Preplašeni splitovci nisu uspjeli Dinamu odgoditi slavlje
RNK Split je doživio rekordan poraz u Parku mladeži u eri braće Žužul
RNK Split je doživio rekordan poraz u Parku mladeži od kada su braća Žužul preuzela klub (1:5), a Dinamo je proslavio svoj deseti uzastopni naslov. Najkraći je to rezime viđenoga u dvoboju gdje se u najavi činilo da momčad Zorana Vulića može barem odgoditi slavlje Mamićeve momčadi, ali na terenu je to bila igra mačke i miša, gdje Dinamo nije imao milosti za suparnika koji ga čeka i u finalu Kupa.
Otvaranje utakmice nije dalo slutiti ovakav rasplet. 'Crveni' su dva puta zaprijetili iz daljine, a s druge strane je Zagorac Pjaci obranio čisti zicer. Prijelomni trenutak dogodio se u 24. minuti, nakon što je Zagorac na crti šesnaesterca srušio Čorića, a najstrožu kaznu realizirao Henriquez. Dinamo je tada poveo, što je splitovce bacilo u knock-down, pa su samo šest minuta kasnije primili i drugi gol.
No, više od rezultata zabrinjavala je činjenica što su dinamovci lako prolazili, Ademi je gospodario sredinom terena i bez obzira na gol Mršića za 1:2 ni u jednom trenutku se nije činilo da Split može preokrenuti stanje na terenu. Tražili su splitovci i jedanaesterac na Bagariću, ali nije to izgledala čista situacija.
U igri 'crvenih' je falilo agresivnosti, Dinamo je u odnosu na Split izgledao otprilike kao Barcelona kada igra s momčadima iz donjeg dijela Primere, činilo se da 'modri' imaju previše prostora, a u takvoj igri im je nemoguće parirati.
RNK Split je do sada dva puta s po 1:0 pobjeđivao Dinamo u Parku mladeži, jednom golom Rebića, a drugi put Mate Bilića, ali tada su to bile prave bitke za svaku loptu, svaki aut, dok je Split sada djelovao kao ispuhani balon, bez svježine i činilo se u drugom poluvremenu da katastrofa može biti još i veća.
Blagojević je zaradio drugi žuti karton zbog igranja rukom u 65. minuti, što je ionako statičnu i preplašenu momčad potpuno obezglavilo. Do kraja je to bila igra na jedan gol, a ovaj derbi je najviše podsjetio na onaj iz travnja 2014. godine, kada je u Parku mladežu ostalo 0:3, a crveni karton je bez potrebe zaradio Belle.
Iz ovog susreta spomenimo još i lijep gol mladog Čorića, te činjenicu da su igrači Dinama slavili s jednim dijelom podijeljenih navijača, dok je drugi u isto vrijeme skandirao kontra Mamića. Dinamo svoju dominaciju iskazuje na svim poljima, ne samo da je dominantan u 1. HNL, već moć pokazuje i u mladim selekcijama, gdje je Split potpuno zanemaren, a najnoviji udarac primio je objavom popisa igrača U-17 reprezentacije za Europsko prvenstvo, gdje niti na širem popisu nema nikoga iz Dalmacije, pa tako ni iznimno nadarenog Ivana Markote, koji je do sada uvijek bio redovito pozivan, a sada je odbačen pred veliko natjecanje.
Kažimo i to da je nakon poraza od 4:0 u Osijeku, Split izjednačio negativan rekord u 1. HNL, pa sada ima neuspjeh s istovjetnih četiri razlike i kući i na strani.
Nakon 1:5 kod kuće uistinu ne znamo što bi se pozitivno moglo napisati vezano za igru domaćih, pogotovo u nastavku i jako je teško dati i zrno optimizma pred finale Kupa u Maksimiru.
No, ipak izdvojimo jednu situaciju iz povijesti, doduše Hajdukove, ali i Vulićeva igračka i trenerska prošlost vezana je za bijeli dres, pa notirajmo sljedeće: u prvenstvu 1972. godine Hajduk je na Starom placu 4. lipnja izgubio od Dinama s istovjetnih 1:5. Nakon toga je smijenjen trener Slavko Luštica (osvajač prvenstva 1971.), a imenovan Tomislav Ivić, koji je u sljedećem kolu 7. lipnja izgubio u Beogradu od Crvene zvezde sa 5:2. No, Hajduk se paralelno bio plasirao i u finale Kupa. Tog 17. lipnja 1972., dakle samo trinaest dana nakon što je kod kuće primio 'peticu', Hajduk je tog istog Dinama u finalu Kupa svladao u Beogradu sa 2:1, golovima Jovanića i Šurjaka. Bio je to prvi Hajdukov trofej s Ivićem, kasnije najvećim hrvatskim trenerom svih vremena. Bio je to početak apsolutne dominacije 'bijelih' u ovom natjecanju, kada je osvojeno pet Kupova zaredom.
Eto, možda ova priča bude poticaj Vuliću i njegovim igračima. Protiv Rijeke i Dinama izgledali su kao ispuhani balon, u obje utakmice bili su puno slabiji od protivnika, ali nije im sada vrijeme za dramatičan pad forme jer koliko god da je Europa blizu, toliko je još uvijek i daleko.
