DUPLIN OSVRT: Kalinić je došao zabiti golove života!

Konačna vijest o prelasku i fotografija Nikole Kalinića u Hajdukovu dresu, još jednom su razgalili navijače, te dodatno razbuktali plamen optimizma uoči ključnog dijela sezone, u kojemu se Hajduk bori za dva domaća trofeja.

Idemo odmah u glavu - zašto je Nikola Kalinić toliko želio povratak na Poljud? Ključno je bilo to što nema niti jedno osvojenu prvenstvo u karijeri. Od trofeja mu se piše UEFA Supercup iz 2018. godine, u kojemu je Atletico Madrid svladao Real Madrid sa 4:2, ali tu je utakmicu odgledao s klupe.

S Hajdukom je dva puta igrao finale Kupa (2008. i 2009. godine), s tim da je u ovom drugom pokušaju bio najbolji igrač 'bijelih', zabio dva gola u pobjedi protiv Dinama od 3:0 na Poljudu, čime je poravnat minus iz Maksimira, ali je izostalo konačno slavlje jer su 'bijeli' poraženi nakon jedanaesteraca.

Dva mjeseca kasnije je prešao u Blackburn, pri čemu je Hajduk zaradio 7 milijuna eura, što je dugo bila rekordna odšteta, a 'bijelima' je trebalo pripasti i još 15 posto od razlike idućeg transfera iznad 7,5 milijuna eura. No, to se nije realizirao jer je dvije godine kasnije prešao u Dnjipro uz odštetu od 6 milijuna eura. S Dnjiprom je igrao finale Europske lige u sezoni 2014/15, bio je i strijelac vodećeg pogotka, ali je na kraju slavila Sevilla (2:3), trofej je otišao u Španjolsku.

Najbolji nogomet je Kalinić igrao u Fiorentini, a kao član kluba iz Firenze je odbio nevjerojatnu ponudu iz Kine, gdje nije htio otići za četiri puta veću plaću. Želio je ostati u Italiji, gdje je na kraju realizirao transfer u AC Milan, a Fiorentini je pripala odšteta od ukupno 25 milijuna eura.

Ovo odbijanje ponude iz Kine je više nego znakovito u njegovoj karijeri. Kao prvotimac Atletico Madrida je odbio odlazak u Katar na veću plaću, a sada iz Verone nije htio otići u Saudijsku Arabiju ili Emirate, s tim da je kontakt s njim oko eventualnog dovođenja uspostavio i Lazio. Kalinić je sve odbio, obećao je Hajdukovu predsjedniku Lukši Jakobušiću još prošlog ljeta da će se vratiti na Poljud, ali to tada nisu uspjeli realizirati. Ne bi mogli ni sada da nije bilo Kalinićeve izričite želje, odbio je sve upite koji su dolazili na Veroninu adresu, a još se morao odreći i preko milijun eura plaće da bi se prelazak realizirao. I to opet - preokretom u finišu.

U studenom 1981. godine Hajduk je u prvoj utakmici osmine finala Kupa UEFA poražen od Valencije rezultatom 5:1. Da bi motivirala igrače, tadašnja Uprava 'bijelih' je uoči uzvrata u svlačionici istaknula parolu:

- Nemoguće, to je naš cilj!

Pala nam je napamet ova rečenica kao najprikladnija za tijek misli predsjednika Jakobušića još od prvog razgovora s Markom Livajom. Želio je realizirati nešto veliko, što drugi možda ne bi pomislili da je moguće. U Kalinićevu slučaju je, kad se činilo da je sve propalo, otputovao prije sedam dana u Veronu, te uz važnu ulogu Tomislava Ercega i Igora Tudora uspio realizirati ono što je u tom trenutku izgledalo nemoguće. Cilj je ispunjen.

Dodajmo još da je Hajduk u onom davnom uzvratu pobijedio Valenciju sa 4:1 i vratimo se opet Kaliniću.

Nismo zaboravili njegov reprezentativni dio, u kojemu je u 42 utakmice zabio 15 golova, ali najviše ga se pamti po odlasku sa SP-a u Rusiji nakon prve utakmice i iskazivanja nezadovoljstva statusom. No, on je taj dio jako dobro podnio, od početka karijere je sam bio krojač svoje sudbine i donosio odluke iza kojih stoji. Izgledale one nekome u datom trenutku pogrešne ili ne, svejedno je. Barem njemu.

Hajduk je dobio igrača kojemu zarada više nije primarna, nazabijao se golova u važnim utakmicama, ali je i sa 34 na leđima gladan trofeja, te je osjetio priliku da u velikom stilu okonča karijeru. Na ramenima navijača Hajduka, kao dio generacije koja će osvojiti prvenstvo nakon 17 sušnih godina i tako zauvijek ostati zapisana u povijesti. A to nema cijenu.

I još nešto, moj imenjak i idol iz djetinjstva Blaž Slišković nikad za igračke karijere nije osvojio prvenstvo. Svi smo obožavali njegove driblinge i 'lopte s očima', neki njegovi golovi i danas se prepričavaju, no vječna je frustracija moje generacije što u osamdesetima s njim, braćom Vujović, Gudeljem, Simovićem i društvom nikad nismo proslavili naslov prvaka Jugoslavije.

Iskreno se nadam da sada imamo kadar za titulu, odnosno da će se momčad Nikole i Lovre Kalinića, Marka Livaje, Filipa Krovinovića i ostalih pamtiti kao šampionska. A generacije mnogih mladih navijača napokon početi odrastati uz trofejni Hajduk. Povratak Nikole Kalinića je izrazito bitan faktor na tom putu.