DUPLIN OSVRT: Lijep dan za Torcidu, Futacsa, Pašalića i sve hajdukovce...

Naravno da u prvih 12 minuta prema terenu ni pogledao nisam. Rođendanska koreografija Torcide, posvećena Žanu Ojdaniću, bila je baš spektakularna, tako da je sva pažnja bila usmjerena prema Sjeveru.

Neki trenuci su na Poljudu uistinu posebni. Već dugi niz godina idem barem sat i pol prije početka na ljetne utakmice jer se sve ono najdojmljivije dogodi prije nego što sudac uopće da znak za početak. Atmosfera i pjesma u trenutku kada se stiša muzika s razglasa su nešto od čega se ježi koža. Potom ide nova originalna koreografija, a zatim goromoglasno 'Na Poljudu, sa one strane Marjana...'. Traje to sve do europskog ispadanja, dakle jako kratko, tek nekih mjesec i nešto nakon početka sezone, a onda broj posjetitelja na tribinama drastično padne. S novim ljetom opet se vraćaju i navijači iz priče 'kad je dobro svi su Hajduk', tako da je svaka sljedeća sezona više-manje predvidiva.

Službeni podatak kaže da je na tribinama protiv Osijeka bilo 12.197 gledatelja, meni se činilo da ih ima barem tri tisuće više, ali nije to sad ni toliko važno. Bitno je da je Hajduk igrao u izvrsnom ambijentu, gdje su igrači sjajno odgovorili na podršku s tribina, odigrali borbenu, ratničku utakmicu, do zadnje kapi znoja.

Ima li tko pravo zamjeriti Anti Ercegu na tri velike promašene prilike, kad je dao zadnji atom snage, istrčao toliko da je dobro što nije pao s nogu kad je povukao kontru u 83. minuti (Pušnik ga je dvije minute kasnije izvadio). Majstor Erceg je otvorio susret situacijom u kojoj je opet lažnjakom izbacio čuvara, ali nije pogodio gol kao nakon sjajne minijature u Osijeku, već je naciljao protivnika.

Junak je ovoga puta bio Marko Futacs. Postigao je pogodak nakon kojega se može samo reći 'skidam kapu velemajstore'. Na loptu Savvasa sjajno je reagirao i iz prve, iskosa iz teške pozicije prebacio loptom nemoćnog Mikulića. Mađaru je bila ovo daleko najbolja utakmica i najvažniji gol u bijelom dresu.

Mnogi su nakon susreta kritizirali Hajdukovu igru. U redu, 'bijeli' ne oduševljavaju, ali uzmimo u obzir i to da im Osijek tijekom cijelog susreta nije stvorio niti jednu jedinu priliku. Nije ih puno imala ni Pušnikova momčad, ali bilo je barem pet-šest obećavajućih situacija, brzih kontranapada nakon oduzetih lopti, koji nisu rezultirali kvalitetnim zadnjim pasom. Uz malo ideje su 'bijeli' mogli izbjeći nervozu u zadnjim minutama.

Nakon posljednjeg sučeva zvižduka gosti su, predvođeni trenerom Zekićem, krenuli nešto prigovarati sucu Vidulinu. Ne znam što će tv-snimka pokazati kod spornih trenutaka, ali se svakako valja podsjetiti  utakmice u Gradskom vrtu, kada je Osijek izjednačio nakon prekršaja Vojnovića na vrataru Kaliniću. Valjda Osječani smatraju da ipak zaslužuju bolje suđenje nakon što se njihov predsjednik Ivan Meštrović pokušao u Maksimiru uštekati Zdravku Mamiću, poklonivši mu dres s brojem 10 i natpisom 'Maminho'. Objasnio je da je to normalna bon-ton gesta uoči svake utakmice. Eto, sreo sam na parkingu Ivana Kosa nakon utakmice i zaboravio ga pitati jesu li mu gosti donijeli isti dar. Naravno, s natpisom 'Kosinho'.

Ako ćemo baciti malo pogled i prema Rijeci, onda je velika šteta što su 'bijeli' ostali bez Nižića i Juranovića, koji su dobili treći žuti karton. Nižić je najagilniji i trenutno najbolji stoper 'bijelih', a za Juranovića je teško naći zamjenu jer je čak i Ismajli, koji je kao stoper pokrivao tu poziciju, ozlijeđen.

I na kraju, velike čestitke Mariju Pašaliću na debiju za AC Milan. Kakve veze ima Mario s utakmicom Hajduk - Osijek? Velike! Pašalić je uvelike doprinio odličnoj atmosferi uokolo projekta 'Jesmo ili nismo' i svakako valja notirati da je nogometaš koji je bitno podigao letvicu za zaslužiti trofej 'Hajdučko srce' svoj veliki trenutak dočekao ove lijepe nedjelje za sve hajdukovce.