Hajduk je pobijedio Lokomotivu sa 2:0 i izborio plasman u Europu! 'Bijeli' su ispunili zacrtani cilj za proljetni dio prvenstva i to je najvažniji zaključak s ove utakmice.
Veselje je moglo biti i potpunije da je ovim porazom Lokomotiva ispala iz lige, ali nije. Na ruku su im išli ostali rezultati, te ispada Varaždin. Šteta. Lokomotiva je u 1. HNL ušla kao druga momčad Dinama, te se tu natječe od sezone 2009/10. I od tada postaju simbol neregularnosti, ali i Dinamove moći. Klub iz Maksimira je pokazao da može realizirati što god poželi pa makar se to kosilo i sa zdravim razumom. Eto, ove godine su prvaci, a klub se vodi iz susjedne države, s obzirom da je gazda pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu zbog izvlačenja novca baš iz Dinama. I njegov brat, dojučerašnji sportski direktor, također. To valjda ima samo u Lijepoj našoj.
No, ajmo mi do svoga praga. Način funkcioniranja Dinama ne može biti opravdanje za sve ono loše što smo ove sezone doživjeli na Poljudu. Četvrto mjesto je novo razočaranje, nismo bili drugi još od sezone 2011/12, što je nezamislivo za tako velik klub. Da, iza Hajduka je još jedna jako loša sezona, no brzo se zaboravlja početak s Igorom Tudorom, njegov odlazak u Juvenstus, nastavak s Harijem Vukasom, rastanak s Mariom Stanićem i Ivanom Kepčijom, te uskakanje Bore Primorca na klupu prve momčadi. Govorimo o polusezoni koju je obilježio navijački preformans s 'panjevima', što najbolje govori kako su navijači 'bijelih' doživjeli ono što vide na terenu.
Novi predsjednik Lukša Jakobušić je na polusezoni povukao poteze, doveo je Mindaugasa Nikoličiusa za sportskog direktora, a ovaj je angažirao Paola Tramezzanija na mjesto trenera. No, ključan potez bio je nagovaranje Marka Livaje na povratak na Poljud. Livaja je jedan od rijetkih nogometaša koji se ponio po onoj 'nije u šoldima sve', vratio se doma i od prvog dana postao glavni adut za ispunjenje cilja: već prežaljenu momčad koja se sramotila iz kola u kolo uvesti u Europu. Od starta je bilo jasno da on drugačije dodaje, čini suigrače boljima, a na kraju - i sam bi se upisao u strijelce, kao što je bio slučaj i u dvoboju s Lokomotivom.
I sada je to neka sasvim druga slika. Hajduk je četvrti, ali sa sjajnom perspektivom, Stipe Biuk i Marin Ljubičić su predvodnici šampionske juniorske generacije, još nekoliko mladih kuca na vrata prve momčadi i čini se kako bi 'bijeli' uz ispravno vođenje lako mogli već u sljedećoj sezoni napasti prvo mjesto.
Tu se otvara još jedno važno pitanje jer, prema našim saznanjima, Paolo Tramezzani je upitan za sljedeću sezonu. On je ispunio rezultatski cilj koji mu je zadan, no putem je izgubio povjerenje klupskih čelnika koji žele još više i bolje. Talijanu su ozljede i kartoni skrojili sastav i sustav, rekli bismo čak i toliko toga dobroga da bismo voljeli da ostane ukoliko će ga ta sretna zvijezda i dalje pratiti. U njegovoj idealnoj varijanti bi se igralo s trojicom u zadnjoj liniji, gdje su ga poremetile ozljede Dimitrova i Mujakića, a prijelaz na igru sa četvoricom je bio pun pogodak. On je takav, radije bi stavio 'mrtvog' Dimitrova nego zdravog Ševelja, makar je ovaj pokazao da uopće nije loš. Dapače... Pa i Biuk je u Maksimiru bio u prvih 11 samo zato što je Livaja imao kartone, do tada je nakon debija uglavnom sve promatrao s klupe, kao kasnije Ljubičić. No, Talijanu se piše da je cilj ispunio, Biuka ipak uveo u seniore, te imao vrhunski odnos s igračima, a nervirao sve ostale u klubu.
Uglavnom, pred Jakobušićem i Nikoličiusom je jako izazovan period stvaranja momčadi koja će biti spremna u sljedećoj sezoni boriti se za trofej. Ova netom završena će ostati upisana kao neuspješna, ali finiš je ponudio mnogo vedrine i optimizma da bi se mogao napraviti zgodan spoj mladosti i iskustva. Pred Hajdukom su, iskreno se nadamo, vedriji dani. Prva momčad je izborila Europu, juniori će igrati Ligu prvaka, ima tu definitivno kvalitete i talenta pa neka gol Biuka za 2:0 bude simbolična odjava ove i najava sljedeće, puno bolje sezone!