Nakon što ga se Hajduk uspio riješiti, Artem Milevski je potpisao za RNK Split. 'Bijelima' je njegov ugovor od 10.000 eura netto bio balast, pravi luksuz za igrača koji nije prošao pripreme i na kojega se ne računa. Rastali su se korektno, a Milevski je sada potpisao za klub iz Parka mladeži, gdje je odnedavno trener njegov bivši suigrač iz kijevskog Dynama Goran Sablić.
Je li Split povukao pravi potez? Igrački - ne. Artem je najbolje što je imao nogometu već dao i rijetki su bili trenuci u kojima je podsjećao na nekad velikog igrača i ukrajinskog reprezentativca.
Milevski je na ljeto 2014. godine došao u Hajduk rehabilitirati svoju karijeru. Krenuo je iz druge momčadi i postupno se dizao, a onda je bacio Poljud u trans u dvoboju protiv Istre (5:3), kada je dijelio 'lopte s očima' i podsjetio na svoje najbolje dane. Torcida mu je klicala 'Mile, Mile' i činilo se da je upravo on garancija boljeg proljeća jer se dizao u formi, a pred njim su bile zimske pripreme, nakon kojih je trebao izaći i fizički moćniji. No, od toga nije bilo ništa.
Artem se ozlijedio nakon samo tri treninga u Rovinju, a proljeće nije odigrao ni blizu očekivanog. Čak se može reći da je jedan od najzaslužnijih za Splitovo povijesno finale Kupa, s obzirom kako je odigrao polufinalne utakmice. Onako statičan u špici nije radio velike probleme stoperima 'crvenih', pa je tako i jedan Tomislav Barbarić upravo u tim dvobojima izgledao najbolje u crvenom dresu. Milevski nije realizirao ni zicer kojega mu je maestralnim prodorom namjestio Vlašić (pogodio je stativu), a ni do kraja sezone se ni s čim nije istakao. Ostala je tek činjenica da su ga navijači voljeli, te da je s nekoliko uistinu genijalnih dodavanja u bijelom dresu donio trenutak čarolije na Poljud.
Silazna putanja proljeća kulminirala je krajem sezone. Milevski je finiš prvenstva odgledao s tribina. Bio je ozlijeđen, a iz istog je razloga propustio i ljetne pripreme.
U isto vrijeme je polako postajao zvijezda Instagrama, gdje su se pojavljivale fotografije u kojima se vidjelo da uživa u ljetnim radostima. Mile Viski, kako su ga navijači zvali, sve je više postajao urbana legenda po načinu života i izlascima, a sve manje je itko vjerovao da će se uklopiti u novi, Burićev Hajduk. S radijusom kretanja 'dužine šestara' nije više mogao računati na poziciju u momčadi, a imao je i par gafova, odnosno propuštenih treninga. Zbog toga mu je oduzeta 'desetka', a morao je kupiti i dvije bicikle, što mu je bila kazna za nedolazak na trening.
Njegova priča svela se na onu rečenicu Jurice Jerkovića iz starijih dana: 'Ja još i danas sve znam o nogometu... Ali, više ne mogu.' Na žalost, Milevskome se to dogodilo prerano za igranje na nekoj višoj razini.
U kontekstu Hajduka, nema se za čim žaliti. Otišao je igrač koji nije više mogao udovoljavati postavljenim zahtjevima, a dovedeni su neki novi, koji u kombinaciji s mladim draguljima igraju nemjerljivo bolje u odnosu na proljeće. Što se Splita tiče, e tu bismo morali još nešto dodati...
Možda Slaven Žužul nije dobio igračko pojačanje, no definitivno je povukao dobar marketinški potez. Ova momčad Splita postiže u prvenstvu dobar rezultat, ali je do zla Boga dosadna. Zapravo jedino pravo nogometno uzbuđenje možete osjetiti u trenutku kada Dražen Bagarić uhvati korak, pa u laganom sprintu odmiče čuvaru uz poruku 'oprosti, žurim'... No, i Bagara je skroman i samozatajan momak, ni blizu medijski atraktivan kao nekad Ivica Križanac ili danas Milevski.
U kontekstu igrača koji su igrali u Hajduka i Splita, kažimo da su Žužuli pogodili s nekoliko izdanaka omladinske škole 'bijelih'. Najdublji trag ostavili su Andrija Vuković i Ante Vitaić, sjajno se u Parku mladeži snašao Duje Čop, a dobrih je rola imao i Mate Bilić. Posebna priča je Tomislav Glumac, koji je golovima Splita uveo u Europu, na zadovoljavajućoj je razini igrao Mirko Hrgović, a nisu se snašli Zvonimir Deranja, pa ni Filip Marčić, koji je svojedobno udaljen nakon ispadanja iz Kupa od Hrvaca.
U cijelom tom kontekstu, mene dovođenje Milevskog najviše podsjeća na angažman Zajka Zebe, koji je najavljivan kao igrač radi kojega će publika dolaziti na tribine, na pripremama je postigao rijetko viđen gol lobom gotovo sa centra, a onda je poslije tri mjeseca škartan jer nije trčao koliko je tadašnji trener Zoran Vulić od veznog igrača tražio.
Uglavnom, Milevski je u Splita na novom početku i naredni period će pokazati može li uopće i koliko često povući nekakav lucidan potez iz bogatog repertoara nekad genijalnog igrača.