malo više kredita...
Nakon dvije trećine ove utakmice mogli smo komodno napisati da se Vrgoč sjajno nosio s Radonjićem, ali što se susret više bližio kraju, to su stoperi 'crvenih' češće ostajali na vjetrometini i Istra je više dolazila u izgledne prigode. Treneru Igoru Pamiću živost su donijele izmjene, pogotovo Kruno Ivančić, brzonogi krilni napadač na posudbi iz Dinama, koji je sjajno opalio sa 18 metara, da bi vratar Vuković odbio loptu do Radonjića za vodstvo Puljana. Vuković je imao nekoliko sjajnih intervencija, ali niti on nije svemoguć. Drugi gol Istre nameće pitanje: kako je moguće da na dugu loptu tako jeftino ispadnu oba Splitova stopera? Ne, niti Galović, sigurno jedan od najboljih Splitovih igrača ove sezone, nije imao svoj dan. Pobjeda Istre na kraju je zaslužena, makar se ne možemo oteti dojmu da su dobrim dijelom utakmice domaćini 'visili' i utakmica se lako mogla prelomiti na drugu stranu.
Što se trenera Matića tiče, nema se njemu što posebno prigovoriti za ovaj susret, ali generalno se ipak može zaključiti da je očito njegova momčad najbolju utakmicu jesenskog dijela već odigrala - i to protiv Černomoreca u Parku mladeži. U najavi sezone su splitovci očekivali barem borbu s Rijekom za drugo mjesto, ali od toga, po svemu sudeći, nema ništa i ova sezona sve više je nalik onoj prošloj, kada je uz dosta muke ipak ostvaren cilj. Moglo bi se to dogoditi i ovoga puta jer je Split ipak manje loš od dobrog dijela lige, pa se i s manje od 50 posto osvojenih bodova može doći do četvrtog mjesta.
Prosječnost nitko ne trpi, pa ni navijači Istre, koji su iza gola na koji je Radonjić dva puta zabio izvjesili poduži transparent na kojemu je pisalo 'u subotu hoćemo zadnji atom snage na terenu - želimo jaku Istru, ne ligu za opstanak'. Eto, u zanimljivom dvoboju domaćin je ipak došao do tri boda koja će mu pomoći da izbjegne grčevitu borbu za spas, dok Split očito opet mora pronaći dobitnu kombinaciju jer prvenstveni učinak momčadi trenera Matića za sada je ispod očekivanog.