Neka Balić i Vlašić budu kamen temeljac izgradnje novog, jačeg Hajduka!

Hajduk je pobijedio Osijeka u gostima sa 1:0 na krilima dvojice najmlađih igrača na terenu Andrije Balića i Nikole Vlašića. Povijest 'bijelih' ne pamti kada su dva tako mlada prvotimca, ulazna juniora, bili glavne uzdanice momčadi, ali danas je upravo tako. Hajduk ima najstarijeg trenera lige Stanka Poklepovića (u travnju puni 77 godina) i najmlađe nositelje igre (imaju po 17 godina), što su u Osijeku Balić i Vlašić definitivno bili.

U akciji za pobjedonosni gol, u drugoj minuti nadoknade prvog dijela, loptu je na Osijekovu polovicu prenio vrlo dobri Vršajević, te uposlio Vlašića, koji je sjajno prošao vratara domaćih, pa uputio udarac iskosa s desne strane, da bi se lopta od stative odbila pred noge Baliću, koji je pronašao put do mreže. Bio je to gol za pobjedu i prekid neugodne serije od šest i pol godina bez pobjede u Gradskom vrtu, ali nakon svega viđenog nameće se ključno pitanje: hoće li Vlašić i Balić postati kamenom temeljcem izgradnje novog, jakog Hajduka?

Njih dvojica su, naime, i najjači aduti 'bijelih' za prodaju, igrači koji imaju najveću vrijednost na tržištu, a definitivno je izgledno i da će im cijena rasti jer se čini kako tek hvataju zamah. Hajduk je napravio pravi potez što nije prodao Balića na prvu loptu (1,5 milijuna eura je nudio Tottenham). Pod Špacom Andrija ima puno više prilika u prvoj momčadi i definitivno opravdava povjerenje. Mora se konstatirati i da Vlašić dugo nije izgledao ovako prodorno, te da je malo nedostajalo da dobru igru okruni i pogotkom, no nije bio precizan nakon dodavanja Milevskog u 75. minuti.

U svakom slučaju, koliko god ovaj Hajduk ukupno ipak bio nejak, mladi igrači ulijevaju optimizam za budućnost i više je vrijeme da se momčad počme graditi, stvarati i nadopunjavati pravim pojačanjima (ne nužno skupim, ali barem pažljivo skautiranim), kako bi i spomenutoj dvojici lakše bilo igrati.

Bilo je u Osijeku još junaka, gdje prije svega mislimo na vratara Lovru Kalinića, koji je bio siguran na centaršuteve, obranio što je trebalo i iskazao reprezentativnu formu. Niti rani izlazak ozlijeđenih Maglice i Jozinovića nije poremetio Poklepovićevu momčad, gdje je bilo vidljivo da se Hajduk kad nema loptu sa svih deset igrača povlači iza centra i ne pretendira pobijediti u rubrici 'posjed lopte'.

Cilj opravdava sredstvo, Poklepoviću se mora priznati da ima u sebi onaj hajdučki dišpet, koji je krasio stare generacije 'bijelih'. Momčad je bila ranjena, pogođena nakon utakmice sa Zadrom, a sada im valja odati priznanje za pokazano u Osijeku. Određenih propusta je bilo, domaćin je po krilima imao dosta prostora i ubacivao opasne lopte u šesnaesterac, ali ovoga puta obrana nije kapitulirala.

Naravno da je Špaco i taktički odradio svoje, gdje se niti jednom nije dogodilo da Milović i Maloča ostanu sami s protivničkim napadačima na širokom prostoru, pa tako, osim jedne akcije nakon pogrešnog dodavanja Maloče, nije bilo prostora za prolaz i završni udarac kroz sredinu. Domaćini niti jednom nisu došli u poziciju 'jedan na jedan' s vratarom, uglavnom su prijetili udarcima iz daljine ili nakon nabačaja.

Hajduk ide dalje na omladinski pogon. Još jednom se pokazalo da su najveći aduti 'bijelih' igrači ponikli upravo na Poljudu, a pred 'bijelima' je sada i najveći izazov jer na Poljud stiže Dinamo. Mogu li 'bili tići' baciti na koljena i Dinamovu 'legiju stranaca', pitanje je o kojemu će biti dosta rasprave sljedećeg tjedna, a mi za sada konstatirajmo da je pobjeda u Osijeku sjajna uvertira za veliki derbi i pozivnica publici da dođe na Poljud pogledati Hajdukove mlade dragulje i vjerojatno zadnji poljudski derbi s Dinamom (ugovor mu je do kraja sezone) trenerske legende 'bijelih' Stanka Poklepovića.