DUPLIN OSVRT: Monografija 'Bili dres u boji' je posebna, sada će svi znati kada je Hajduk prvi put stavio reklamu na prsa...

Knjiga 'Bili dres u boji' svakako je originalna, posebna, te odudara od svih dosadašnjih hajdučkih izdanja. Da budem iskren, sam sebe sam iznenadio koliko sam je puta iznova prelistao, s obzirom da su dresovi nešto na što nikad nisam posebno obraćao pažnju. U vrijeme mog odrastanja originalan Hajdukov dres nije imao nitko koga sam poznavao, a postojale su nekakve obične bijele majice s otisnutim grbom, na koje smo mi djeca tada gledali kao na dresove.
Kada bi sve knjige o Hajduku koje su mi došle pod ruku stavio na skup, pa eliminirao neke svoje prema kojima sam presubjektivan, ovo djelo Borisa Vrdoljaka Mandete svrstao bih na postolje tik uz monografiju Jurice Gizića '100 godina Hajduka'. Čak bih rekao da se ta dva djela nadopunjuju, s obzirom da se dresovima do sada baš nitko na ovaj način nije bavio.

Ova knjiga je vrijedna jer na specifičan način priča o Hajdukovoj povijesti, navikli smo do sada na štorije o slavnim igračima, rezultatima i trofejima, ali baš nikad ona nije ispričana na ovaj način, s dresovima kao lajtmotivom.

Prije čitanja ove knjige, primjerice, nikad nisam obraćao pažnju koliko je crveno-bijeli dres bio zastupljen u davnim danima, a radeći na nekim drugim stvarima memorirao sam da su igrači prvi put u Slobodnoj Dalmaciji dobili ocjene za onu čuvenu utakmicu Hajduk - Crvena zvezda (2:1), koja je 'bijelima' donijela titulu 1950. godine, no nikad nisam išao za tim da su se tek u sezoni 1948/49 prvi put pojavili brojevi na dresovima igrača Hajduka. Ili da je legendarni kapetan Frane Matošić praktički cijelu karijeru odigrao bez trake oko ruke jer je ona uvedena tek 1958/59, kada se povremeno nosila, da bi se povratkom Bernarda Vukasa iz Bologne u sezoni 1959/60 ustalila na rukavu.

Naravno da ćete sve ovo, ali i brojne druge zanimljivosti i detalje otkriti u knjizi koja priča o dresovima, dizajnu, brojevima, bogato je ilustrirana i luksuzno opremljena, a svakako je važan dio akcije otkupa dionica 'Za sva vrimena'. Nema šanse da se barem kod jedne stranice ili jedne rečenice ne lupite rukom po čelu i kažete: 'Pa kako nisam to primijetio'. Primjerice, meni je poznat bio podatak da je 1987. Hajduk protiv Rijeke odigrao prvo finale Kupa u crveno-plavim dresovima, ali iz sto pokušaja ne bih pogodio da je u sezoni 1987/88 predsjednik Kolja Marasović, direktor firme Željezara Split, prvi put u povijesti stavio ime sponzora na prsa dresa (Željezare, dakako) za utakmicu Dinamo - Hajduk 1:1 (20. travnja 1988.), čime su 'bijeli' bili zadnji klub velike četvorke koji je na dres stavio reklamu.

Jedan od ključnih datuma Hajdukove povijesti, kada je o dresovima i grbovima riječ, je lipanj 1990. godine, kada su igrači Hajduka na turneji u Australiji skinuli grbove sa zvijezdom s dresa. Na Poljudu su 19. srpnja 1990. Hajduk i Croatia Melbourne (3:2) odigrali prvu utakmicu na kojoj je na dresu opet bio stari grb originalnog kroja, koji je na dresu i danas.

Prikupljanje sredstava za otkup dionica kroz akciju 'Jesmo ili nismo' polučilo je ogroman uspjeh, a spomen na sve koji su u njoj sudjelovali čuva treći dres za sljedeću sezonu. Knjiga 'Bili dres u boji' završava upravo fotografijama tog dresa, na kojemu su otisnuta imena svih donatora, a svi zajedno vjerujemo da će nova akcija 'Za sva vrimena' polučiti u najmanju ruku jednak uspjeh kao ona prethodna. Stoga svakako vrijedi doći u utorak na FESB, upoznati se sa svim detaljima i odmah prigrabiti primjerak ove knjige.

A dresovi? Meni će svakako najdraži uvijek biti onakvi kao s naslovne slike ovog teksta. Uoči početka nove sezone imamo se pravo nadati da će baš s tim crnim, popularno nazvanim 'navijačkim dresom' ova generacija igrača napraviti povijesno značajan rezultat koji će natjerati udrugu Naš Hajduk i Borisa Vrdoljaka Mandetu na novo, nadopunjeno izdanje, u kojemu će zlatnim slovima biti upisan novi veliki rezultat, kojega današnja generacija navijača toliko željno iščekuje.